Kao igra domaćih mačića. Ali njihov su dom šume Gorskog kotara.
Ovo je snimljeno u Fužinama. A ništa o tome ne bismo znali da nije Life Lynx projekta, kojim istraživači zaustavljaju izumiranje risova. Pa tako sada imamo 26 mladunaca.
"Možemo jedan značajan dio pripisati i dovezenim životinjama, znači, iz Karpata. Podsjećam, u Hrvatsku smo ukupno u okviru projekta dosad doveli šest životinja, od kojih se četiri zadržalo. Četiri mužjaka su se zadržala, uspostavila teritorij. Izgledno je da su neki od mladunaca koje smo zabilježili i njihovi potomci", kaže istraživač Vedran Slijepčević.
Posebno se vesele na Risnjaku, jer nakon izumiranja pa zatim vrlo malog broja risova, ime Nacionalnog parka itekako ima smisla.
"Tolike godine već živim tu, ja Risa uživo nisam vidjela. Vidjela sam jednog, kako sam zaposlenica Nacionalnog parka, vidjela sam jednog dok smo ga puštali. I to je prekrasna životinja", kaže Lidija Blaženić, zaposlenica u Nacionalnom parku Risnjak.
A među sretnicima koji su ih u životu susreli najčešće su šumari.
"Ja sam ga vidio dva - tri puta, ovako iz daljine. Naravno ne nekog bliskog susreta, ali u prolazu. On je inače plaha životinja i oprezna, tako da se ne može samo tako vidjet", tvrdi šumar Anton Raukar.
Sada ih se možda i ne može lako vidjeti, ali početkom 20. stoljeća nije se moglo nikako. Tada su bili istrijebljeni, a kada ih se pokušalo ponovno nastaniti došli su novi problemi.
"Najveći problem im je bilo parenje u srodstvu, jer cijela populacija potječe od šest jedinki ispuštenih u Sloveniju 1973. godine. Znači, posljednjih 50 godina se međusobno pare potomci svega šest risova. To je kao da ste stavili šest ljudi na jedan otok i da se oni generacijama razmnožavaju", kaže Slijepčević.
Cilj je da igra risova više ne bude vijest zbog njihovog broja, već samo snimka u kojoj se uživa.
