Crjepovi nisu pokupljeni, stabala uklonjena, ni voda se nije posušila do kraja, ali ništa od ovog mještane Komletinaca nije pogodilo kao tragična smrt njihova susjeda, prijatelja i oca.
"Pomagao je drugima", kaže Anela Pejić, kći poginulog.
Nesebično je pomagao do zadnjeg trena, prije nego što je pao s krova susjedove kuće u gotovo apokaliptičnom mjestu.
"Što je najžalosnije, i susjeda i kćer su vidjeli kada je pao", kaže Marko Šarić, šogor poginulog.
Dok se prisjeća tragedije, Marko nam pokazuje svoju kuću, barem ono što je ostalo od nje.
"Osjetite sami koji je to smrad u kući. Sada ne daj Bože spavati tu, tuberkulozu bi dobili svi koji bi spavali ovdje", kaže Šarić.
Od prve oluje koja je zadesila Slavoniju prošle srijede, obitelj Jurić iz Otoka je bez struje.
"Vidite kako smrdi, to je grozno. I sada mi moramo čekati iduću srijedu da bude odvoz redovni. Mislim to će se širiti zaraza", kaže Ana Jurić iz otoka.
Nije Jurićima samo meso nastradalo.
"Bez struje pet dana. Nemamo ništa od mesa i ono sve je pokvarilo se, nema tople vode, nema ništa. Ne možemo se okupati", kaže Ante Jurić iz Otoka.
Bez struje je još uvijek oko 4700 kućanstava kontinentalne Hrvatske. Najviše oko Slavonskog Broda, Vinkovaca, Vukovara i Županje.
"Što se tiče hladnjaka, to nam je bio najveći problem. Snalazimo se s agregatima, palimo svakih nekoliko sati da ohlade hranu, čisto da se ne pokvari sve što je u njima", kaže Irena Jurić iz Otoka.
Irena je u olujnom nevremenu koje je prošlu srijedu i petak pogodilo Hrvatsku, ostala bez krova.
"Bilo je strašno, djeca su plakala, bojali smo se. Sin jedan nije bio kod kuće, najviše za njega zapravo, dvoje mlađih su jako plakali. Pitali su: mama, hoćemo li mi umrijeti", objašnjava Jurić.
Željko Lovrić ima farmu sa stotinjak koza - propale su mu žitarice u vrijednosti od tisuću i pol eura. Namočile su se, kao i sijeno.
"To je sve mokro. To ću sada morati odozgo poskidati, pobacati, to je pjesan, toksini, to se sve hvata, to je samo za đubre, to nije za ishranu", govori nam Željko Lovrić iz Komletinaca.
Teška mehanizacija na svakom koraku, ljudi koji sami pokušavaju vratiti svoj domove i poslove, život bez struje i tople vode - tako je ovdje, na istoku - u 21. stoljeću, u zemlji članici Europske unije.
Lovrić na pitanje vjeruje li u pomoć države, odgovara: "Vjerujem samo u ovih 10 prstiju."
"Ako država ne pomogne ljudi se moraju snalaziti sami", poručuje Ljubica Batista iz Komletinaca.
"Mi smo to rekli, Zagreb nas je zaboravio", kaže Ante Orlović iz Komletinaca.
I dok čekaju pomoć države, ljudima na istoku Hrvatske u pomoć priskaču, kao i obično, njihovi sugrađani.
