Neobičan slučaj iz registra javne nabave. Grad Zagreb naručio je 100 tisuća kvadrata umjetne trave za igrališta kojima upravlja grad. Sve je koštalo 22 milijuna kuna, a unosan je posao dobila tvrtka koja se jedina javila na natječaj. Da stvar bude zanimljivija, u natječajnoj dokumentaciji nije određeno za koliko i kojih terena se travnjaci naručuju.
“Imamo situaciju da se javnim novcem financiraju radovi koje radi firma u vlasništvu voditelja stadiona i zaposlenika Dinama, koji treba te radove nadzirati”, kazao je zastupnik u gradskoj skupštini Tomislav Tomašević.
“Grad Zagreb po meni treba maksimalnu transparentnost po pitanju sporta provoditi, no oni to ne rade. Oni jednostavno odbijaju biti transparentni. Meni je svaki takav javni natječaj u konačnici sumnjiv”, rekla je novinarka portala Index.hr Dea Režić.
“Građani imaju pravo znati na koji način i u koje svrhe se troši njihov novac i u čijim privatnim džepovima on završava”, kazala je bivši predsjednica Povjerenstva za odlučivanje o sukoba interesa Dalija Orešković.
Zagrebački trećeligaš NK Trnje lani je na pomoćnom terenu dobio umjetnu travu. Grad je za nju i pripadajuću infrastrukturu oko kluba izdvojio pet milijuna kuna. Početak radova najavio je sam gradonačelnik.
Bandić je podržao projekt.
“Posebno mi je drago što će 300, 400 igrača mlađih kategorija imati vrhunske uvjete za treninge i utakmice. Ovaj klub to zaslužuje”, kazao je gradonačelnik Zagreba Milan Bandić, 17.3.2017.
Koji mjesec kasnije prvi čovjek grada zapucao je na gol novouređenog pomoćnog terena s umjetnom travom NK Mladost Buzin. Za to je grad izdvojio 3 i pol milijuna kuna.
“Početkom ljeta smo otvorili igralište NK Trnje, prekosutra ćemo otvoriti igralište NK Studentski grad, slijedi nam uređenje igrališta NK Hrvatski dragovoljac i NK Pongračevo. Sve to moramo završiti do Božića”, rekao je Bandić, 25.10.2017.
Umjetnu travu za pomoćne terene nogometnih klubova Trnje, Mladost Buzin, Studentski grad, Kustošiju ali i niz drugih, koju je Grad platio na desetke mlijuna kuna, postavljala je jedna jedina tvrtka - Maxmar grupa.
Samo u posljednje četiri godine od Grada Zagreba dobili su poslove na uređenju sportske infrastrukture, a posebice postavljanja umjetne trave u vrijednosti od najmanje 44 milijuna kuna. Zastupnik u gradskoj skupštini, Tomislav Tomašević, smatra da je to preveliki iznos za uređenje pomoćnih terena niželigaških klubova.
“Desetak milijuna kuna je ove godine gradskim proračunom predviđeno za adaptaciju starih i za izgradnju novih dječjih vrtića. Desetak milijuna kuna. Znači ako mi sada kažete da je 40-ak milijuna kuna otišlo samo jednoj firmi za sportsku infrastrukturu, za koju je upitno je li bila potrebna toj razini koja je izgrađena, ja nisam siguran da su to pravi prioriteti u Gradu Zagrebu”, rekao je Tomašević.
Gradska uprava misli drugačije pa je lani raspisan natječaj vrijedna 22 milijuna kuna za postavljanje umjetne trave i pripadajuće opreme na igrališta u Gradu Zagrebu. Ugovor koji traje četiri godine i za koji je grad naručio 100 tisuća metara kvadratnih umjetne trave dobila je, pogađate, Maxmar grupa - koja se jedina javila na natječaj.
Gradska uprava misli drugačije pa je lani raspisan natječaj vrijedna 22 milijuna kuna za postavljanje umjetne trave i pripadajuće opreme na igrališta u Gradu Zagrebu. Ugovor koji traje četiri godine i za koji je grad naručio 100 tisuća metara kvadratnih umjetne trave dobila je, pogađate, Maxmar grupa - koja se jedina javila na natječaj.
Ništa novo za Zagreb poručuje Tomašević, a da je zagrebačka javna nabava sumnjiva potvrdilo je lanjsko istraživanje Centra za mirovne studije i Centra za istraživanje korupcije iz Budimpešte.
“Gdje se vidjelo da je veliki broj javnih nabava koje Grad Zagreb raspiše, ili Zagrebački holding, završe ili na temelju direktne nagodbe, ili na temelju natječaja na koji se javi samo jedna ponuda”, kazao je Tomašević.
Budući da je naručitelj spomenutog natječaja, u kojem se ne spominju konkretne lokacije radova, bio Zagrebački holding obratili smo se njima kako bi doznali koji su to tereni i zašto u planu za zamjenu umjetnom travom.
“Budući da se postupci javne nabave objedinjeni za Grad Zagreb i ZGH, za njih je nadležan gradski Ured za javnu nabavu”, stoji u priopćenju Zagrebačkog holding.
Sličan upit s dodatkom da nam se pošalje i popis projekata za koje su od 2008. angažirali tvrtku Maxmar, poslali smo i Gradu. Upit smo poslali Zrinjevcu. Bezuspješno.
“Pojedine podružnice Zagrebačkog holdinga d.o.o kao izvođači radova sudjelovali su u radovima koje navodite. Naručitelj tih poslova je bio tadašnji gradski Ured za obrazovanje, kulturu i sport. S tim u skladu, molim da se za sve informacije obratite Službi za informiranje Grada Zagreba”, stoji u priopćenju Zrinjevca.
Na što će točno otići 22 milijuna kuna poreznih obveznika i tko uopće odlučuje o tome probali smo doznati i od Zagrebačkog nogometnog saveza u kojem je 76 klubova. Ali i tu, slijepa ulica odnosno prebacivanje odgovornosti.
“Grad Zagreb je vlasnik svih stadiona – nogometnih igrališta”, navode u priopćenju Zagrebačkog nogometnog saveza.
Sa sustavom u kojem je ponekad nemoguće utvrditi odgovornost susrela se i novinarka sportske redakcije portala Index, Dea Redžić, koja već godinama upozorava na korupciju i nepotizam u hrvatskom nogometu.
“To se zove slojevitost nadležnosti. Nitko nije nadležan. Tako da vi zapravo ne znate tko je osoba kojoj se morate obratiti, a Bandić je to jako dobro razvio unutar Zagreba”, komentirala je Režić.
Za tvrtku Maxmar šira javnost prvi je put doznala 2011. kada se otkrilo da je ista angažirana na obnovi Dinamova stadiona. Problem je u tome što je ta tvrtka tada bila u vlasništvu Milana Sakomana čiji je sin Miljenko voditelj - Dinamovog stadiona. Miljenka su tada kontaktirali iz redakcije Indexa s pitanjem o sukobu interesa.
“Spomenuo je, citirat ću ga: ‘Čak i da je to istina ja ne vidim što je sporno, mi smo napravili jako lijep posao i čak su i moji sinovi pomagali - zar su oni svi krivi? Zar su oni svi u sukobu interesa ako su došli dati ruku’”, ispričala je Režić.
Orešković pojašnjava:
“U svakom slucaju je sporno da netko tko upravlja sportskim stadionom, pa kao takav ima priliku utvrditi koje su to potrebe tog stadiona, u obavljanju određenih radova ili isporuci određene robe može utjecati na to da se za izvođača radova odabere tvrtka koja je s tom osobom izravno povezana”, kazala je Orešković.
Unatoč očitom sukobu interesa Maxmar grupa je već nekoliko puta nakon toga izvodila radove na maksimirskom stadionu.
“Ne smijemo zaboraviti da je Dinamo gradski klub, znači nije privatni, gradski je klub, i gospodin Sakoman je zaposlenik Grada. Znači on prima plaću, koliko je poznato, i primao je, od Dinama jer je stadion Maksimir gradski stadion”, rekla je Režić.
Maxmar, koji je nakon smrti oca preuzeo Miljenko Sakomkan i time došao u još veći sukob interesa, nedavno je angažirana i na obnovi atletske staze na Dinamovu stadionu, ali ovaj put kao podugovaratelj.
“Tamo je u tom natječaju bilo jasno vidljivo da je posao dodijeljen firmi koja je podugovorila firmu upravo u vlasništvu Miljenka Sakomana, koji je u isto vrijeme zaposlenik Dinama i voditelj Dinamovog stadiona”, kazao je Tomašević.
Tomašević je upozorio na sjednici gradske skupštine.
“Znači imamo situaciju da se javnim novcem financiraju radovi koje radi firma u vlasništvu voditelja stadiona i zaposlenika Dinama, koji treba te radove nadzirati. Znači meni je to nenormalna situacija. Postavio sam pitanje. Gradonačelnik je tvrdio da je sve po zakonu i da su se poštivala pravila javne nabave”, rekao je Tomašević.
Unatoč sukobu interesa Državno županijsko odvjedništvo u Zagrebu odgovorilo nam je da u slučaju obnove stadiona iz 2011. nisu pronašli elemente kaznenog djela. To zapravo ne čudi jer je zakonodavni okvir ovdje - manjkav.
“Veći je problem što za utvrđivanje sukoba interesa osobe koja upravlja sportskim stadionom ne postoji nadležno tijelo. Ovo je samo jedan od priča koja pokazuje kako je potrebno u području prevencije korupcije osmisliti jača pravila i mehanizme pravovremene provjere i kontrole”, kazala je Orešković.
Orešković dodaje kako do toga nije došlo jer to priječe partikularni interesi.
“Zato što je netko u nedostatku dobro osmišljenih rješenja ostvarivao veliku korist. I naravno da će njihova intencija biti da stanje ostane upravo ovakvo kakvo je jer ide njima u prilog”, rekla je Orešković.
Odlučili smo stoga kontaktirati Sakomana kako bi doznali njegovu stranu priče. Vlasnik tvrtke Miljenko Sakoman rekao nam je kako ne može dati izjavu dok mu to ne odobre iz Dinama čiji je također zaposlenik. U svemu ne vidi ništa sporno, a ponajmanje sukob interesa.
Dok smo čekali da nam iz Dinama odgovore koja je točno uloga Miljenka Sakomana po pitanju ovlasti on nam se sam javio pisanim putem.
“Nisam zaposlenik grada Zagreba, nisam zaposlenik MMG-e, nisam odgovorna osoba niti potpisnik niti naručitelj radova niti član bilo koje komisije, nadzornog odbora, ničega i nigdje osim u MMG-i. Smatram da se imam pravo baviti svojom tvrtkom koju mi je ostavio moj otac radnim danom od 6:00 - 6:30 te nakon što se vratim sa stadiona od 20:00 - 24:00 kako bi ona funkcionirala”, odgovorio nam je putem maila Miljenko Sakoman.
U mailu navodi i kako će tvrtku uskoro ostaviti sinovima - što opet ne isključuje sukob interesa.
“Nitko ne spori pravo gospodinu Sakomanu da ima svoju tvrtku niti pravo njegova oca da mu tu tvrtku ostavi u nasljedstvo, niti na kraju krajeva gospodinu Sakomanu da tu tvrtku potom prenese i na svoje potomke, odnosno djecu, ali sporno je na koji način ta tvrtka dobiva poslove i od koga”, rekla je Orešković.
Sakoman tvrdi i da nije istina da on dobiva većinu poslova u Zagrebu. Kaže kako ih žele angažirati jer jedini imaju potrebno iskustvo i kvalitetu.
“Što smo visoko podigli letvicu kvalitete. To je problem i to nekima smeta, ne svima ali nekima da”, stoji u objašnjenju Sakomana.
Konkurentske tvrtke koje smo kontaktirali odbile su nam dati izjavu jer tvrde da se ništa neće promijeniti, a neki strahuju da bi im možda mogli imati kasnijih problema s poslovanjem. Kažu kako se zna da je Maxmar taj koji dobiva sve veće poslove u Zagrebu gdje je Hrvatski nogometni savez jak, a drugima ostaju mrvice ili da sreću potraže u drugim gradovima. Dodaju i da se tehničke karakteristike postavljaju tako da se u startu eliminira druge.
“Znamo da se u nekim slučajevima kooperanti dogovaraju sa investitorima, pa se stavljaju nekakvi uvjeti da se samo jedan ponuđač, da samo on može dobiti posao. Mislim da to uvijek podliježe stalnom, stalnom propitkivanju”, kazala je Režić.
Pogotovo kada se u natječajima traži postavljanje skuplje e-layer elastične podloge, FiFA certifikat koji znači i češće održavanje terena ili recimo trave koja ima COOL plus funkciju, a sve ove zahtijeve zadovoljava upravo Maxmar. Uz to radi se o standardima namijenjenim prvoligašima i klubovima poput Real Madrida, a ne niželigašima.
Odgovor Miljenka Sakomana:
“Tko Vama brani da otvorite tvrtku i ugrađujete tu vrstu trave? No međutim ako ne ugradite tu vrstu trave već jeftiniju koju ste kupili npr. u Kini ili Turskoj, a ne u Njemačkoj onda ćete više zaraditi, smatram da je pametnom dosta ovakav odgovor. Tvrtka MMG ugrađuje travu Njemačkog proizvođaća Polytan.”
Za kojeg su u Hrvatskoj zastupnici upravo oni.
“To je apsolutno neupitno da on zna sve o postavljanu umjetne trave i hibridnih i ovih i onih travnjaka. No isto tako je legitimno postaviti pitanje kako je moguće da je Dinamov direktor toliko poslova sklopio sa Gradom Zagrebom unatrag dvije, tri, četiri godine”, rekla je Režić.
Tomašević je uvjeren da se moglo jeftinije.
“Četrdesetak milijuna kuna poslova između Grada Zagreba i tvrtke koja je u vlasništvu, još jednom da kažemo - voditelja stadiona i zaposlenika NK Dinamo, je nešto što u najmanju ruku baca sumnju na to koliko su zapravo ti poslovi bili potrebni”, rekao je Tomašević.
Sakoman odgovara kako on ne ugrađuje smeće.
“Zar bi Vi voljeli da Vaše dijete trenira na umjetnoj travi koja je loše kvalitete i u kojoj je sjeckana automobilska guma? Ja ne bi. Smatram da bi svi tereni na kojima se odigravaju nogometne utakmice trebali proći FIFA certificiranje kako se ne bi dešavalo da se ugrađuje smeće. A to MMG neće nikad raditi niti nije.”
A dok Maxmar dobiva milijune za umjetnu travu, ostali projekti stoje zbog nedostatka novca.
“Istraživala sam nedavno i vidjela da postoji dokumentacija, već gotova sa svim dozvolama za stadion od sedam tisuća mjesta koji je 2016. bio planiran za NK Sesvete. Gradnja staje jer se nema novca”, kazala je Režić.
Do zaključenja priloga nije stigao odgovor Dinama o čemu točno Sakoman odlučuje i koje su mu ovlasti. No zato je stigao odgovor.
Grada Zagreba o broju sklopljenih poslova s tvrtkom Maxmar, doduše ne od 2008. kako smo i tražili već od 2014. Prema tim podacima Maxmar je ugovorila poslove u vrijednosti od 54 milijuna kuna bez PDV-a - što je čak 10 milijuna kuna više nego što smo mi detektirali. A gradska vlast svake godine raspiše nekoliko natječaja za obnovu i postavljanje umjetne trave jer u Zagrebu djeluje čak 76 nogometnih klubova...
