Bangladešanin Mehedi se prije tri mjeseca oprostio s obitelji i preselio u 10.000 kilometara udaljen Dubrovnik. Poslom čistača 32-godišnjak je na našem krajnjem jugu prezadovoljan.
U rodnom Bangladešu, u kojem živi 169 milijuna ljudi, ovaj diplomirani menadžer u hotelijerstvu imao je tvrtku s kamionima, no dolaskom pandemije njegov je posao propao. Za Mehedija je Hrvatska ono što je nama Njemačka.
"Hrvatski jezik je tako težak!", otkrio je Mehedi za RTL Danas.
Minimalac u Bangladešu iznosi 15 eura, a prosječna plaća 150 eura, pa bi se moglo reći da plaća od oko 800 eura za čišćenje, i nije tako loša. Štoviše, ova raspjevana družina ne skida osmijeh s lica dok obavlja svoje svakodnevne dužnosti.
"Inače pjevam dok radim pa i sa svojim šefom, s osmijehom", nadodaje Mehedi.
"Generalno smo jako zadovoljni, oni su fini i prihvaćaju posao. Nemamo nikakvih odbijenica ni žalbi", objasnio nam je Dario Koštro, poslovođa u dubrovačkoj Čistoći.
Nakon poštara Filipinaca, dubrovačke ulice su preuzeli bangladeški čistači. I doista, kad se Abdul iz Bangladeša uhvati metle, ulice na krajnjem jugu doslovno blistaju.
"Nije nimalo teško. Jako sam zadovoljan, nema nikakvih problema!", kazao je Abdul koji je u Dubrovnik stigao iz Katara gdje je obavljao posao građevinskog radnika.
Došlo ih je 21, no samo 16 ih je ostalo. Prošloga mjeseca dvojica dubrovačkih Bangladešana nisu se pojavila na poslu jer su sreću odlučili potražiti u Portugalu, ne računajući da im je viza vezana uz radno mjesto. U Zagrebu ih je legitimirala policija.
Ovim vrijednim momcima je najvažnije da žive u mirnoj i sigurnoj zemlji, a plaća triput veća nego u rodnom Bangladešu - svakako je plus. Zahvaljujući njima, mnogima najljepši hrvatski grad, bit će još ljepši.
