"Najveće oružje su nam bili vjera i ljubav prema domovini i gradu – znala sam da me Gospod čuva i vjerovala da mi se ne može ništa dogoditi“, rekla je u nedjelju u Slunju na obilježavanja 34. godišnjice okupacije Marina Matsuina, braniteljica koja se obrani priključila sa 17 godina.

Umjesto uživanja u tinejdžerskim radostima, ona i njezina generacija su tijekom 104 dana okruženja odrastalo u teškim uvjetima, neznajući što im sutra donosi. 

"Odlučila sam otići u rat, što je rasplakalo moje roditelje, no htjela sam dati doprinos smatrajući da je to obveza nas sposobnih. Dobila sam torbicu s prvom pomoći i to je bilo sve", kazala je za KA portal.

U tim trenucima, dodaje, vjera u Boga čovjeku daje snagu. 

I dan danas se sjeća dana kada je morala napustiti Slunj. Bilo je tmurno i kišno s rosuljom koja ih je spasila jer je spriječila djelovanje aviona. 

Nije se mogla pomiriti s time da mora otići i da ju netko tjera iz njezinog grada. "Zori iz saniteta sam rekla da idemo u Cetingrad odakle ćemo se vratiti osloboditi Slunj. Otišle smo u to mjesto gdje su nam rekli da bježimo, da nije dobro", prisjetila se. 

Nakon dva dana u Cetingradu, prešli su u Bosnu. "U Mrkonjić Gradu su nas četnici zaustavili i smijali nam se. Sagnuli smo glavu. Imali su nas sve na popisu. Mog bratića su izveli. Uspjela sam se vratiti u Zagreb 15. siječnja 1992. godine. Tada sam zagrlila roditelje", ispričala je. 

Branitelj i prognanik Tomislav Katić i danas traži posmrtne ostatke svoga oca, branitelja, Ivana i njegove sestre Marije, civilne stradalnice rata, koji su ostali na okupiranom području.

"Prošlo je puno godina, bilo je puno saznanja, informacija, tri ekshumacije, no nismo ih pronašli. Godine idu, živi se, no ovo je prisutno i meni i mnogim obiteljima. Prisjećamo ih se, a za blagdana posebno primjećujemo da ih nema", rekao je Katić.

Zapovjednik obrane Slunja Vladimir Katić je objasnio da je otpor Slunjana započeo nakon održavanja prvih višestranačkih izbora uspostavom policije, a da je najveća prijetnja bila s vojnog poligona Jugoslavenske narodne armije.

OSTAVLJA BEZ DAHA /

Neviđene ratne fotografije iz Vukovara '91: Otvorena multimedijska izložba koja spaja užas i snagu nade

Oslobađanje grada

"Hrvatsku vojsku smo stvarali u okruženju jer su ceste prema Karlovcu, Plitvicama i Ogulinu bile zatvorene i uspjela se održati oko tri mjeseca u vrlo teškim uvjetima, bez vode i struje. Bila je to nenormalna situacija, ali to je ratno vrijeme i imali smo vjeru u uspjeh. Nijednom nismo sumnjali u to da ćemo moći pružiti prikladan otpor", rekao je V. Katić.

Ipak, presudila je nemogućnost logistike i kada je odbijen zahtjev JNA da se Zbor narodne garde razoruža, odlučeno je grad napasti i okupirati.

"Nismo imali drugu mogućnost nego spasiti što je više moguće naših ljudi, prvo ženu, djece i starce. Veliki napad je išao s južne, zapadne i sjeverne strane. Nismo više mogli pružati otpor jer nismo imali s čime. Odlučili smo spasiti ljude. To se pokazalo kao dobra odluka jer smo formirali 14. domobransku pukovniju i tri ili četiri godine smo proveli na položajima prema Ogulinu, a za vojno-redarstvene akcije 'Oluja' smo uspjeli osloboditi naš grad. Odluka da spasimo najugroženije se pokazala izuzetno odgovornom i pametnom", napomenuo je V. Katić.

Slunjsko je područje ukupno branilo oko sedam stotina pripadnika vojske i policije.

POGLEDAJTE VIDEO: Vukovar sutra ispraća ubijenog Zorislava (20). Njegovi suborci prisjetili se ratnih dana