Dok se zgrade brže grade, gradnja kuća ide nešto sporije. Mnogi obnovu još nisu dočekali naša, a naša reporterka Kristina Čirjak javila se s Banovine i razgovarala s vlasnicom kuće, Jelkom Čačić koja ni tri godine nakon potresa nije ni krenula u obnovu.
Gdje je zapelo s obnovom?
"Najprije sam dobila žutu naljepnicu, pa crvenu, pa onda opet žutu i sad sam opet ponovno dobila crvenu."
Što vam kažu?
"Sad mi je gospođa dala nalog za rušenje kuće, za odvožnju i za obnovu odnosno gradnju nove kuće."
Koliko ste umorni od puste birokracije?
"Preumorna sam i više u ništa ne vjerujem dok se nešto ne počne događati. Živim sa sinom i sa sinom spavam u kontejneru. Moj sin ima 36 godina, a ja imam 66 godina i spavamo zajedno u kontejneru."
Bliži se treća obljetnica potresa kako se osjećate dan uoči obljetnice?
"Osjećam se jako loše, živim u neizvjesnosti. Ništa ne vjerujem više dok se nešto ne počne događati."
Koliko ste ljuti na državu?
"Ljuta sam na sve. Oni koji nisu ništa imali koji su živjeli u državnim stanovima su dobili sve, za njih zovu medije da ih slikaju da dobiju nešto, a mi koji imamo kuće ne dobivamo ništa. Pojedini, ne svi, pojedini."
Dočekali ste mirovinu bez svog doma, koliko je to teško?
"Da, od 4.12 sam u mirovini bez svog doma. Jako je teško."
Prije su ovdje s vama bili ovdje i vaši unuci, djeca rastu, a ništa se ne događa, kakva je situacija?
"Jesu bili su, sada djeca dolaze u kontejner, ponekad ih čuvam kada im roditelji rade."
