375 tisuća tona mulja godinama je odloženo na deponiju Zagrebačkih otpadnih voda. U blizini kuća i škola. Smrad koji se širi postao je neizdrživ, život u blizini odlagališta - nemoguć.
"Kaj niste nikad osjetili štakora kad se raspada u dvorištu nečijem tako smrdi", kaže Ljubica Šušnjar iz Ivanje Reke.
Iako postrojenje radi dva desetljeća, smrad se počeo širiti tek prije tri godine. Od tada svaki vjetar iz smjera pročistača znači agoniju. Najgore je ljeti, iako pravila nema.
"Jednom smrdi tu, drugi put preko šume, kako se zove blizu Resnika. Kako gdje smrdi", dodaje Ljubica Šušnjar.
Mještani su pokrenuli peticiju i prikupili 1000 potpisa za rješavanje smrada. Obratili su se bivšem i sadašnjem gradonačelniku, svim institucijama. Dvaput su se sastali i s predstavnicima Zagrebačkih otpadnih voda.
"Odgovore koji smo tada dobili nama su bili nezadovoljavajući, oni su tvrdili da problem ne postoji", kazuje Damir Ranec, predsjednik Mjesnog odbora Ivanja Reka.
Obratili su se i državnim inspektoratu. Paralelno su naručili i mjerenje kvalitete zraka koje je crno na bijelo pokazalo da problem postoji.
"Prekoračenja su bila tijekom srpnja i to u tri mjerenja. Znači bilo je iznad graničnih vrijednosti za sumporovodik", kaže Ranec.
"Znamo o kojim se plinovima radi, o amonijaku, meraptanu, sumporovodiku, sve su to definitivno kategorije opasnih tvari", govori Josip Škoro, potpredsjednik Mjesnog odbora Ivanja Reka.
U priču se na kraju uključuje i inspektorat.
"Naložio ZOU, Zagrebačkim otpadnim vodama da su dužni zbrinuti sav mulj i otpad do konca 2021., evo danas je siječanj 2023., koliko mi znamo mulj još tamo stoji", govori Škoro.
"Ne možemo to odjednom riješiti, ne možemo stotine tisuća tona odlaganja u zadnjih 20 godina riješiti odjednom", rekao je Tomislav Tomašević, gradonačelnik Zagreba.
Zagrebačke otpadne vode u vlasništvu su njemačkog konzorcija koji je 2000. dobio tridesetogodišnju koncesiju za pročišćavanje otpadnih voda u Zagrebu. Projekt težak milijarde kuna uz čišću vodu donio je i sumnje na brojne "nečiste" poslove. Po ugovoru Zagreb godišnje plaća 400 milijuna kuna za pročišćavanje otpadnih voda, a nusprodukt, mulj, ne zbrinjava koncesionar već grad.
"Velika je mrlja što se nije obvezalo koncesionara na zbrinjavanje otpadnog mulja 52:54 U financijskom smislu to je izrazito štetan projekt, govori Mirela Holy, bivša ministrica zaštite okoliša.
I suprotan javnom interesu, govori nam bivša ministrica zaštite okoliša.
"Meni je žao da političari koji su to dogovarali, a tu prvenstveno mislim da tadašnju gradonačelnicu Marinu Matulović Dropulić i kasnije njenog nasljednika Milana Bandića nisu više vodili računa o javnom interesu", dodaje Holy.
Muljaže oko mulja nastavile su se i godinama kasnije. Zbog malverzacija i namještanja poslova izgradnje centralnog uređaja, na 6 godina zatvora nepravomoćno su osuđeni bivši direktor ZOV-a i suradnici, neki bliski bivšem gradonačelniku Bandića. Poslovima ZOV-a bavila se i državna revizija koja je prije 10 godina povukla crtu na poslovanje.
"Mi smo 2013. u reviziji Zagrebačkog holdinga utvrdili da su do konca 2012. ZOV uložile 297 milijuna eura do 2012., a da su obveze grada do konca 2028. prema zagrebačkim vodama nešto više od milijardu eura", kaže Josipa Maraković iz Državnog ureda za reviziju.
Utvrđeno je i da su naknadu za pročišćavanje plaćali i oni koji na pročistač nisu ni priključeni. Kako su se u vrijeme bivšeg gradonačelnika potpisivali i tajni aneksi, konačni račun za čistu vodu znat ćemo tek nakon nove revizije.
"Sada smo u reviziji Zagreba i između ostalog utvrdit ćemo aktualne podatke o ulaganjima u pročistač i obvezama grada Zagreba ZOV", kazuje Maraković.
I dok se sudstvo i revizija bave poslovanjem suradnika bivše političke garniture, sadašnja za problem nema konkretno rješenje. Iako su ubrzali odvoz mulja, deponij nije saniran.
"Otkad smo došli na vlast smo povećali odvoz otpadnog mulja s lokacije za pet puta", rekao je Tomislav Tomašević i kazao da se odvozi za sanaciju deponija širom Hrvatske od Kutine, Siska, Zadra…. pa kazao da je sve po pravilima.
"Naravno jer je odvoz mulja po nalogu inspekcije DIRH-a", rekao je.
Mulj se malo brže odvozi, ali problem smrada je ostao. Neki susjedi razmišljaju i o preseljenju, dosta im je svega. Pisali su kažu i koncesionaru u Njemačku, odgovor nisu dobili.
"Očekujemo od nadležnih institucija da ubrzaju proces, da pronađe rješenje i da učine bilo što što će dovesti do toga da u naselju ne smrdi", rekao je Škoro.
"Može biti opasno za zdravlje ako ima i lebdećih čestica, sigurno ima lebdećih čestica", kaže Holy.
A zašto je tek prije tri godine uopće počelo smrdjeti, jesu li njemački koncesionari mijenjali tehnologiju i mogu li se nekom smjesom neugodni mirisi neutralizirati, upitali smo upravu Zagrebačkih otpadnih voda. U pisanom odgovoru odbacili su navode o smradu i rekli da sve rade po pravilima, što, kaže, pokazuju i službena mjerenja. Ipak razgovor i dodana pitanja su elegantno izbjegli.
"Smatramo da nema potrebe za davanjem izjave pred kamerom."
Transparentnost poslovanja koja se podrazumijeva u matičnoj Njemačkoj, do Hrvatske nažalost, ipak nije stigla
Sramotno, o svemu šuti i državni inspektorat koji nam danima nije odgovorio na pitanja. Zagrepčani su koncesiju platili preko milijardu eura. Nitko pri potpisivanju nije rekao da uz čistu vodu dolazi i nečisti zrak. I gomile smrdljivog mulja.
