Azbest je plemeniti mineral – toliko neopasan – da se može i na kruh mazati! To su bivšim radnicima tvornice Azbest, a kasnije Plobest u Pločama govorili nekad. Danas jako dobro znaju koliko je njihov rad s tom kancerogenom sirovinom bio opasan. Mnogi su oboljeli, a nekih više nema.
Da onima koji su još živi – malo olakšaju – država je radnicima odlučila isplatiti naknadu od 219.000 kuna po osobi. Iako je zakon koji sutra stupa na snagu donesen jednoglasno, podijelio je cijeli grad. Jer novac će dobiti samo oni koji su najmanje pet godina radili od hrvatske neovisnosti 1991. pa do 2002. Oni koji su u istom tom pogonu radili kraće ili pak u vrijeme bivše države – sada neće dobiti ništa.
"Azbest se može na kruh mazati i jesti"
"Mi smo se veselili, ali smo i radili. Bili smo složni", prisjeća se bivša radnica tvornice Plobest u Pločama Nika Šikić. Plaće su bile solidne, staž beneficiran, kolektiv dobar. "Jedan tadašnji doktor je došao u pogon i rekao za azbest da je to plemeniti mineral i da se slobodno može mazati na kruh i jesti", rekla je Nika.
Za kruh su počele zarađivati u vrijeme kada se nije znalo koliko je azbest opasan. Gotovo cijeli radni vijek u izravnom kontaktu s kancerogenim otrovom - u predionici ili hangaru. "Tu se radilo s azbestom, amonijakom, sumporom, ne znam kako se zvala ona guma, pa se sve miješalo", rekla je bivša radnica tvornice Plobest Fila Ostojić. Pamte slatke dane mladosti. I gorku starost. "Sve zajedno, jedna za sve. A sad nas je sve ovo zavadilo", kaže Nika.
Zavadio ih je zakon
Zavadio ih je, kažu, zakon. Podijelio ih je na one koji imaju pravo na odštetu i na one ispod birokratske crte. "Dao Bog da nikad više na Plućni ne dođem pa da ne dobijem ni kune. Ali kad moraš ići, i misliš si odakle ćeš uliti goriva jer ni moje dijete nema. Odakle će mi pomoć, ne daj Bože, da ostane samo. Jednom mirovinom platiš obaveze, evo, 200 kuna svaki mjesec struje više otkad ovo trošim", pripovijeda Fila.
Fila mora 16 sati na dan biti na kisiku. Za njezinu mirovinu velik je udar 200 kuna mjesečno više na račun za struju. 219.000 kuna kojima će država nadoknaditi štetu njezinim kolegama moglo bi joj pomoći. Ali na njih, bez obzira na ozbiljnu dijagnozu koja je posljedica rada s azbestom, Fila nema pravo.
Dan neovisnosti - 8. listopada 1991.
"Kao referentni datumi su uzeti Dan neovisnosti, 8. listopada 1991. godine te 21. listopada 2002. godine, dan prije osnivanja društva Novi Plobest d.o.o. koje nije bilo registrirano za rad s azbestom", rekao je ministar zaštite okoliša i energetike Tomislav Ćorić.
Pravo na novčanu naknadu imaju samo oni radnici koji su radili pet godina, od listopada 1991. do listopada 2002. 566 radnika dobit će u tri obroka tijekom tri godine 219.000 kuna. Oni koji su u poduzeću Azbest, a poslije Plobest radili prije tog razdoblja ili nakon 1991., ali kraće od pet godina, nisu na popisu.
Uzalud su ministra Ćorića zastupnici upozoravali na diskriminaciju radnika. Dakle, još jednom, Hrvatska preuzima pravnu stečevinu, odnosno preuzima obveze po svim tipovima od 8. listopada 1991.
Premoreni i prevareni radnici
"Pa tko je prije radio ovdje? Oni daju taj datum, a gdje ga je našao?", rekao je predsjednik Udruge "Žrtve azbesta" Smiljan Batinović Crni.
Gotovo stotinjak radnika nije na popisu: oni su premoreni, potrošeni i prevareni. "1956. sam počeo raditi kao učenik. Imao sam 16 godina", rekao je bivši radnik tvornice Plobest Jure Radić.
Ni Jure nema pravo na odštetu. "Ja sam radio u Azbestu, u kojoj državi sam ja radio?", pita se Jure. "Ispočetka je bilo teško, to je sve bila radna snaga, radile su i djevojčice", prisjeća se.
"Ista tvornica, u istoj državi i istom gradu"
Djevojčice u modrom trlišu sada su seniorke. "Ništa nemam protiv ovih što su dobili, ali zašto nisu obuhvaćeni drugi radnici jer nismo mi bili ni u drugoj državi, ni u drugoj tvornici ni u drugom gradu. To je ista ta tvornica, u istom gradu, u istoj državi", rekla je bivša radnica tvornice Plobest Anka Crnadak.
Anka je barem dvaput tjedno na groblju. Ona i pokojni suprug Uroš zajedno su odradili čak 76 godina u tvornici azbesta. "Tri godine su prošle otkako je umro. Dođem barem dvaput tjedno, malo mi je lakše. Znam da on to ne zna, ali nekako mi je lakše", rekla je Anka.
Za radnike koji po Zakonu imaju uvjete izdvojit će se iz blagajne Fonda za zaštitu okoliša tijekom tri godine više od 110 milijuna kuna. Gotovo jednak iznos zaradio je Petar Pripuz na zemljištu njihova poduzeća. Pripuzov C.I.O.S. kupio je prije 18 godina tvornicu u stečaju za osam milijuna kuna. "Iz jedanaestog puta ju je kupio na licitaciji", rekao je Smiljan.
Zemljište prodao HŽ Cargu
Onda je zemljište ugasle tvrtke prodao HŽ Cargu za čak 125 milijuna kuna. Za taj iznos Pripuz je otkupio 45 milijuna eura potraživanja HŽ Carga od željeznica bivših jugoslavenskih republika. Te dugove, objašnjavalo se, HŽ nije mogao naplatiti. Govorili su da je riječ o dobro obavljenom poslu jer su se riješili teško naplativih potraživanja, a u zamjenu su dobili atraktivan prostor u Luci Ploče. Najavljivali su otvaranje robno-transportnog centra te da će se u sklopu kompleksa urediti i praonica vagona.
"Novi strojevi, nova hala, nije se ni upalila. Sve je to razrezano i prodano u staro željezo", rekao je Smiljan. Pripuzova tvrtka čiji su prihodi dotad iznosili po nekoliko stotina kuna odjednom je 2011. zabilježila prihod od 125 milijuna! Godinu dana kasnije tvrtka je ugašena. Ni Smiljan, predsjednik udruge, neće dobiti odštetu.
"Dođe jedna Vlada, učini do pola, opet naopako. Ćorića smo zamolili, on je rekao da će učiniti sve za nas, kad na koncu nema odgovara na poruku i ja sam izgubio više volju za nju", rekao je Smiljan Batinović Crni.
Radnicima iz Ploča, kaže, puno su pomogle kolege iz Salonita u Vranjicu. Dio radnika još je zakinut i njihov problem još nije riješen.
"A što da vam kažem? Ova Vlada, ona Vlada, a vidim ja da nema tu ni Vlade ni Šime", govori nam bivši radnik Salonita Nikša Jelić. "Razočaran sam u pravnu državu", kaže bivši radnik Salonita Joško Tomić.
Gotovo u istom su sastavu kao i prije sedam godina kada su nakratko prosvjedovali. Tadašnji predsjednik udruge Anđelko Grubić 2013. izgovorio je u kameru: 'Nas je 47 dobilo otkaz 2005. godine, a sada nas je živih 36! Pričekajte još nekoliko godina, neće nas više biti, pričekajte još malo, neće trebati ni zakoni ni ništa."
Anđelko je od posljedica azbestoze umro prije tri godine. Za Niku Šikić okidač je bio novinski članak o odšteti radnika Plobesta. "Kad sam vidjela jednu radnicu na slici koja je radila zajedno sa mnom, a pisalo je ispod slike obeštećeni radnici Azbesta, a ona je umrla. I da je živa, ne bi dobila odštetu", rekla je Nika.
"Nisam Vegeta da se miješam u sve"
Da ju je ugrizla nepravda i da ju sada truje povjerila je i
svećeniku, novom župniku u Pločama. "Nisam Vegeta da se miješam u
sve, ja nisam kompetentan o zakonu koji je donesen. Na meni je da
ih ohrabrim. Kako je sveti Pavao rekao: 'Ako je Gospodin uz nas,
tko će protiv nas?'", smatra župnik u Pločama Ante
Bitunjac.
Protiv njih je zasad Ministarstvo zaštite
okoliša koje se drži referentnog datuma - listopada
1991. Uz njih je sada, u svjetovnoj sferi, nekoliko saborskih
zastupnika. Mirando Mrsić prikuplja 30 potpisa
kako bi zakon koji smatra nepravednim poslao na ocjenu
ustavnosti. Za stotinjak radnika Plobesta otvorit će se time mala
prilika. Do tada puno im, kažu, znači što ste njihovu muku htjeli
u ovih desetak minuta i poslušati.
