"Dobro došli u našu kuću, možda prvi puta, kuću radosti, kuću mira, ova se naša kuća zove kuća mira, a ovdje imamo našega domaćina koji nama daje mira.“ govori sestra Marija Snježana pokazujući raspelo u samostanskoj kapelici.
U samostanu je 63 godine, osjetila je poziv još kao djevojčica i kaže nije pogriješila.
„Naš život je zaista lijep i svakome bih rekla – ako hoćeš biti sretan, dođi ovamo.“ kaže Marija Snježana Kmet, Milosrdna sestra sv. Križa.
Ovoga vikenda doći će im nekoliko djevojaka koje razmišljaju o redovničkom pozivu. Nekoliko će dana provesti u njihovoj samostanskoj obitelji
„Ovo osjećam onako, baš blisko, kao jedna mala obitelj, kao što sam bila kod kuće nekad s roditeljima, u župi evo radim, djelujem, svjedočim i to mi je posebno lijepo.“ kaže Elizabeta Koščak, Milosrdna sestra sv. Križa.
Molimo i radimo
Dan im je ispunjen, nakon ustajanja u 5 sati, slijedi molitva u kapelici, doručak pa obaveze.
„Mnogi misle e pa to je sad samo molitva, časne sestre se mole, mi se molimo i puno molimo, ali mi i radimo, radimo ono sve što je potrebno, spremiti kuću, oprati, opeglati, pomesti, očistiti, skuhati, sve je to dio našega života.“ kaže sestra Marija Snježana.
U crkvi treba pripremiti sve potrebno za svetu misu, raditi s djecom u župama i osnovnim školama, a nakon svega, kažu malo vremena imaju i za sebe.
„Svaka prema svojim sklonostima, ja volim čitati pa čitam, sestra voli izaći pa moliti krunicu u dvorištu, šeće do male crkve, ovisi kako koja, jedna sestra voli crtati.“ kaže sestra Elizabeta.
Najviše, kažu vole susrete s ljudima.
„Mi kad prolazimo ulicom, onda pokušavamo ljude blagosloviti, reći mu – evo neka ti Bog dragi dade mir, radost, blagoslov, zdravlje i to ljude nosi, mnogi stanu pa kažu sestro, uljepšali ste mi dan.“ kaže sestra Marija Snježana.
Mnogi ih zamole da mole za njih i to rado čine, a najsretnije su kada na kraju dana u razmatranju što su učinile u srcu osjete ljubav i mir.
„Doista sam nešto donijela ljudima, nekoga usrećila i po tome živjela.“ kaže sestra Elizabeta.
Vikend za djevojke koje razmišljaju o pozivu
Djevojkama koje će vikend provesti s njima u samostanu žele pomoći da odaberu svoj životni put.
„One će na tom vikendu moći razgovarati sa sestrama, vidjeti naš dnevni red, molitveni život, rad, naše zajedničko susretanje i evo na taj način negdje u sebi osjetiti je li to ono gdje moje srce gori da i ja tako želim Isusu dati svoj život.“ kaže Doroteja Krešić, Milosrdna sestra sv. Križa.
Marija Snježana, Elizabeta i Doroteja kažu da su na ljubav odgovorile ljubavlju i uz sve životne poteškoće i križeve, u svom pozivu našle sreću.
