Prema najnovijem istraživanju Hrvati su generalno zadovoljni svojim životima, ali emocionalno su umorni. Gošća RTL-a Danas, Ida Juranić iz Hrvatske psihološke komore objasnila je kako je to moguće. 

Kako objašnjavate taj paradoks? Hrvati su zadovoljni svojim životima, ali su tako nekako emocionalno iscrpljeni.

To je u biti paradoks suvremenog društva. S jedne strane ljudi na kognitivnoj razini govore da su oni u principu zadovoljni sa svojim životom. Ali kad malo prokopamo prema dubini, onda vidimo da su poprilično emocionalno iscrpljeni. Upravo ti podaci to nam i pokazuju. Unazad od prije sedam godina, Hrvati su danas puno više pod stresom, puno lošije spavaju, što je značajan pokazatelj mentalnog zdravlja.

Koji su najveći problemi Hrvata ili ljudi koji žive u Hrvatskoj?

Mentalna iscrpljenost najveći je problem. Mi smo iscrpljeni od stalnih prilagodbi. Mi smo iscrpljeni od stalne nesigurnosti. Mi smo iscrpljeni od preopterećenosti različitim informacijama.

Je li to karakter nas Hrvata ili je to pokazatelj socio-ekonomskih prilika?

Prije svega socio-ekonomskih prilika. Naravno da temperament i karakter igraju veliku ulogu kako će se ljudi nositi sa stresom. Ali ovo nije osobni problem. Ovo je problem društva.

KRONIČNO SMO ISCRPLJENI /

Hrvati zadovoljni životom, ali su emocionalno umorni: Istraživanje ipak pokazalo paradoks

Koje su najranjivije skupine u Hrvatskoj, koga najviše i najjače pogađaju?

Žene prije svega. Žene imaju više uloga u društvu. Također, mladi ne završavaju škole i fakultete, ali onda dolaze u jedno društvo koje im baš ne pruža nekakvu sigurnost.

Je li kod djece uzrok mobiteli? Postali smo društvo koje gleda stalno u plavo svjetlo, društvo nekakvih ekrana bez druženja. Je li to možda utječe?

Utječe, naravno. Mobiteli nisu uzrok, ali mobiteli pojačavaju taj stres zbog toga što smo stalno izloženi nekakvim podražajima. Nama fali vremena da budemo u miru. Hrvati su jako rijetko mirni. Fali nam vremena da udahnemo. Fali nam vremena da se odmorimo, fali nam vremena da se družimo s ljudima koji nam pune baterije.

Tjeskoba depresija koja se najčešće javljaju i kod djece. Jesu li mobiteli u tome možda uzrok?

Jesu, zbog toga što su mobiteli stalni podražaji. Također, društvene mreže potiču nas na socijalne usporedbe. To nam je ogroman neprijatelj.

Prikazuje jedan svijet koji nije realan jer misle da drugi žive puno ljepše, a zapravo oni ne žive.Nije nikome nije lako, mogli bi reći i zaključiti, no kako pomoći nekome i kako si sami možemo pomoći. Većina se osjeća povremeno nesretno i tužno. To je nešto što je mene rastužilo u vašem istraživanju i spominjete, čak i tihu usamljenost.

Tako je. Prije svega moramo znati da je tuga jedan zdrav odgovor na gubitak. Mi kad preživimo određeni gubitak, moramo biti tužni. To je zdravo da smo tužni, trebamo normalizirati osjećaje koji su zahtjevni. S druge strane, mi kada sebi pomognemo, trebamo usporiti. Trebamo dobro spavati, trebamo paziti na san. Trebamo se prestati toliko izlagati stalnim podražajima i trebamo se družiti s ljudima. Trebamo vratiti onu socijalnu povezanost koju na koju smo možda i zaboravili da bismo pomogli drugima. Njima upravo treba čovjek. Čovjeku treba čovjek, ne treba savjetnik. Ne treba netko samo da bude tu s njima, trebamo vratiti povezanost koju smo nekad imali.