Promašena strategija, loše opskrbne linije, nikakav borbeni moral, sve to redom katastrofalno djeluje na vojsku Ruske Federacije u pokušaju provođenja planova Vladimira Putina u Ukrajini. Već samo nekoliko dana od početka napada Rusije na Ukrajinu 24. veljače to je postalo opće mjesto u vijestima.
Američki vojni strateški analitičar Michael Kofman iz Center for Naval Analyses (CNA), specijaliziran za ruske studije, stoga zaključuje da je Putinovoj vojsci ostalo još samo tri do najviše četiri tjedna prije nego što prestane biti borbeno sposobna, barem u većem dijelu razmjera koliko je bila do sada.
CNA je inače istraživački centar vojske SAD-a, a izjavu je Kofman dao za Der Spiegel, što su prenijeli i drugi njemački mediji.
Kofman polazi od toga da se Putin preračunao, da je u rat u Ukrajinu ušao s vojskom sasvim nepripremljenom za ovako velike ratne operacije, što je direktna posljedica Putinove vizije da će kampanju u Ukrajini provesti u nekoliko dana, doći do Kijeva, srušiti vladi u uspostaviti sebi odane vlasti.
Kako se to nije dogodilo, tumači Kofman dalje, moskovsko vojno vodstvo očito nije osiguralo složen sustav opskrbe svojih trupa u Ukrajini. Posljedica je to da su se samo nekoliko dana od upada ruske vojske u Ukrajinu počele pojavljivati informacije da ruskoj vojnoj mehanizaciji tamo sve češće nedostaje goriva, da vojnici ostaju bez hrane i slično.
Kofman, kaže, nije siguran je li vojska u takvom stanju, pa bila ona i ruska, kadra zauzeti Kijev. Smatra, međutim, da će to svejedno pokušati. A to onda znači da se u glavnom gradu Ukrajine od nekog trenutka mogu očekivati teške ulične borbe. Njihov, pak, ishod ovisi o snazi ukrajinskih branitelja, očito spremnih boriti se žestoko, ali i čija objektivna snaga Kofmanu nije potpuno poznata.
CNA je, inače, organizacija osnovana još 1942. i zadatak su joj istraživanja i analize za američku vojsku.
"Mislim da je (ruskoj vojsci) ostalo vjerojatno još tri do četiri tjedna prije nego što postane borbeno nesposobna", najvažniji je Kofmanov zaključak u intervjuu.
On nabraja da vojska Rusije u Ukrajini ima ogromne gubitke u borbama među vojnicima, da je izgubila i puno oružja i puno drugog materijala. Ta vojska je, kaže, iscrpljena. Na to se nadovezuju sve češće pojave dezerterstva, što ne čudi s obzirom na to da je jasno da mase ruskih vojnika nisu imale pojma da ih šalju u rat.
Cijeli taj rat, kako ga se vodi s ruske strane, Kofmanu djeluje "krajnje bizarno" s obzirom na kapacitete vojske Rusije: "Ta vojska se bori kao da je ispala iz 80-ih godina (20. stoljeća)."
On iz toga izvlači konačnu potvrdu da Kremlj uopće nije mislio da će naići na takav otpor Ukrajinaca i da će se rat razvući tako dugo da bi mu trebalo moderno sofisticirano oružje. Trenutno je njegova prognoza rata u Ukrajini takva da bi Putin možda mogao ostvariti svoje vojne ciljeve, što ne znači da će to i uspjeti, ali da politički nipošto neće postići što želi:
"Cijela kampanja temelji se na ratnom optimizmu i na sasvim nerealnim pretpostavkama na terenu."
Kofman kaže i to da smatra mogućim i da iz ovog rata kao pobjednica izađe Ukrajina, ali uz ogromne žrtve i razaranja: "Ovaj rat će za obje zemlje biti nevjerojatno razoran."
Kofmanove procjene posebno su zanimljive zato što je riječ o čovjeku koji je još sredinom prosinca prošle godine bio uvjeren da vojni pokreti u Rusiji u to vrijeme nepogrešivo vode samo jednom – Putinovoj ratnoj invaziji na Ukrajinu.
Tada je, također govoreći za Der Spiegel, detaljno objasnio kakvo je sve kretanje trupa i vojne opreme snimio diljem Rusije. Potvrdio je tadašnje obavještajne podatke o razmještanju 50 ruskih taktičkih borbenih skupina na Krimu i uz granice Ukrajine uz već postojećih 50, redom veličine do 1000 vojnika.
Uz rezerviste to je značio ukupno između 100 i 175 tisuća vojnika. Kofmanov zaključak je bio da je toliko gomilanje trupa naprosto preveliko za bilo što osim za totalnu invaziju. Sjetimo se da je napad Putina na Ukrajinu 24. veljače, bez obzira vjerovali ili ne u njegovu iskrenost samo nekoliko dana ranije kad je rekao da rata neće biti, predstavljao šok diljem svijeta.
Kofman je tada opisao i to da ruska vojska svoju mehanizaciju "premješta noću, malo na sjever, malo na jug", tako da se više ne zna sa sigurnošću što se gdje nalazi.
A kad se gleda unazad, iz te tadašnje njegove analize zanimljivo je primijetiti da je već tad NATO zbunjivalo to što zapadni vojni promatrači ne primjećuju adekvatne količine oružja, goriva i hrane koje bi ruska vojska istodobno gomilala, odnosno točno ono što se već nakon samo nekoliko dana pokazalo da je kronični i najgori problem organizacije ruske vojske u ovom ratu.
