Svatko od ljudi iz današnjeg Kolone sjećanja ima svoj osobni razlog zašto je danas danas došao u Vukovar. Među njima su neki od 858 dječaka i djevojčica koja u Vukovaru postala siročad. Tu su i oni čije su najdraže iskopali iz jedne od 56 masovnih grobnica. Došli su i roditelji, braća i sestre ubijene djece, njih 86. Tu su i neki od 7000 onih koji su preživjeli logore. Svi su tu zbog onih kojih nema- 450 ubijenih branitelja i 1350 civila.
'Za sve žrtve'
Katarina iz Starog Petrovog Sela, držala je lampion u rukama. "Za koga je ovaj lampion?", pitamo je. "Za sve žrtve", odgovorila je. "I civilne i vojne. To je simbol stradanja. Mi smo svi ovdje zbog njih, jer oni ne smiju biti zaboravljeni."
Iz Zagreba su stigli roditelji, braća i sestre ubijene djece. Mnogi od njih dolaze svake godine, ne prestajući nositi teške uspomene. Marijan se s tugom u glasu sjeća se dana kada su "ljudi, koji su do jučer zajedno živjeli, odjednom postali najgori neprijatelji". "Nikad si ne možeš osvijestiti zašto je to tako moralo biti. Što se to dogodilo ljudima? I onda, ti ljudi koji su preživjeli, ostali bez svojih najmilijih, nisu ni grobove svojih voljenih imali", kaže, gledajući u tišini prema svijećama koje svijetle za poginule.
"Strašno je, ali morala sam doći"
U povorci tuge i ponosa, mnogi su prvi put. Janja iz Tomislavgrada, BiH, dolazi s teškom tugom u srcu. "Muči me sve. Htjela sam vidjeti sve i doživjeti. Strašno je, ali nisam mogla ostati kod kuće."
Neka lica su prepoznatljiva. Gracija iz Splita dolazi svake godine. "Kad vidim ljude u kolicima, to je stvarno emotivno", kaže. "Jedan naš svećenik je došao ovdje, primio kemoterapiju jutros i unatoč tome stigao u Kolonu sjećanja. To je ta snaga, volja i ponos. Tužno je, ali istovremeno i divno jer smo ovdje, svi zajedno."
"Zahvaljujući braniteljima, možemo se zagrnuti zastavom", poručuje Matej iz Zagreba. Njegove riječi podrazumijevaju cijelu tužni povijest, ali i snagu koju je narod Hrvatske pronašao kroz sve te godine. Vukovar nije samo simbol prošlih stradanja – on je i snaga za budućnost, borba koja nikad ne prestaje.
Udovica Blage Zadre: 'Da budemo složni'
Kata Zadro, udovica zapovjednika Blage Zadre poslala snažnu poruku. I ona kao i majka poginulog francuskog dragovoljca Jean-Michela Nicoliera, u svom govoru podsjeća sve na ono što su heroji Domovinskog rata dali za Hrvatsku. "Htjela bih da budemo složni. Da živimo lijepo i da napredujemo. Da nisu oni svi zajedno dali živote, ne bismo bili tu gdje smo danas", rekla je, s tugom i nadom u glasu.
Neki su prevalili tisuće kilometara da bi danas bili u Vukovaru. Milka iz New Yorka s mužem i djecom došla je kako bi, uz sve ostale, odala počast i bila dio povorke koja je prolazila kroz grad. "Došli smo iz New Yorka da bi mogli biti ovdje i sudjelovati", kaže Milka.
'Ne ponovilo se nikada'
Bez obzira na razdaljinu, svi dolaze iz istog razloga. Iako su prošle godine, ratni trauma i patnja nikada ne prestaju. I svi dijele isti cilj: da se to nikada više ne ponovi. Ivanka iz Siska ponosna na svog sina, ali i ponosna na sve one koji su prošli kroz pakao Vukovara,
"U to vrijeme sam bila trudna i imam sina koji je sada časnik Hrvatske vojske", kazala je.
Đurđica iz Osijeka također to ne može zaboraviti: "Ne ponovilo se nikada", kaže ona, a njezine riječi odzvanjaju u tišini povorke, koja nije samo tiha od boli, nego i od nade da će generacije koje dolaze znati čuvati žrtvu koju su podnijeli heroji Vukovara.
