Kada je u listopadu 2016. obustavljeno suđenje psu
Medi, kažnjenog zbog prekomjernog lajanja koje smeta
susjedi - to je izazvalo lavinu reakcija.
Dojam o nakaradnosti sustava u kojem je osuđen
jedan pas, a nije nitko od kapitalaca na čelu s bivšim premijerom
Ivom Sanaderom, samo je pojačan nakon druge
presude Tomislavu Horvatinčiću.
Godinu dana kasnije, Medo i dalje ide na spavanje u sobu,
a njegov vlasnik Marijani Čikić je otkrio da ne
namjerava odustati od zaštite svog kućnog ljubimca.
Pet i pol mu je godina, a već je tri u kućnom pritvoru. Više od pola svog psećeg života. Jedini je to pas u Hrvatskoj, a rekli bismo ovako na pamet i šire, kojem je sud zabranio lajanje. Noći provodi u ovoj ljetnoj kuhinji jer od 22 do 7, prema sudskoj odluci, ne smije lajati.
Medo voli šetnju. Voli Antona i svoju staru rukavicu. To mu je najdraža igračka.
"Medo je sad u petom mjesecu navršio pet godina, a ja sam ga dobio kad je bio tri mjeseca i udomio sam ga. Mješanac je između šarplaninca i hrvatskog ovčara. Kad je bio mali je bio zaigran, živa lutka, igrao se, papuče, cipele, čarape, sve je to nosio naokolo, to je svuda bilo po dvorištu", prisjetio se Medin vlasnik, Anton Šimunović.
Da, Medo laje. To smo i očekivali. Ali za ovo lajanje krivi smo sami. Točnije naša kamera.
Na upit zašto ne voli kamere, Anton Šimunović je kazao:
"Izgleda da odmalena, kad su ga oni bili snimali, kad su ga bili maltretirali onda izgleda da mu je sad ostalo to u podsvijesti. Izgleda da su ga snimali malim digitalnim fotoaparatom s blicom i onda je skužio da mu nešto rade. Uvijek su radili u paru, jedan maltretira, drugi snima."
Tako je zapravo započela ova Medina sudska priča. Prije tri i pol godine prvi susjedi tužili su Medu zbog preglasnog lajanja.
Medin vlasnik objasnio je kako je počela priča između Mede i susjeda.
"Pa to je počelo odmah nakon što sam dobio Meda, odmah nakon par dana. Onda su ga oni počeli na neke razne načine malo provocirati - gađali su ga s nekim kamenčićima, malo znali su i doć kraj njega pa mahati mu s krpom ili nekim štapom ili uglavnom na neki način da ga malo na neki način provociraju."
Šimunovići sumnjaju da su susjedi Medu uzeli na zub zbog osvete.
"Sumnjam da je to zbog toga šta je suprug od tužiteljice mog tatu određeno vrijeme nekih 5-6 mjeseci uvijek pitao da mu proda zemlju jer naša parcela ima tri tisuće kvadrata, on je tatu nagovarao da mu proda dvije tisuće kvadrata i onda tata nije htio", pojašnjava Anton.
Tu su već dobrosusjedski odnosi krenuli nizbrdo. Kaže Anton, bilo im je jasno da se nešto sprema, ali na kraj pameti im nije bilo da će Medo završiti na sudu.
Susjeda, koja je pokrenula tužbu navela je čak i da joj Medo uzrokuje teške psihičke posljedice. Da ih njegov neprestani lavež uznemira te da ne mogu kraj njega normalno živjeti.
Anton je zbog svega ovoga podigao, šali se, ovaj kineski zid između njih i susjeda.
"Dignuo sam jer nisam više dozvolio da mi se psa uznemirava. To sam napravio tako radi sebe i radi Meda", kazao je vlasnik.
Medo, osim Antona ima i Mariju i Blaža. Njoj je blizu 80, njemu gotovo 90. Nije im na kraj pameti bilo da će se pod stare dane vući po sudovima.
"On pati, a patimo i mi. A oni se smiju", ogorčena je Marija Šimunović, majka Medinog vlasnika.
"Imam 87 godina, nikad čuo ni vidio takvo čudo da je netko napao pasa kućnoga - nikad. Nikad. To je žalosno i sramotno što se radi kod nas u tom kvartu", kazao je Antonov otac, Blaž Šimunović.
Čeka Medo, zajedno sa svojim vlasnicima, rješenje žalbe koju su uložili prije ravno godinu dana. Sjedi s nama za stolom i nije mu jasno otkud sad svi ovi papiri.
Medo ima veliku arhivu, a vlasnici više niti ne prate na koliko su ročišta bili u ove tri godine. No, nadodaju, Medo nikad nije bio na sudu.
Prije godinu dana sutkinja pulskog općinskog suda obustavila je slučaj jer susjeda koja ih tuži nije pristala na vještačenje buke. Šimonovići su već uplatili sudu 25 tisuća kuna za vještačenje. Za Medu će, kažu učiniti sve.
Zato su ponovno uložili žalbu i sad već godinu dana čekaju što će reći Županijski sud u Zagrebu kojem je proslijeđen ovaj slučaj.
"Treće godine se vucaramo po sudu, ništa ništa od toga nema. Medi jadan u zatvoru, ne smije da laje, a drugi pasi laju po selu, a on ne smije da laje", kazao je gospodin Blaž.
Nije ovo za njih smao priča o Medi. Boli ih, kažu, i to što ne mogu sa sujedima živjeti pristojno. Sve teže podnose njihove provokacije.
Bračni par Vukotić do sad je odbijao razgovarati s novinarima. Odlučili smo provjeriti jesu li se u međuvremenu možda predomislili. Ipak, bili smo odbijeni u minuti.
No, zato susjedi nemaju baš ništa protiv ni naših kamera ni lajavog Mede.
"Medu nisam čuo u ovo vrijeme kako sam ovdje ponekad, ja imam dva mala maltezera kući isto, oni su kao dva kalašnjikova, oni kratko zalaju i zbrišu. To je individualna stvar kome šta smeta", rekao je susjed Velimir.
Velimir, sa svoja dva maltezera živi također kuću pokraj tužitelja. No, njihov im lavež očito ne smeta.
Laje i Bleki, pas drugih susjeda. Naravno, došli smo u njegovo dvorište. Njegova vlasnica Nadalina, priznaje njezin je Bleki gori od Mede.
"On nikad ne laje, on dođe tu, gazda ga pusti kad mu je dozvoljeno, jadnome psu", izjavila je susjeda Nadalina Vučević.
"Moj suprug je radio kod njih, Medo je bio pušten, on se igra s njim, zalaje kad ga vidi, ali čim mu čuje glas odmah uz njega nosi mu daske, i još svašta, pa pas k'o pas, čim čuje zvono najavljuje da netko dođe", ispričala je susjeda Dragica Stevanović.
Kad već tužiteljica ne pristaje na vještačenje buke, probali smo mi. Skinuli smo aplikaciju koja mjeri razinu buke. Crkvena zvona na 50-ak metara udaljenosti, automobil na otprilike dva – stvaraju istu buku. 60-ak decibela. Baš poput Mede.
"To vjerojatno i je stvarna razina laveža psa, međutim, opet ponavljam nju treba promatrati kroz duži vremenski period. Jer kroz jednu minute ili dvije minute već bi ta razina opala sa 60-ak na 50-ak decibela, a kroz sat vremena ukoliko taj pas ne bi lajao ta bi razina opala na 42 decibela", pojasno je voditelj Laboratorija za akustička mjerenja Elvis Ciliga.
Elvis je stručnjak za buku pulskog Zavoda za javno zdravstvo. I upravo u njegovu odgovoru možda leži razlog zašto tužiteljica nije pristala na vještačenje. Da bi se dobila stvarna slika potrebno je postaviti uređaje tužiteljici u kuću u kontroliranim uvjetima tri do sedam dana. No, ni tada rezultati ne bi bili iskoristivi.
"Čak i kad bi mi uspjeli izmjeriti takvu razinu buke mi ju ne možemo ocijeniti zato što je našim zakonom takva razina buke izuzeta, odnosno izuzeta je buka domaćih i divljih životinja iz naše zakonske regulative", nadodaje Elvis Ciliga.
Medo je, u cijeloj ovoj priči, već polako naučio i na sat.
Vlasnik Anton priznao je da Medo svoje pritvoreničke dane, odnosno noći nekako izdržava, ali da je po ljeti malo teže jer mora onda u 22 sata ići spavati, a taman tad malo zahladi pa mu je neugodno ići unutra.
"Onda ga moram onako kao malo dijete na neke načine navući da dođe unutra spavati", priznaje Anton Šimunović.
Možemo reći i da je Medo doživio svjetsku slavu. O njemu su pisali i Time i Guardian. Na društvenim mrežama podržava ga na tisuće ljudi. Postao je simbol čudnovatih sudskih sporova u Hrvatskoj. U zemlji u kojoj već godinama pravosuđe zavlače slučaj Sanader, Vidošević, Kalmeta, Horvatinčić i mnogi drugi – ne čudi što se
Medino ime spominjalo i u Saboru.
Šimunovići dodaju, na pulskom sudu kao vježbenica radi i kći Medine tužiteljice.
Sutkinja koja im je sudila, to ne smatra spornim.
"To što je kći tužiteljice zaposlena na našem sudu ne smatram spornim ili kako ste naveli 'nepoštenim za tuženika' budući da je isti imao na raspolaganju odgovarajuća pravna sredstva da eventualne nedoumice ukloni obrazloženim zahtjevom za izuzećem i slično", kazala je telefonom.
Izuzeće su tražili, ali ga dobili nisu. I tako Medo laje, a karavane prolaze. Prosječni životni vijek mješanaca je oko 15 godina.
Tko zna hoće li se ova pravna parodija razriješiti do kraja njegova života. A ovako, već tri godine izgleda kraj svakog Medinog dana.
