Danas

RTL.hr

Zena.hr

RTLplay.hr

Impressum

Oglašavanje

Uvjeti korištenja

Politika kolačića

Pravila privatnosti

Kontakt

Kolumnisti

Magazin

Sanjarica

emedjimurje.net.hr

sib.net.hr

kaportal.net.hr

varazdinski.net.hr

finirecepti.net.hr

dubrovackidnevnik.net.hr

ezadar.net.hr

riportal.net.hr

Sport

Video

Webcafe

<para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation><strong>Jolie Mejía</strong> i njezina obitelj odlučili su posjetiti španjolski otok Punta Negru, a na jednoj od plaža su imali što i vidjeti - usamljeni pas je stajao uz more i neprestano gledao prema pučini.</para><heading2>Pas ne prestaje čekati svog vlasnika</heading2><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Nakon što su se Mejía i njezina obitelj smjestili uz obalu, prišao im je pas koji nije izgledao kao lutalica, ali je djelovao jako usamljeno.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>"Nije djelovao napušteno. Nosio je ogrlicu oko vrata i krzno mu je bilo čisto", rekla je Mejía za <ulink url="https://www.thedodo.com/daily-dodo/woman-at-the-beach-meets-a-dog-who-wont-stop-staring-out-to-sea">The Dodo</ulink>. "Mazila sam ga, čekajući njegova vlasnika, ali su prolazile minute, a nitko nije došao", ispričala je djevojka. Svi su se htjeli igrati sa psom, ali je cijelo vrijeme njegov pogled ostao uperen u ocean.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Mejía je ubrzo saznala dirljiv razlog zašto pas neprestano gleda u otvoreno more. Mejía i njezina obitelj razmišljali su i o udomljavanju tog psa, pod pretpostavkom da je on doista napušten. Međutim, kada je čovjek iz okolice prišao, Mejía ga je upitala zna li što je sa psom.</para><hmn:twitter src="https://twitter.com/O19792/status/1498169250199965697?s=20&amp;t=m4U6EYMlzoMqKoF7LTMjkA"/><hmn:article id="83007498-8411-11ec-86af-1671d7f67643" variation="ba03ebd6-9d09-11eb-8a41-cedfb09875dd"/><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>"Objasnio je da praktično svi u okolici poznaju psa i da ga jako vole", rekla je Mejía. "Rekao nam je da je vlasnik psa bio ribar koji je preminuo prije nekog vremena te da pas svaki dan dolazi na plažu i bulji u more", ispričala je te dodala da pas danima čeka povratak svog prijatelja koji se nikada neće vratiti kući.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>"Bili smo jako dirnuti", rekla je Mejía, koja vjeruje da je vlasnik psa umro na moru prije otprilike godinu dana i da pas od tada svakodnevno dolazi na plažu. No, iako se vlasnik psa možda nikada neće vratiti, pas nije bez prijatelja koji se brinu za njega. Tužna priča o psu očito je dobro poznata ljudima u zajednici, koji ga hrane, sklanjaju i pružaju mu zdravstvenu njegu kada zatreba.</para><hmn:taxon taxonomyname="galleries" id="025ddbb4-7476-11ec-bc5f-a27db680bb6a"/><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Lokalni veterinar u Punta Negri potvrdio je za The Dodo da se pas zove <strong>Vaguito</strong> i da se trenutno za njega brine žena koja živi u blizini. Do kraja dana, Mejía i njezina obitelj naposljetku su se razišli s Vaguitom, a njegove su oči još uvijek bile okrenute prema moru. Ali njegova gorko-slatka priča, priča o odanosti ljubavi koju je izgubio, te odanosti i ljubavi koju je pronašao u zajednici, ona se neće nikada zaboraviti.</para><hmn:article id="fb442622-42f1-11ec-bcb2-aa359d9db0a3" variation="ba03ebd6-9d09-11eb-8a41-cedfb09875dd"/>

Na plaži zatekla psa koji ne skreće pogled s pučine: Sledila se kad je otkrila njegovu potresnu priču Taj pas postao je ikona, o njemu se mještani redovito brinu, hrane ga i pružaju mu zdravstvenu njegu Jolie Mejía i njezina obitelj odlučili su posjetiti španjolski otok Punta Negru, a na jednoj od plaža su imali što i vidjeti - usamljeni pas je stajao uz more i neprestano gledao prema pučini.Pas ne prestaje čekati svog vlasnikaNakon što su se Mejía i njezina obitelj smjestili uz obalu, prišao im je pas koji nije izgledao kao lutalica, ali je djelovao jako usamljeno."Nije djelovao napušteno. Nosio je ogrlicu oko vrata i krzno mu je bilo čisto", rekla je Mejía za The Dodo. "Mazila sam ga, čekajući njegova vlasnika, ali su prolazile minute, a nitko nije došao", ispričala je djevojka. Svi su se htjeli igrati sa psom, ali je cijelo vrijeme njegov pogled ostao uperen u ocean.Mejía je ubrzo saznala dirljiv razlog zašto pas neprestano gleda u otvoreno more. Mejía i njezina obitelj razmišljali su i o udomljavanju tog psa, pod pretpostavkom da je on doista napušten. Međutim, kada je čovjek iz okolice prišao, Mejía ga je upitala zna li što je sa psom."Objasnio je da praktično svi u okolici poznaju psa i da ga jako vole", rekla je Mejía. "Rekao nam je da je vlasnik psa bio ribar koji je preminuo prije nekog vremena te da pas svaki dan dolazi na plažu i bulji u more", ispričala je te dodala da pas danima čeka povratak svog prijatelja koji se nikada neće vratiti kući."Bili smo jako dirnuti", rekla je Mejía, koja vjeruje da je vlasnik psa umro na moru prije otprilike godinu dana i da pas od tada svakodnevno dolazi na plažu. No, iako se vlasnik psa možda nikada neće vratiti, pas nije bez prijatelja koji se brinu za njega. Tužna priča o psu očito je dobro poznata ljudima u zajednici, koji ga hrane, sklanjaju i pružaju mu zdravstvenu njegu kada zatreba.Lokalni veterinar u Punta Negri potvrdio je za The Dodo da se pas zove Vaguito i da se trenutno za njega brine žena koja živi u blizini. Do kraja dana, Mejía i njezina obitelj naposljetku su se razišli s Vaguitom, a njegove su oči još uvijek bile okrenute prema moru. Ali njegova gorko-slatka priča, priča o odanosti ljubavi koju je izgubio, te odanosti i ljubavi koju je pronašao u zajednici, ona se neće nikada zaboraviti. ČAMI TAKO VEĆ GODINU DANA 

ČAMI TAKO VEĆ GODINU DANA

Na plaži zatekla psa koji ne skreće pogled s pučine: Sledila se kad je otkrila njegovu potresnu priču


<para>
Svakog dana, njih dvojica šetali bi do željezničke stanice Shibuya. Profesor bi kupio kartu, pomazio se i pozdravio se s Hachikom te ušao na vlak.</para>
<para>
   <ulink url="https://net.hr/wp-content/uploads/2015/07/3.jpeg"/>
   <hmn:image xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed" id="56fffe1c-92a5-11eb-8729-0242ac120011" variation="87d630da-92c1-11eb-822a-0242ac120012"/>
</para>
<para>Hachiko bi ostao na stanici i nestrpljivo čekao povratak gazde. Kako je čekao profesora, postao je miljenik četvrti i putnika. Zastali bi, podragali Hachikoa ili mu dali pokoju poslasticu.
Rutina je trajala godinama.</para>
<para>
   <hmn:image xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed" id="59598818-92a5-11eb-9095-0242ac120010" variation="87d630da-92c1-11eb-822a-0242ac120012"/>
</para>
<para>Jednog dana, profesor Ueno se nije vratio. Umro je od krvarenja u mozgu.</para>
<para>No Hachiko nije gubio nadu. Svakog popodneva, točno u vrijeme kada se njegov neprežaljeni gazda vraćao s posla, došao bi na stanicu i čekao.</para>
<para>
   <ulink url="https://net.hr/wp-content/uploads/2015/07/13-600x480-1.jpeg"/>
   <hmn:image xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed" id="56c017e8-92a5-11eb-950e-0242ac120011" variation="87d630da-92c1-11eb-822a-0242ac120012"/>
</para>
<para>I tako godinama. Djelatnici stanice, putnici mještani brinuli su se o njemu..</para>
<para>Sve do 1935., kada je uginuo i Hachiko. Ljudi su se skupili, molili...<hmn:image xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed" id="56eaa21a-92a5-11eb-aa78-0242ac12000f" variation="87d630da-92c1-11eb-822a-0242ac120012"/>
Šokirani mještani nisu mogli podnjeti zamisao da će ga zakopati i da više nikada neće vidjeti Hachikoa.</para>
<para>Mumificirali su ga i izložili u priroslovnom muzeju.
<hmn:image xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed" id="5843dc94-92a5-11eb-b42b-0242ac120011" variation="87d630da-92c1-11eb-822a-0242ac120012"/>
</para>
<para>No željeli su učiniti više. U čast njegove nepokolebljive odanosti, podigli su mu brončani spomenik, točno na mjestu na kojem je stajao i čekao svog profesora.</para>
<para>
   <hmn:image xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed" id="566f3648-92a5-11eb-a85a-0242ac120011" variation="87d630da-92c1-11eb-822a-0242ac120012"/>
Pored groba profesora Uenoa, podignuta je stela, kako bi dvojica najboljih prijatelja ponovo bili zajedno.</para>
<para>
   <hmn:image xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed" id="57205ff4-92a5-11eb-9936-0242ac120010" variation="87d630da-92c1-11eb-822a-0242ac120012"/>
Mještani dirnuti Hachikovom odanošću, čitavu stanicu su redili njegovim likom.</para>
<para>
   <hmn:image xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed" id="564e2a16-92a5-11eb-88f3-0242ac120011" variation="87d630da-92c1-11eb-822a-0242ac120012"/>
Liniju kojom je profesor putovao nazvali su po psu.</para>
<para>
   <hmn:image xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed" id="56535a4a-92a5-11eb-ae6f-0242ac120010" variation="87d630da-92c1-11eb-822a-0242ac120012"/>
Svake godine, održava se posebna svečanost na kojoj se sjeća nerazdvojnog para i njihove ljubavi.</para>
<para>
   <hmn:image xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed" id="595400a0-92a5-11eb-bad1-0242ac120011" variation="87d630da-92c1-11eb-822a-0242ac120012"/>
</para>
<para>Nedavno, podigli su spomenik i ispred sveučilišta na kojem je predavao Ueuno. Tamo,  Hachiko je konačno dočekao svog profesora.</para>
<para>
   <hmn:image xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed" id="561e60ec-92a5-11eb-b949-0242ac120010" variation="87d630da-92c1-11eb-822a-0242ac120012"/>
</para>
<mediaobject>
   <videoobject>
      <videodata fileref="https://video.adriaticmedia.hr/originals/jw/videos/ght4SJLy.mp4"/>
   </videoobject>
</mediaobject>

Priča o Hachiku, psu kojeg slave već gotovo stoljeće Hachiko je došao na svijet na japanskoj farmi 1923. Ubrzo ga je udomio ljubazni i brižni profesor Hidesaburo Ueno. 

Svakog dana, njih dvojica šetali bi do željezničke stanice Shibuya. Profesor bi kupio kartu, pomazio se i pozdravio se s Hachikom te ušao na vlak.

   
   

Hachiko bi ostao na stanici i nestrpljivo čekao povratak gazde. Kako je čekao profesora, postao je miljenik četvrti i putnika. Zastali bi, podragali Hachikoa ili mu dali pokoju poslasticu.
Rutina je trajala godinama.

   

Jednog dana, profesor Ueno se nije vratio. Umro je od krvarenja u mozgu.
No Hachiko nije gubio nadu. Svakog popodneva, točno u vrijeme kada se njegov neprežaljeni gazda vraćao s posla, došao bi na stanicu i čekao.

   
   

I tako godinama. Djelatnici stanice, putnici mještani brinuli su se o njemu..
Sve do 1935., kada je uginuo i Hachiko. Ljudi su se skupili, molili...
Šokirani mještani nisu mogli podnjeti zamisao da će ga zakopati i da više nikada neće vidjeti Hachikoa.
Mumificirali su ga i izložili u priroslovnom muzeju.


No željeli su učiniti više. U čast njegove nepokolebljive odanosti, podigli su mu brončani spomenik, točno na mjestu na kojem je stajao i čekao svog profesora.

   
Pored groba profesora Uenoa, podignuta je stela, kako bi dvojica najboljih prijatelja ponovo bili zajedno.

   
Mještani dirnuti Hachikovom odanošću, čitavu stanicu su redili njegovim likom.

   
Liniju kojom je profesor putovao nazvali su po psu.

   
Svake godine, održava se posebna svečanost na kojoj se sjeća nerazdvojnog para i njihove ljubavi.

   

Nedavno, podigli su spomenik i ispred sveučilišta na kojem je predavao Ueuno. Tamo,  Hachiko je konačno dočekao svog profesora.

   


   
      
   
 ODANOST KOJA ĆE VAS RASPLAKATI: 

ODANOST KOJA ĆE VAS RASPLAKATI:

Priča o Hachiku, psu kojeg slave već gotovo stoljeće

Postroll

Preroll

Tužna priča o psu koji ne prestaje gledati u more

Usamljeni pas

Ljubimci

Članak

Magazin.hr

ODANOST KOJA ĆE VAS RASPLAKATI: Priča o Hachiku, psu kojeg slave već gotovo stoljeće

Hachiko

#Hachiko

Na plaži zatekla psa koji ne skreće pogled s pučine: Sledila se kad je otkrila njegovu potresnu priču

Na plaži zatekla psa koji ne skreće pogled s pučine: Sledila se kad je otkrila njegovu potresnu priču

Priča o Hachiku, psu kojeg slave već gotovo stoljeće

Priča o Hachiku, psu kojeg slave već gotovo stoljeće