Još jedan potres na Bliskom istoku - Međunarodni kazneni sud u Haagu izdao je nalog za uhićenje izraelskog premijera Benjamina Netanyahua i Hamasovih lidera. Potvrdio je to glavni tužitelj tog suda, a kao razlog navodi optužbe za ratne zločine i zločine protiv čovječnosti zbog napada na Izrael 7. listopada i izraelskih napada koji su uslijedili u Gazi.
Tužitelj je pozvao na hitno oslobađanje svih talaca i poštivanje međunarodnog prava. Sud u Haagu ranije je izdao nalog i za uhićenje ruskog predsjednika zbog napada na Ukrajinu.
O potezu suda u Haagu, ali i događajima koji su uzdrmali Iran, razgovarali smo u RTL-u Danas s profesorom s Filozofskog fakulteta i stručnjakom za međunarodne odnose i sigurnost, Mirkom Bilandžićem.
Predsjednik velike sile pa da skonča zbog lošeg vremena, tko je zakazao, oprema, osiguranje?
Još nemamo konačne rezultate istrage pa se mogu razvijati različiti scenariji - je li to bio zaista incident, zrakoplovna nesreća ili atentat. Jednako su izgledni oba scenarija. Ako bismo razgovarali o atentatu, sigurno postoje države koje imaju i sposobnost, namjere i interes, prije svega Izrael, da destabilizira iranski režim. Naravno, ne može se zanemariti ni unutarnja situacija u samom Iranu s obzirom na odnose moći i previranja. Ali ipak mi se čini da se zaista radi o zrakoplovnoj nesreći.
Izrael je odbacio bilo kakvu umiješanost, možda tome pridonosi i ta informacija?
Kad bi to Izrael napravio, to bi bio izravan rat s Iranom. A ni jedni ni drugi nemaju interes ni sposobnost ići u izravnu konfrontaciju. Bez obzira na sposobnost izraelskog obavještajnog sistema za tajne operacije, čini mi se da one ne bi mogle ostati apsolutno skrivene i ne čini mi se racionalno da Izrael stoji iza ovoga.
Što ovo sada znači za Iran, izgubili su predsjednika - treba li za očekivati unutarnje promjene?
Na unutarnjoj razini čini mi se da možemo očekivati stanovite promjene. Prije svega, to je evidentno zbog predstojećih izbora za vrhovnog vjerskog vođu jer je pokojni predsjednik bio jedan od kandidata i to je najmoćnija pozicija u Iranu i s obzirom na frakcije to je izazov u Iranu. Drugi je izazov s obzirom da se radi ipak o destabilizaciji režima, a glavni garant sigurnosti režima je iranska revolucionarna garda i percepcija destabilizacije režima. Za očekivati je jačanje revolucionarne garde i treća je dimenzija hoće li sljedeća politička nomenklatura zadržati dostignute razine s arapskim državama što je postojeći predsjednik postigao. To je izazov za Iran u unutarnjoj situaciji. Na vanjskoj političkoj razini čini mi se da ne treba očekivati bilo kakve promjene niti u regionalnom niti u globalnom kontekstu.
Tko bi ga mogao naslijediti i kako će se to reflektirati na Bliski istok i na Zapad?
Čini mi se da će smrt i previranja u Iranu imati utjecaj na budućeg lidera. Naravno, tu najmoćniju poziciju ima vrhovni vjerski vođa. Iran zadnjih godina ima ultrakonzervativnu rigidnu politiku koja je bila oličena u pokojnom predsjedniku i da je moguće da dođe do ublažavanja. Ako se odluči da Iran krene u tom smjeru, možemo očekivati da dođe netko od umjerenih konzervativnih lidera. Čini mi se da je to bivši predsjednik Rohani kojem je bio onemogućen izbor 2018. od strane ustavnog vjerskog vijeća i bivši predsjednik parlamenta koji ima umjereniju aureolu. Ako ode u drugom smjeru, čini mi se da bivši predsjednik Ahmadinežad ima itekakve šanse da dođe na čelo Irana.
Imamo i uhidbeni nalog, možemo li očekivati uhićenje izraelskog premijera Netanyahua?
Vidimo u katastrofalnom ratu da su počinjeni bestijalni zločini na jednoj i drugoj strani. Logično je bilo da stalni kazneni sud pokrene istragu i podizanje optužnice. Realizacija je druga stvar. Od 2015. taj sud ima nadležnost nad Palestinskom samoupravom koja je strana u tom sudu, ali Izrael ne priznaje taj sud i pravo. Za Izrael to nije neutemeljeno. Budućnost? Čini mi se da aktualni lider ne može izbjeći odgovornost ili suodgovornost za napad. Ako se vratimo na povijest, u odnosu na izraelske lidere i suočenja odgovornosti čini mi se da je neminovno bez obzira na ishod rata s Hamasom.
