Samo u Vinkovačkoj bolnici leži 10 teško ozlijeđenih ljudi od kojih je većina pala s krovova pokušavajući ih obnoviti. Potpuno devastirana je kuća i obitelji Valeđić, a naš reporter Marko Šiklić razgovarao je s gospođom Anicom i njezinim suprugom Tihomirom.
"Nakon pet dana nam je stigla struja. Živimo očajno, u strahu, padaju krovovi. Pada mi malter na glavu, pliva mi boravak, kuća. Kako se može živjeti u tim uvjetima? Nikako"
Još uvijek muku mučite s birokracijom?
"Ništa ne smijemo raditi, moramo čekati statičara da utvrdi isplati li se kuća popravljati i ne znamo što ćemo dalje. Što čekamo ne znamo više ni sami"
Ipak radite?
"Moramo se boriti, što ćemo. Živimo i ovako pod vedrim nebom, ne znamo što će biti u toku noći. Hoće li mi pasti što na glavu ili neće. Ne znam što raditi, mozak mi je stao"
Vaša kćerka je rodila, u vrijeme nevremena u kući je bila beba stara osam dana?
"Bila je baba stara 8 dana, jedna curica godinu ipo dana. Na njih je počeo padati malter s plafona. Mi smo bježali iz ćoška u ćošak kuće. Vani ne smiješ, nosi te oluja, unutra pada po tebi. Ne znam kako smo se uopće osjećali u tom trenu. Ludi smo bili od straha"
Suprug Tihomir kaže:
"Šteta je zaista velika, strop je ispucao. To je bila katastrofa. Kad se dogodilo sve, bilo je užasno. Cijeli krov je pao na ploču, ploča je ulegla, sve je otišla. Katastrofa. Poslije toga je padala kiša. Bazen je bio i gore i dolje. Podovi su mi se digli"
Vjerujete li da će se stvari pokrenuti?
"Vjerujem, ali to je stvarno tromo. Ne znam zašto je to tako, nadam se da će se pokrenuti. Drugačije ne znam što reći, kako sada… Meni su vezane ruke, ne mogu ništa dalje raditi. Mora doći statičar i procijeniti mogu li dalje nešto raditi ili će stambeni objekt biti za rušenje"
Bojite li se nove oluje?
"Svakako, u principu nemam krov nad glavom. Svaka oluja je meni katastrofa", zaključio je gospodin Tihomir.
Štetu je moguće prijaviti narednih pet dana. Stožer je tražio da se rok produlji, ali zahtjev im je odbijen.
