"Kad se razgovara u društvu o čišćenju ta čistačica zauzima negdje mjesto dolje", rekao je vlasnik servisa za čišćenje Josip Željko Đurinek.
Stigla su vremena kad se za njih otimaju.
"Stvarno u ovom trenutku očito da bi nam trebali roboti", rekao je predsjednik Sindikata turizma i usluga Eduard Andrić.
Čistačice su pomele konkurenciju. To je, trenutačno najtraženije zanimanje u Hrvatskoj. Procjenjuje se da će ih ove sezone na Jadranu nedostajati više od 15 tisuća. U metropoli njihov manjak primjećuju tijekom cijele godine.
"Ovog trenutka imamo 28 djelatnika, a nedostaje. Posla definitivno ima na tržištu i moglo bi se što dnevnog čišćenja, što povremenog pa još sigurno desetak djelatnika bi mogli uposliti", rekao je Josip.
Marta u istoj tvrtki za čišćenje radi već 13 godina. A njezin je radni put u današnja vremena, blago rečeno, neobičan.
"Prije sam bila u Njemačkoj i onda sam došla ovdje, malo sam odmorila se i počela ovdje raditi", rekla je čistačica Marta Budimir.
Još je zanimljivije to što je njezin suprug ostao raditi u Njemačkoj. Iseljavanje je tek jedan od razloga zašto Josip i poduzetnici poput njega ostaju bez radne snage.
"Dođe jednostavno od danas do sutra. Ja odlazim, idem i normalno je da ljudi idu za boljim, ako je to bolje", rekao je Josip.
Martine kolegice zaključile su da njima dijaspora nije bolja.
"Pa imam tu obitelj i stvarno ima posla tu u Hrvatskoj tako da nema potrebe da idem van", rekla je čistačica Ines Jurić:
"Isto, imam kuću i što bih išla biti podstanar negdje kad ne moram plaćati stan ni ništa", rekla je čistačica Fahreta Nuhanović.
No, "vani" su i plaće daleko veće.
"Činjenica je da zemlje u našem okruženju od Austrije pa na dalje, Austrija je možda najbliža po tom pitanju, nude daleko veće plaće. U Austriji sobarice mogu zaraditi recimo 900 eura. Plus smještaj, plus prehrana", rekao je Eduard.
Eduard je predsjednik sindikata turizma i dodaje – nikad nije bilo ovako. Zbog manjka radne snage, a prvenstveno sobarica i čistačica Hrvatska je ove godine povećala uvoznu kvotu za radnike. Ali, kaže, ni to nam neće spasiti sezonu.
"Tu se pojavljuje i problem što smo mi računali da ćemo tu radnu snagu naći u zemljama bivše Jugoslavije, prvenstveno Bosni i Hercegovini, pa onda Makedoniji, dijelom Srbiji, međutim i ti ljudi su shvatili da im je bolje otići u Austriju, Njemačku, Irsku... Kad već odlaze od kuće bolje im je tako nego doći u Hrvatsku. Tako da evo sve to je dovelo do toga da mi stvarno u ovoj sezoni imamo veliki problem", rekao je Eduard.
Na bilo kojoj internetskoj stranici na kojoj se oglašavaju poslovi, pa čak i na samim stranicama burze, najviše je oglasa upravo za čistačice. Odlučili smo provjeriti što se to nudi kad se nitko za tim poslovima ne otima.
Nazvali smo nekoliko oglasa. Upitali smo prvog poslodavca može li nam reći nešto više o svom oglasu, on je odgovorio: "Mogu, evo, to su pet apartmana sa terasama. Znači, treba biti tu čitavo vrijeme, održavati te apartmane, imate svoju sobu za spavanje, imate jedan obrok dnevno od nas. Ne kuhate ništa, imate samo posao taj za čišćenje i imate pet tisuća kuna."
Kada smo ga upitali za prijavu ostao je potpuno zbunjen.
"Vi kažete prijava, ma ne, to ne dolazi u obzir, razumijete. Mi tražimo osobu, kažem van, mi plaćamo keš, razumijete, sad kako bi vam rekao ugovor, ne znam ja to", rekao je poslodavac s prvog oglasa.
Oni koji daju prijavu, daju i manju plaću.
"Sve je na prijavu. Mi smo vam prošle godine imali plaće od četiri pa na dalje, sve zavisi od toga kako i na koji način vi pristupite poslu i koje su vaše sposobnosti. Smještaj je tu u sklopu firme i to je to znači sama hrana nije, znači to nemamo", rekao je poslodavac s drugog oglasa.
Nema hrane ni na Pagu.
"Radi se o čišćenju devet apartmana. I to je to ništa, u biti bili biste smještene u ovom jednom objektu. Imate dnevno održavanje bazena, normalno stepeništa i okućnice, ali ništa strašno. Plaća je, joj znate što taj dio meni vodi žena ja ću vam reći koliko ja mislim da je, jedno 900 eura, ako se ja dobro sjećam. Mogu ja vas prijaviti, to je meni najmanji problem, onda će biti plaća nešto niža, za nekakvih sto eura", rekao je poslodavac s trećeg oglasa.
Radno vrijeme je uglavnom klizno, a slobodni dani još klizniji.
"Pa radi se u principu šta ja znam, svaki dan, sad vi ćete imati tri četiri dana kad nećete imati niti jednu smjenu, a sad kako ćete vi sebi postaviti svoje radno vrijeme to je na vama", rekao je poslodavac s trećeg oglasa.
U hotelima, kampovima i većim kompanijama malo je drukčije. Mnogi nude bar jedan obrok i jedan slobodan dan na tjedan. Uz plaćeni smještaj. Ali zato nude i manje plaće i više posla.
"Znači većina tih jadnih žena radi za tri tisuće kuna. I na kraju su izrabljivane za nikakvu plaću. I činjenica je da i ti pojedinci i privatnici koji ih zapošljavaju, zapošljavaju ih na ugovore na mjesec dana, s tim ih ucjene, bilo šta da prigovori drugi mjesec neće dobiti plaću", rekao je Eduard.
Čistačica Fahreta nam je rekla kako ne razmišlja ići na sezonu, jer kako kaže, već je stara i ne želi odlaziti od kuće.
Njihova je plaća možda manja od one koju dobiju sezonci, ali je, kažu sigurnija. Iako, kunu nam se mnogi vlasnici agencija i servisa za čišćenje s kojima smo razgovarali, da nude početne plaće od barem četiri tisuće kuna. Ali, radnike jednostavno ne mogu naći.
"Pa u biti mislim da ljudi općenito ne žele raditi, posla ima, definitivno ima posla ovdje na tržištu, ali ja mislim da je općenito napravljena neka fama da je vani nešto bolje", rekao je Josip.
Sigurnost radnog mjesta
"Problem je što naša porezna politika u odnosu na ovu djelatnost turizam i ugostiteljstvo ne može biti konkurentna s tim zemljama koje smo spominjali u okruženju, a naši političari ne shvaćaju da je jedini izlaz iz ove situacije koja je donijela egzodus odlaska naših pogotovo mladih ljudi. Ali i onih srednje dobi iz Hrvatske, da je jedini izlaz u povećanju plaća i ne samo povećanju plaća nego i sigurnosti radnog mjesta", rekao je Eduard.
Marta i Fahreta kažu da se može živjeti od posla čistačice.
"Kad čovjek sebi rasporedi redovitu plaću može normalno živjeti. Koliko dobiješ, toliko možeš potrošiti", rekla je Fahreta.
Goja od prije mjesec dana više ne krpa kraj s krajem. Posao čistačice u Zagrebu zamijenila je istim u Njemačkoj. Nazvali smo čistačicu Goju Šantek u München.
"U Zagrebu sam radila na nekim mjestima za 35 kuna po satu, na nekim 40, a ovdje je ipak velika razlika, ovdje dobijem 15 eura po satu", rekla je telefonskim putem Goja.
"Prije sam radila na puno radno vrijeme. Radila sam u Ministarstvu demografije kao tajnica za 4200 kuna. Poslije sam opet morala čistiti s obzirom na kredit i tako. Sveukupno sam zaradila nekih šest, sedam tisuća, osam uvrh glave", rekla je Goja.
Ovima koje su ostale metoda ponude i potražnje omogućila je povećanje plaća. Poslodavci su ucijenjeni, ali pitanje je koliko će izdržati ovakvo stanje.
"Dobro, u dijelu prijašnjih godina bili su krivi poslodavci. Mi smo imali situaciju kad se smanjio PDV pa poslodavci suprotno očekivanom nisu digli plaće zaposlenima međutim sad su oni dovedeni u poziciju da moraju dignuti plaće. To im je jedino rješenje i sad su krivi i oni i država koja ne shvaća da im mora otvoriti prostor da bi mogli dignuti plaće", rekao je Eduard.
Teret pada na najiskusnije
A država koja, primjerice, od prije nekoliko godina i sama "outsorsa" čistačice radi po principu najniže ponude na javnom natječaju. Naravno da te čistačice ni ne mogu imati veću plaću kad ih je gazda prodao za kikiriki.
"Prije nisi tražio djelatnika već je djelatnik tebe na neki način. Dok je danas sasvim drugačije", rekao je Josip.
Turisti su uplatili akontacije, sezona se već naveliko priprema. S njima ili bez njih.
"A što to znači, to znači da će oni koji su stalno zaposleni i koji imaju iskustvo preuzeti kao i u ovim prošlim godinama to breme odrađivanja sezone na svoje kosti, leđa svoja i jednostavno će ti ljudi na kraju sezone biti ono izrabljivani do kraja", rekao je Eduard.
Tko zna kakva će nas tek dočekati sljedeće ljeto. Ako se ne pomete na Markovutrgu, teško da će imati tko mesti i na kopnu i na moru.