Vasilija je bila ranjena s 11 metaka: 'Na Sajmištu je počelo moje vatreno krštenje'
'Dali su mi vodiča, nisam znala rubne dijelove grada jer sam živjela u Borovu Naselju. Išli smo ga izvući, međutim nisam stigla, ranjena sam', prisjeća se Tucker
Kolonu sjećanja ove će godine predvoditi braniteljice Vukovara, s članovima obitelji poginulih, ubijenih i nestalih, hrvatskih branitelja.
U Vukovaru smo razgovarali s Vasilijom Tucker, braniteljicom i jedom od heroina obrane grada te ženom nevjerojatne životne i ratne priče. Naoružala se u vukovarskoj gimnaziji, krenula u rat. Ranjena je s 11 metaka, ali nije se predavala. Prije nekoliko sati preuzela je jaknu s braniteljskim oznaka u kojoj će predvoditi kolonu.
"Osjećaj je neopisiv, emocije su velike. Spremna sam sutra u toj jakni hodati stopama onih koji se nikada više nisu vratili", navodi Tucker.
'Na Sajmištu je počelo vatreno krštenje'
Ispričala je kakav je bio njezin ratni put. "Bili sam na Sajmištu, a prije sam došla u gimnaziju gdje je bio punkt i tamo sam se prijavila. Ivica Arbanas bio je taj koji me primio. U toj gimnaziji upoznala sam svoju prijateljicu Beti, svoju prijateljicu u ratu i miru. Žao mi je što nije danas s nama, jako mi je žao", priča nam Tucker.
"Kad sam došla na Sajmište, imala sam svega par ručnih bombi i protutenkovsku ručnu granatu. To je sve od naoružanja - pušaka nije bilo. Kad sam došla na Sajmište počelo je moje vatreno krštenje. Shvatila sam što znači biti na prvoj crti pod vedrim nebom", nastavlja naša sugovornica.
Bila je ranjena s 11 metaka, a opisala nam je kako se to dogodilo. "Ranjena sam, išla sam izvlačiti suborca. Zapovjednik Anđelić i Arbanas poslali su me jer je Zdenko Štefančić bio u okruženju. Dali su mi vodiča, nisam znala rubne dijelove grada jer sam živjela u Borovu Naselju. Išli smo ga izvući, međutim nisam stigla, ranjena sam. Upali smo u zasjedu. Kao što sam rekla, ne poznajem dijelove grada. Bili sam ranjena 10.10 u 10.20, a u 12.20 sati izvukli su me van", prisjeća se Tucker.
Spasili je Liječnici bez granica
Navodi da je djecu poslala u Đakovo, a pitali smo je koliko je tada teško bilo biti majka. "Jako teško. Dok ih nisam poslala, sve dok sam obavljala druge poslova koje sam mogla, uvijek sam mislila da se njima nešto ne desi. Poslala sam ih zadnjim autobusom svojoj baki. Međutim, u Vinkovcima su ih prepoznali dečki iz Antiterorističke, izvadili ih i odveli mojoj baki i sestrični. Kad sam čula da su tamo, sigurni - bila sam opuštena jer sam znala da sam sigurni", govori Tucker.
Naša sugovornica otkriva da su je spasili Liječnici bez granica: "Jedini konvoj koji je izlazio iz bolnice tada su bili Liječnici bez granica. Vozili su nas preko Bogdanovačkog puta. Bilo je pregovaranje, nisu nas htjeli pustiti. Taj i drugi dan do pet sati svi živi i mrtvi trebali su biti izvedeni iz bolnice. Htjeli su nas odvesti na Petrovačku dolu. Zahvaljujući Liječnicima bez granica, mi smo živi".
POGLEDAJTE VIDEO: Rozalija povukla hrabri potez i spasila supruga od Ovčare: 'Da nisam bila uporna...'