Najveća svjetska ekološka organizacija otvorenim pismom pozvala je Međunarodnu agenciju za atomsku energiju (IAEA) da "smjesta suspendira svog zamjenika generalnog direktora sa svih dužnosti zbog svoje bivše izvršne uloge u Ruskoj državnoj korporaciji za atomsku energiju (ROSATOM-u)".
Čovjek na kojega se Greenpeace obrušio, ovom prilikom rijetkom žestinom, je Mihail Čudakov, zamjenik generalnog direktora IAEA.
Razlog zašto Greenpeace na ovakav način proziva IAEA je – direktna optužba da Čudakov, kao drugi čovjek glavnog svjetskog tijela za nuklearnu energiju, samim svojim postojanjem na toj poziciji ugrožava napore da se usred rata sigurnima održe nuklearne elektrane u Ukrajini, od kojih su dvije već okupirale ruske trupe:
"U svom pismu generalnom direktoru IAEA Rafaelu Marianu Grossiju Greenpeace International upozorava da učinkovitost napora IAEA u radu s ukrajinskom vladom direktno ugrožena prisutnošću Mihaila Čudakova, bivšeg službenika ROSATOM-a tijekom dva desetljeća."
"Mihail Čudakov je na svoju poziciju u IAEA mogao biti postavljen isključivo uz potporu najviših krugova vlasti Vladimira Putina", objašnjava Greenpeace.
Što se tiče profesionalne povijesti Čudakova, Greenpeace je u pravu, o čemu svjedoči njegova biografija koja nikad nije bila tajnom. S doktoratom iz nuklearnog inženjerstva, Čudakov je od 1983. do 1993. radio na nizu tehničkih poslova, od nižih, a onda prema sve višima, na kontroli nuklearnih reaktora Kalinjinske NE, smještene oko 200 kilometara sjeverozapadno od Moskve.
Riječ je o pogonu u sklopu ruskog operatora nuklearnih elektrana Rosoenergoatoma, tvrtke kćeri nuklearnog diva Atomenergoproma, a koji je pak dio ROSATOM-a, ruskog državnog nuklearnog diva, jedne od najvećih nuklearnih kompanija svijeta.
Dvije godine, od 1993. do 1995., Čudakov je proveo kao savjetnik u moskovskom centru Svjetskog udruženja atomskih operatera, nakon čega slijedi vrijedan uspon uz hijerarhiju Rosenergoatoma, što kulminira dolaskom na mjesto direktora te državne tvrtke u travnju 1999.
Greenpeace, pak, ističe detalj kojega u biografiji Čudakova na stranicama IAEA nema, da je tada Čudakov istodobno postao i zamjenik generalnog direktora cijelog ROSATOM-a.
Bila je to godina čiji je kolovoz obilježilo izabiranje Vladimira Putina za premijera (do tada je bio jedan od tri zamjenika premijera), a zadnji dan i nagla ostavka Borisa Jeljcina na mjesto predsjednika Ruske Federacije i automatsko stupanje na mjesto vršitelja dužnosti Putina.
Ubrzo je Putin i službeno postao predsjednikom Rusije, apsolutni broj 1 Kremlja, što je ostao do danas. Greenpeace očito polazi od toga da se Čudakov narednih godina samo uspinjao sve više i više u nuklearnoj (državnoj) energetskoj industriji. U veljači 2007. postao je direktor WANO-a u Moskvi. U veljači 2015. postao je zamjenik predsjednika IAEA. I to je i danas.
Čovjeku s ovakvim životopisom Greenpeace najblaže rečeno – ne vjeruje u osobnu profesionalnost:
"U ovom dobu velikih prijetnji sigurnosti nuklearnih elektrana, vlada Ukrajine mora imati apsolutno povjerenje da su sasvim sigurne povjerljive i izrazito osjetljive informacije koje dijeli s IAEA. To nije moguće u prisutnosti visokog službenika IAEA koji ima tako bliske veze s ROSATOM-om, a koji je trenutno sudionik u protuzakonitoj vojnoj okupaciji ukrajinskih nuklearnih reaktora kod Zaporožja. To je bez presedana i nečuveno."
Greenpeace ide i dalje i traži da organizaciji odgovore iz IAEA
je li Čudakov, sa svoje sadašnje pozicije, imao ikakvih upliva u
odgovoru IAEA na nuklearnu krizu u Ukrajini.
Što se ROSATOM-a tiče, svojedobno je tjednik Express napisao da
ta ruska nuklearna megakompanija "Hrvatskoj nije ostala u posebno
dobrom sjećanju".
Bila je to konstatacija povodom Expressovog članka iz srpnja 2015. i skandala s malom tvrtkom iz Hrvatske Migrit solarnom energijom, za koju se ispostavilo da je pokušala kupiti udio od čak 9 posto projekta gradnje nuklearne elektrane u Finskoj.
Stvar je bila ovakva, bila je riječ o tvrtki Fennovoima koja je htjela graditi NE Hanhikivi, projekt izvorno njemačkog E.ON-a, da bi Rosatom 2015. postao vlasnikom 34 posto projekta nakon što je njemački energetski div izašao iz te priče u potpunosti.
Trebalo je pokriti još preostalih 66 posto projekta. I ne bi bio problem novac, nego je problem postala zakonska odredba EU-a da u ovakvim stvarima tvrtka izvan EU-a smije imati najviše 40 posto udjela. Problematično je ostalo 9 posto udjela koliko je trebala otkupiti neka tvrtka iz EU-a. U slučaju ove nuklearke to je značilo čak 160 milijuna eura, čitaj oko 1,2 milijarde kuna.
Sve to s Rosatomom događalo se samo pet mjeseci otkako je drugi čovjek IAEA postao Čudakov.
160 milijuna eura, odnosno 1,2 milijuna kuna, kao investitor iz EU-a ponudila je tvrtka iz Hrvatske, Migrit solarna energija, temeljnog kapitala od pukih 21.000 kuna i s tek sićušnim projektom malene solarne elektrane iz 2012. u Orahovici iza sebe. Već u kolovozu 2015. Migrit solarna energija ispala je iz kombinacija.
U Finskoj se, naime, zakuhalo oko toga je li riječ o Rosatomovom novcu na stražnja vrata.
Za direktoricu Migrit solarne energije pokazalo se da je Oksana Dvinski, o kojoj se narednih godina posalo da je bila jako bliska s Tomislavom Karamarkom i gospođom, da je u njihovom društvu čak bila one izborne noći kad je Karamarko trijumfirao na parlamentarnim izborima, spominjala se i Zaklada nova pokoljenja...
Pisalo se i o tome da je 3. srpnja 2015. Dvinski putovala u Helsinki istim avionskim letom kao i Karamarkovi. Dvinski je tada išla na nuklearni sastanak. Karamarko je tada govorio o pukoj slučajnosti da su se našli na istom letu.
Tvrtke Oksane Dvinski preuzeo je, pisao je Express, Mihail Gucerijev, tada 16. najbogatiji Rus kojega pamtimo da je doputovao 2012. u Zagreb kako bi na sudu svjedočio u korist Ive Sanadera povodom podmićivanja od strane MOL-a.
Što je bilo s projektom nuklearke u Finskoj kasnije? Vlada Finske zaključila je uoči invazije Rusije na Ukrajinu da je po tu zemlju poželjnija što brža energetska neovisnost od Rusije i otkazivanje projekta.
Upravo tu nuklearku Čudakov je u rujnu 2018. na simpoziju u Londonu istaknuo kao jedan do dobrih primjera financiranja nuklearne energetske industrije: "Da, financiranje nuklearnih novogradnji je izazovno, ali pojavljuju se novi načini promišljanja pronalaska novca. Vidimo to u Turskoj, u Finskoj, u UAE, u Velikoj Britaniji."
Finska je sada očito otpala.
Inače je zanimljivo i to da se niti mjesec dana nakon tog govora Čudakov ukazao u Beogradu na skupu na kojem je generalni direktor Rosatoma pozivao tamošnje stručnjake da se angažiraju na izgradnje istraživačkog nuklearnog reaktora.
Bila je riječ o panelu "Nuklеarna еnеrgija - osnova globalnih partnеrstava i suvrеmеnog razvoja", na kojem se tada našao čak i ministar vanjskih poslova Mađarske Peter Szijjarto, što je i dandanas, ali s tom razlikom što je u to vrijeme mađarski premijer Viktor Orban smio otvoreno biti bliski prijatelj s Putinom.
