U listopadu prošle godine, 500-tinjak metara od obiteljske kuće, na pruzi u Starim Mikanovcima pronađen je Antonio Jakić.
"Tristo, četristo metara tamo dalje je nađen. Jedan, dva tri, četiri, pet. Između petog i šestog portala, na četvrtom kolosijeku je nađen. Njemu je glava bila prema Vođincima okrenuta. Glava mu je bila tu desna orbita oka, mogo si ugurat, na šarafu je bila", govori Mato Jakić, Antonijev otac.
Nesreća se dogodila oko podneva. Antonijev otac, tog 25. listopada i sam je prelazio preko pruge.
"Ja sam bio na rampi tu."
Kad je putnički vlak prošao u koje vrijeme?
"U 11:56. Ja sam bio na rampi. Brat je bio sa mnom. U trećem kolosijeku sam vidio da su nešto bili kočili pružno vozilo crveno. Znači radničko vozilo. Bili su se zaustavili.
Antonio je išao u drugi razred Srednje strukovne škole u Vinkovcima. Bio je miran i dobar učenik. U školu i iz nje putovao je putničkim vlakom. Bio je na praksi s koje je pušten ranije. Iz škole se uvijek vraćao između jedan i dva. Tog utorka nije došao kući.
"Ja gledam, gledala sam na stanicu svakih pola sata jel ide Antonio. On je imao crnu jaknu, tenisice. Njega nije bilo već nekog dužeg vremena. Bilo je jedan i pola jedan. Njega nema...", priča nam Elizabeta Jakić, Antonijeva majka.
"Teško se priviknuti, on je znao puno kruha pojesti. Ne možeš se naviknuti. Uvijek nam ostane kruha", dodaje otac.
"On je pojeo sam pola veknice kruha."
Dok su roditelji čekali Antonija, policija je već dobila dojavu o njegovu stradavanju.
"Policija je negdje 10 do 1, točnije u 12:47 zaprimila dojavu od dežurnog željezničkog djelatnika na željezničkom kolodvoru u Starim Mikanovcima da se na jednom od kolosijeka nalazi mlađa muška osoba", kaže Domagoj Džigumović, glasnogovornik PU Vukovarsko-srijemske.
Na teren je odmah stigla i hitna. Antonio je prebačen u KBC Osijek.
"Sjećam se i dana kad je Antonio primljen, on je primljen s vrlo teškim tjelesnim ozljedama. Uzrok tome je neka teška fizička trauma. Kako je došlo do toga teško je reći. Nama je rečeno da je on pronađen kako leži pokraj pruge", ističe dr. sc. Slavica Kvolik, voditeljica Jedinice intezivnog liječenja KBC Osijek.
Nedugo nakon dojave, u 13 sati i 12 minuta brzi vlak koji je kroz Mikanovce samo projurio, zaustavljen je u Novoj Gradiški. Napravljen je očevid i ispitano je nekoliko putnika.
"Kiminalističko istraživanje je osim očevida uključivalo i kompletnu sliku svega s osobama koje su tog dana bile u kontaktu ili neposredno vidjele mladića koji je nastradao i po okončanju našeg istraživanja, došlo je do sumnje najvjerojatnije se radi o nesretnom slučaju", kaže nam Domagoj Džigumović, glasnogovornik PU Vukovarsko-srijemske.
No, zaključak da je Antonio uopće putovao brzim, a ne putničkim vlakom, roditelji ne prihvaćaju.
"Želim da se razrješi i tko je kriv da odgovara. Meni ne treba više ništa."
Imate sumnje da postoji neki krivac?
"Velika je sumnja."
Odlučili smo zato ispitati raspored polaska vlakova s vinkovačkog kolodvora i usporediti ih s podacima iz službene istrage. Putnički vlak za Stare Mikanovce polazi u 11:36, a brzi vlak Vinkovci - Zagreb ide pola sata kasnije - u 12 sati i četiri minute.
Kroz Mikanovce prolazi oko 12 sati i 12 minuta - i pri tome brzinu smanjuje sa 160 na 120 kilometara na sat. Ali - na toj stanici ne staje!
Prema vremenu dojave stradavanja u 12:47 - to znači da su u igri bila oba vlaka.
Iako - prema policijskoj istrazi, u 12 sati i 25 minuta putnik iz brzog vlaka obavještava konduktera da se nešto dogodilo. U 12:40 minuta željeznički prometnik na tračnicama je vidio ozlijeđenu osobu. Pola sata kasnije brzi vlak 746 po dojavi je zaustavljen u Novoj Gradiški. Zanimalo nas je li uopće moguće otvoriti vrata pri brzini većoj od sto kilometara na sat.
"Dakle što se tiče vrata, vlak kada krene s kolodvora vrata na vagonima se automatski blokiraju. Ovim putem apeliramo na putnike da nikad tijekom vožnje ne pokušavaju otvoriti vrata", ističe Mihaela Tomurad Sušac, glasnogovornica HŽ Putničkog prijevoza.
Ali ih je moguće otvoriti?
"Da, isključivo na silu."
Što se tiče prozora je li njega moguće otvoriti?
"Što se tiče vagona koji su klimatizirani, dio prozora se može otvoriti na preklop, a u neklimatiziranim vagonima se nalaze prozori koji se spuštaju."
Teoretski da se nalazio u brzom vlaku, pri brzini od 120 kilometara na sat i iskočio na tračnice? Kakve ozljede mogu nastati u tom trenutku?
"Svakakve. Mi ne možemo ni spekulirati je li on bio u brzom vlaku i je li ispao. Možda i nije bio", kaže dr. sc. Slavica Kvolik, voditeljica Jedinice intezivnog liječenja KBC Osijek.
Sumnja se da je dječak sjeo u zadnji vagon u kojem se prozori mogu spustiti. Neslužbeno smo doznali da ga je kondukter vidio, tražio kartu i nakon toga otišao dalje.
Postoji li ikakva signalizacija da netko ili kondukter ili strojovođa dobije signal da suvrata otvorena?
"Znači, kod vlakova klasičnog sastava nema tog sustava da se pokaže da su se neka vrata na silu otvorila", jasno će Mihaela Tomurad Sušac, glasnogovornica HŽ Putničkog prijevoza.
Otvaranje vrata samo na silu, Antonijeva mirna narav i običaj da se kući vraća putničkim vlakom, roditeljima su pobudili sumnju. U vrijeme kad putnički vlak staje u Mikanovcima, Mato je vidio pružno vozilo i četiri muškarca. Sve je prijavio inspektoru.
"Počeo on meni šta se ja imam njega usmjeravati u istrage. Ja sam to prijavio ja sam to primjetio. Da su tu nešto kočili", kaže otac Mato.
To ste vi vidjeli da su četvorica radnika kočila?
"Trojica su bila u vozilu, četvrti je bio prometnik. Dvojica su izišla s desne, a treći je s lijeve strane izišao", dodaje.
Da nije riječ o nesretnom slučaju, nego da je u priču upleten netko treći, ocu je potvrdio Antonio nekoliko dana nakon što je ležao u bolnici.
"Ja ga pitam Antonio: Znaš li šta je bilo, on meni klima glavom da zna. Ja sam ga pitao: jesi bio u brzom vlaku? Ne. Jesi bio u putničkom Da. Je li netko kriv? Da. Klimnuo je glavom da je netko kriv. I nakon toga dijete hoće plakati. Meni je šok to sve, Morao sam ga smirivati", ističe otac Mato.
Nekoliko trenutaka nakon oca, u posjet su stigli teta i tetak.
"Ja sam njima rekao šta sam pitao. Oni su ušli unutra. Oni su njega pitali, kaže Katarina on je meni rekao da je sišao u Mikanovcima i da je išao putničkim vlakom. Pitala ga je zna li koliko ih je krivo? Klimnuo je da zna. Brojala mu je - jedan, dva, tri, četiri i pitala ga Je li četvorica i on je klimnuo da da", jasno će Mato Jakić.
Četvorica koju je Antonio potvrdio kimanjem glave, poklapaju se, kaže Mato s onim što je i on vidio. Nije mogao govoriti pa je s roditeljima komunicirao samo kimanjem glavom.
"Sav je otečen bio. Kad smo mi došli bio je više pri svijesti. Mignuo je glavom. kad je došao svijesti. Mi smo njega pitali - Antonio jel se ti sjećaš svega što smo mi pričali? On je mignuo glavom da da. Onda je sve gore i gore bilo. Poznam svoje dijete i ne bi se usudio takav kakv je on iskakat van", poručuje majka Elizabeta.
"Antonio je kod nas ležao dugo, bio je svjestan, možda dan, dva. Iza toga više ne. Od njega se nije moglo doznati kako je nastradao, jer je imao stalan problem s disanjem", kažedr. sc. Slavica Kvolik, voditeljica Jedinice intezivnog liječenja KBC Osijek.
Je li postoji mogućnost da je on roditeljima mogao odgovarati na pitanja klimanjem glavom, odnosno nekakvom mimikom?
"Mogao je, mogao je, ali u trenucima kad su roditelji s pacijentom, mi nastojimo ne biti tamo", ističe doktorica Kvolik.
U potrazi za odgovorima policija nas je uputila na Županijsko državno odvjetništvo u Vukovaru. Nisu našli nikakve sumnje da bi stradavanje mladića bilo vezano za nalet tzv. šinskog vozila. Kažu, riječ je o stradavanju uslijed iskakanja iz vlaka u pokretu. Obdukcija i mišljenje sudsko-medicinskog vještaka o okolnostima zadobivanja ozljeda upućuju da su posljedica iskakanja iz vlaka. O svemu je kažu osobno upoznat dječakov otac.
Istodobno - u Starim Mikanovcima za obitelj Jakić vrijeme je stalo. I dalje vjeruju u ono što su vidjeli i što im je Antonio potvrdio kimanjem glave. S tim moraju dalje, od zvuka vlaka s kojim se svaki dan bude i odlaze spavati - ne mogu pobjeći.
Jel vas to podsjeća svaki put na ono što se dogodilo?
"Stalno vrtimo film. Teško je teško. Kad nam bude teško onda krunicu u ruke", kaže otac.
Antonio je umro na prvi dan proljeća - mjesec dana prije 17-og rođendana.
Na onoj istoj stanici na kojoj je pronađen teško ozlijeđen, njegova obitelj i dalje će bez obzira na službenu istragu čekati odgovor što se doista dogodilo tog 25. listopada
