Marija Došen je žena koja je zadužila Hrvatsku. U Vukovaru je izgubila četvero djece, tri sina i jednu kćer, trudnu kćer. I još dvoje unučadi. Da pokopa sinove, nije dočekala. Sahranjena je u grobnici koju je sama kupila i platila. Bez ijedne počasti. Tijela dvojice njezinih sinova, Ivana i Tadije, identificirana su iz masovne grobnice na Petrovačkoj doli i sahranjena u travnju ove godine. Njihova trećeg brata, svog oca, Tanja i dalje traži.  

"Vi dođete na identifikaciju i od čovjeka koji je bio dva metra i 130 kila dobijete jednu kost ali, opet, ta jedna kost ima svoje značenje. Ja bih voljela i da nađem jednu kost ali da već završim s tom pričom. Sve sam starija. Sve mi to teže pada", priznaje emotivna kći nestalog Martina Došena, Tanja Došen. 

Imala je samo 14 godina kad je potpuno posijedila nakon što je na svoje oči vidjela kako joj oca, stričeve, rođake, susjede odvode iz Vukovarske bolnice u smrt. 

EKSKLUZIVNO ZA RTL DANAS /

Majka Jean-Michela prvi put od pronalaska sina: 'U Hrvatskoj imam mir, noćna mora je gotova'

Vidjela kako joj oca odvode

"Moj otac gleda u moju majku s poda dolje. Govori joj: 'Ljubice, šta se ovo događa'. Ona sliježe ramenima. U tom trenutku nailazi Veselin Šljivančanin i moja mama njega pita šta se događa. Na to joj on govori: 'Te autobuse će pojest mrak u pola bijelog dana'. U tom momentu moj otac, on je imao desnu ruku u gipsu, lijevom rukom prekriva oči i govori mojoj majci: 'vodi mi dijete odavde jel' vidiš šta se događa'", prepričava Tanja. 

Na sebi je u tim trenucima imao lančić oko vrata koji je skinuo i dao svojoj kćeri. 

"Imao je prsten s monogramom. Rekao je: 'Ljubice, skidaj mi to, to sam obećao sinu dati'... I on viče mojoj mami: 'Ljubice skidaj', a ona viče: 'neću skidati, ja tebe ne sahranjujem'.

I umrla je, nije ga sahranila. Nije ni Marjan  Živković svog sina Nikolu. 

"U nadi živim da pronađem sina pa da svijeću zapalim kraj njegovih kostiju pa neka ujutru odmah umrem ili odmah poslije toga", govorio je otac Marijan 2020. godine.

Nestanak voljenih, kažu psiholozi, najveći je šok koji osoba u životu može doživjeti. Teži i od smrti jer period žalovanja nikad ne završava. Takav život u Hrvatskoj živi 1740 obitelji.  Samo u Vukovarsko-srijemskoj županiji njih 451. Godine prolaze, svjedoka je sve manje. Jedino je jedno uvijek isto. Srbija ne otvara arhive, odbija reći gdje su tijela premještana. 

Milka Pančić traži kći Jelenu koja je zarobljena i odvedena u Borovu Komerc. U Borovom selu joj se gubi svaki trag. 

Marija Šetan traži sina koji je imao 21 godinu kada je nestao: "Zarobljen je u Borovu naselju pri izlasku iz Komerca. Tamo na cesti odveden u Borovo Selo i odande mu se gubi svaki trag".

MLADOST U RATU /

Hrabra Martina je sa 17 godina branila Slunj: 'Četnici su nam se smijali, imali su nas sve na popisu'

Masovne grobnice u Hrvatskoj

Svim tim ljudima jedina je želja da baš u toj nekoj novootkrivenoj grobnici neke kosti označene kao N.N. budu njihove. Njihove. Čije druge kad su to njihovi očevi, djeca, majke, bake. Forenzičari kažu da se uzorci DNK moraju preklapati 99 cijelih 95 posto. Majkama je dovoljno da prepoznaju džemper koji su plele. Kako je tužno kad stvari nadžive ljude. 

Voditelj DNA laboratorija Zavoda za sudsku medicinu i kriminalistiku u Zagrebu Milovan Kuba prije par godina nam je pokazao ostatke jedne osobe. Uz njih su ostali onž, dvije olovke i jakna po kojoj bi se osoba mogla prepoznati. 

Od završetka rata do danas pronađeni su posmrtni ostaci 5294 žrtve. Da je u zemlji nešto previše vrijedno, znalo je pokazati i slavonsko žito. 

"Određena kultura, tipa žito, trava, zob. Zelena biljna masa prelazi u žutu biljnu masu. Tada prostor koji ima više vlage,a to je onaj prostor gdje je netko narušio strukturu tla kopanjem, tu se duže zadržava. Mi iz zraka vidimo da su tom dijelu, kad je taj proces dozrijevanja da je tu kultura zelenija. E, sad ako je to pravilnog oblika to je zasigurno znak da je tu ljudska ruka imala utjecaj na to i nama to daje znak da idemo tamo i provjerimo", objašnjava zapovjednik satnije Gardijske oklopno-mehanizirane brigade HV-a Mario Maslov. 

U Hrvatskoj je nakon završetka Domovinskog rata pronađeno više masovnih grobnica nego što imamo gradova. Gradova je 128, masovnih grobnica više od 150. 

Zemlja smo s više od tisuću otoka, a pronađene su 1400 pojedinačne grobnice. Tužna je to sudbina ove države. Najveća masovna grobnica po broju žrtava nalazi se na Novom groblju u Vukovaru gdje su pronađeni posmrtni ostaci 938 žrtava. Druga po veličini je ona na Ovčari, s 200 žrtava. Masovna grobnica pronađena je i na nekadašnjem odlagalištu otpada na Petrovačkoj doli. 

SPAŠAVALI ŽIVOTE /

Dan kad je krenula tužna kolona djece, žena i staraca: Iz Slunja je '91 u progonstvo otišlo 15.000 ljudi

Obitelji još traže istinu

Marko Samardžić je brata nakon 34 godine našao, ali za ocem još traga. "Još tragamo i mislim da je moj brko još tu negdje blizu", rekao nam je.

Na Petrovačkoj doli pronađeni su ostaci Tanjinih stričeva. Njezina oca nema. Jedino što od njega ima je sjećanje. I lančić kojim su povezani sve ove 34 godine. I u ovom trenutku kad grli sina, hrvatskog vojnika.

Ljudi čije su sudbine ovakve, slične, oni koji nekog traže, ne boje se oni više ničeg. Ničeg osim Dunava. Ako su u bačeni u rijeku ona bi mogla zauvijek ostati njihov jedini grob. 

POGLEDAJTE VIDEO: Posljednji oproštaj od vukovarskog heroja Zorislava Gašpara