Od pogibije 12 redarstvenika prošlo je 33 godine. Mučki su ih ubili i masakrirali pripadnici paravojnih postrojbi pobunjenih Srba u Borovu Selu 1991. godine.
Tužna obljetnica okupila je prijatelje i suborce poginulih policajaca, a godine koje prolaze ne ublažavaju tugu i bol njihovih obitelji.
Obilježavanje tragičnog događaja počelo je preletom policijskog helikoptera. Padobranac s hrvatskom zastavom spustio se kod 12 čempresa - simbola 12 poginulih redarstvenika, nakon čega je uslijedio mimohod sjećanja.
"Mislili smo da će to biti jednostavna policijska operacija, ali jednostavno ušli smo u zasjedu koja nam je postavljena u Borovu Selu", rekao nam je Zdravko Mamić, predsjednik "Udruge 12 redarstvenika".
"Mi smo u podne došli autobusima i službenim vozilima. Čim smo ušli i prešli prugu odmah je krenula paljba po nama", prisjetio se Matija Mičić, preživjeli sudionik akcije.
"Kad su zatvorili put iza da nismo mogli izaći, počeo je dernek. Počeli su pucati, počelo je sve ono najgore što se desilo", rekao nam je Ivica Vranjić, preživjeli sudionik akcije.
Borovo Selo još je neispričana priča, kažu preživjeli sudionici akcije koji žele da se otkrije istina i kazne zločinci koji su im masakrirali prijatelje.
"Naših 12 pripadnika u prvom valu je već popadalo, bilo je ranjenih, ranjeni su nam umirali, nekima nismo mogli pomoći", rekao je Zdravko Mamić.
Poginulima je odana počast polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća kod spomen obilježja. Godine prolaze, no bol i tuga ostaju.
"Ja to nosim svaki dan i on je stalno sa mnom i ja sam s njim u mislima, nekad u mislima i pričamo i eto iz dana u dan tako", rekao nam je Ivan Grbavac, brat poginulog policajca.
"Vrijeme ide, sve više osjećamo tjeskobu i tugu i svjesni smo svega što se dogodilo. Mislim da je bitno da se uvijek našim mlađim generacijama govori što se dogodilo da se ne zaboravi ", rekla je Marija Jonjić, sestra poginulog policajca.
Zadnji razgovor s bratom Željkom, kojem je kao 5 godišnjakinja bila miljenica Marija, nikada neće zaboraviti. "Uvijek kad je dolazio s nekog terena donio bi nešto kao šnalice, ukosnice. I neposredno prije tog kobnog Borova Sela sam se čula telefonski s njim i obećao mi je ukosnice. Međutim, nikad ih nije donio", s tugom se sjetila Marija.
Svojom žrtvom donijeli su slobodu Hrvatskoj, koju su sanjali i za nju bili spremni dati sve.