Hermann i Gutenberg u Đakovu su gotovo 4 godine i kažu da je svaki dan u Bogoslovnom sjemeništu i na fakultetu - novo životno iskustvo. A najveće su upravo doživjeli ređenjem za đakone.

„Poslije ređenja svi mene pitaju pa kako si, što nam možeš reći, a uvijek ja kažem da – ja sam baš radostan.“ kaže đakon Gutenberg Sourou Hounye.

„Zahvaljujem obiteljima, profesorima i svim vjernicima koji su nas pratili svojim molitvama jer nije to zasluga, nego milost.“ kaže đakon Hermann Zinsou Kodjo.

Simpatični đakoni porijeklom iz afričke države Benin kažu da je to Božja volja.

Foto: Rtl Danas

„Kad sam imao 15 godina onda sam baš to osjetio, bio sam ministrant i svaki dan idem na misu i uvijek na oltaru i onda polako sam primijetio u srcu da Bog želi nešto posebno od mene.“ kaže Gutenberg.

„Već kod kuće smo se igrali s braćom i sestrama i ja sam glumio tada svećenika i tako sam ja slavio, glumio svećenika, misu tako u igri, a od te igre je postalo ozbiljno.“ kaže Hermann.

Nakon sjemeništa i školovanja u Beninu došli su u Hrvatsku s ciljem upoznavanja kulture, mentaliteta i jezika.

Foto: Rtl Danas

„Mi smo se isto tako malo čudili njihovoj znatiželji, htjeli su sve vidjeti, sve opipati, pogotovo kada su vidjeli prvi puta snijeg, to im je zaista bio doživljaj.“ kaže đakon Karlo Strišković.

Moraš jesti kulen, kobasice

Nije bilo jednostavno, no, uz slavonsku srdačnost i gostoprimstvo - brzo su učili.

„Ne možeš ti biti u Slavoniji i ne jesti kulen, kobasice, to su prave stvari, moraš to jesti.“ kaže Gutenberg.

„Na početku mi je teško bilo jesti sarmu, sarma mi je ono čudno jelo, a znate sada – mogu jesti sarmu svaki dan.“ kaže Hermann.

UMRLI ZA VJERU /

Nacisti i komunisti mučili ih do smrti: Crkva proglašava blaženima 11 svećenika

Prijatelj s kojim su se zaredili za đakone kaže da sa svima dijele svoje dobro raspoloženje i osmijehe.

„Koliko god da bio tmuran dan ili možda s nekakvim problemima oni dođu, onako s osmijehom i kažu – nema veze, bit će bolje i tu nas uvijek iznova oduševljavaju.“ kaže Karlo.

'Hrvati su baš u mom srcu'

Ređenje ovih simpatičnih mladih ljudi iz Afrike u Đakovu je povijesni događaj.

„Nikada se nisu dvojica Afrikanaca zaredili u našoj katedrali, niti su bili kandidati za svećeništvo u formaciju u našem Bogoslovnom sjemeništu u Đakovu i na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Đakovu.“ kaže Stjepan Radić, rektor Bogoslovnog sjemeništa u Đakovu.

Herman i Gutenberg u studenom će otići u župe u Osijeku i Slavonskom Brodu, a plan im je vratiti se ipak u Afriku. No Hrvatska će, kažu uvijek biti dio njih.

„Mogu reći da stvarno Hrvatska država i Hrvati su baš u mom srcu.“ kaže Gutenberg.

„Neću nikada i ne mogu zaboraviti Hrvatsku, ja zaista smatram Hrvatsku kao svoju drugu domovinu.“ kaže Hermann.

Ređenjem za đakone posvetili su se služenju Bogu i ljudima i ovako nam to i opisali pjesmom

 - Kao košuta žudim za izvor vodom, tako duša moja čezne Bože za tobom.

POGLEDAJTE VIDEO: Crkva se približava mladima: 'Ova dva sveca su uzor, mladi traže nešto dublje u životu'