Priča o odanosti i ljubavi stiže iz Tijarica, gdje pas Bruno čeka svog preminulog vlasnika, poput filmske priče o odanom psu Hachiku, koji je nakon smrti vlasnika - svakog dana i dalje čekao na željezničkoj stanici… Mjeseci su prošli, a pas Bruno svakog dana obilazi lokacije gdje je išao sa svojim čovjekom i traži ga.
Čeka Bruno svoga Tomislava. Već pola godine otkad je vlasnik preminuo, odani pas svaki dan obilazi groblje. Iz obližnjeg zaseoka Voloderi dvogodišnji mješanac dođe sam i onda čeka. Ante Maroš iz Velića nam priča: "Pas jadan ode sad njegovim stopama kud je Tomo pokojni. Tu ima gostiona Prvanovi ode, tu, svako jutro obavezno na groblje."
'Čeka i čeka'
Pitomog Bruna poznaje cijelo selo, jer obiđe sve lokacije gdje je odlazio s vlasnikom, od crkve do kafića. Vinko Škaro iz Tijarica objašnjava: "Sad on traži ovdje, kako je naučio dolazio gazda u gostionu. I u crkvu je ušao, i do gostione tri kilometra dalje i tamo dođe. To samo gleda okolo gdje je." Mate Krolo iz Kamenskog rastužio je pogled na Bruna koji čeka: "Čeka on čeka. Malo je tužno, pa ga ljudi sažalijevaju i daju mu jesti."
Svi ga pomaze i nahrane kad naiđe jer ovdje već svi znaju njegovu tužnu priču. Bruno se najviše raduje igri s Antom, koji ga je i darovao pokojnom vlasniku. Ante Maroš dodaje: "Pokojni Tomo ima dva sinovca i oni se brinu i hrane ga i stvarno drže do njega. Veterinar i to, čipiran je ćuko."
Bruno je podsjetio brojne na priču iz Japana o psu Hachiku koji je godinama čekao vlasnika. Pa Ante kaže: "Koliko je čekao godina dok nije umro, a Bruno čeka pola godine. Pa kad će ga zaboraviti, možda nikada…" Čini se da je pseća odanost jača od bilo kakvog zaborava, ali Bruno nije usamljen. Njegova priča dotaknula je mještane i sad je ljubimac cijelog sela.
