U zadnjim redovima na nevelikom zagrebačkom skupu podrške ocu Davida Dragičevića iz Banje Luke, stajala je s gospođa s malim transparentom. Na njemu je pisalo: “Pravda za Davida i Bruna”.
Kamere gospođu nisu primijetile. Kad su se ugasile, ekipu RTL-a zamolila je da za Potragu ispriča svoju priču.
Gornji Lipovčani malo su selo u kojem se skromno živi. Popis kaže da imaju 103 duše. Jedna je slomljena.
„To proživljavanje, i to mučenje, to su tri kalvarije Isusove“, rekla je Marija Đuranović iz Gornjih Lipovčana.
Na stolu male kuhinje deseci su dokumenata, od prvih podnesaka Županijskom državnom odvjetništvu u Bjelovaru do tužbe Europskom sudu za ljudska prava koja je ovih dana krenula iz Čazme do Strasbourga.
„Ja nisam poznata faca, da li je moje dijete pas ili mačka možda pa je nevažno što se dogodilo“, rekla je Đuranović.
20. ožujka 2016., sedam dana prije svog dvadesetog rođendana, Bruno, najmlađi od troje Marijinih sinova ustao je, doručkovao, pomogao ocu u polju. Prije nego što je krenuo na novi zadatak, rekao je majci da se zaželio palačinki.
„Ispekla sam palačinke, izašla na dvorište, pozvala ga nije ga bilo“ rekla je Đuranović.
Marija je otrčala iza dvorišta gdje je traktorom Bruno trebao isprazniti septičku jamu.
„Došla sam tamo, traktor je radio na mjestu, kardam nije bio uključen, niti je pušteno bilo crijevo, nisam primjećivala ništa neuobičajeno, ušla sam u svinjac, zvala sam ga Bruno, Bruno, znal je tako se sakrit da me uplaši. Pokojni pas Tomos, koji mu je bio privržen, došao je do otvora septičke jame, počeo lajati, tu nastaje horor u mom životu“, rekla je Đuranović.
Njegov je pas determinirao da mu je gazda u septičkoj jami. Stigla je policija, vatrogasci i hitna pomoć.
„Netko od vatrogasaca je izvadio njega i stavio ga na poklopac, znam da su tražili dvije plahte. Na jednu su ga stavili, drugom su ga pokrili. Sve stoji na istom mjestu, jer moj život stoji, pa stoji i to“ rekla je Đuranović.
Vijest je objavljena u crnoj kronici. Liječnica hitne medicine napisala je u nalazu: “Utapanje u septičkoj jami, ima krvi oko nosa, postoji mogućnost traume.“
Mrtvozornica iz Bjelovara u potvrdi o smrti nakon devet dana je napisala: “Pad i utapanje u septičkoj jami.“
„Svi patolozi u Republici Hrvatskoj, jer sam kontaktirala više neutralnih bolnica od Osijeka, Zadra, Šibenika, Splita, Osijeka kažu mi to je put za sudsku medicinu“, rekla je Đuranović.
„Kardinalni propust je u nepoduzimanju obdukcije, to se ne može apsolutno ničim objasniti. Glavna enigma ovog tragičnog slučaja glasi: Zašto, budući da je riječ o nasilnoj smrti, tijelo nije upućeno na obdukciju“, rekao je odvjetnik Veljko Miljević.
„Za sve nas, mislim, da smo pred zakonom i u domu zdravlja i pored policijom, i na cesti, i pod suncem svi isti, ali izgleda da nismo“, rekla je Đuranović.
Postupak je to koji je uobičajen i zadan protokolom u ovakvim situacijama. Traje nekoliko sati. To što nije obavljen gospođi Mariji otvorilo je višegodišnji bezdan.
„Dolazi majka pokojnog oštećenika, angažira nas za to, jer da joj se čini da postupak koji se vodi pred nadležnim državnim odvjetništvom u Bjelovaru ne teče na onaj način na koji bi to trebalo biti, i da nisu sve radnje provedene lege artis, rekao je Miljević.
„U slučaju svake sumnjive smrti moraju se poduzeti sve potrebne radnje da bi se utvrdio prije svega uzrok smrti, a onda je li ta smrt posljedica kaznenog djela, pa ako jeste produkt kaznenog djela, da se onda ide u kazneni postupak“, objasnio je Miljević.
Prije nekoliko godina zabilježen je pad u broju izvršenih obdukcija na sudskoj medicini. Mediji su tada pisali da je razlog pada među ostalim, i smanjenje budžeta državnim odvjetništvima koja, u slučaju sumnjive smrti, daju nalog za obdukciju specijalistima sudske medicine. Štedi se, isticali su tada stručnjaci, ali ta je praksa problematična u onim slučajevima kada se naknadno ispostavi da je smrt povezana s kaznenim djelom.
„Ja ne tražim puno, samo tražim onu stvar koja se zove istina. A ta istina je u Hrvatskoj očito fatalna, teška. Kod nas se mogu raditi fatalne pogreške, nema veze“, rekla je Đuranović.
Tri mjeseca od smrti roditelji traže ekshumaciju i obdukciju. Provedena je je gotovo sedam mjeseci od tragičnog slučaja.
„Prof. dr. Josip Škavić , jedan od dvojice legendarnih sudskih vještaka, prof. Škavić je razjasnio puno bitnih stvari. On je pregledao sve i već je stranici dva ogromnim slovima konstatirao “Obdukcija mrtvog tijela nije izvršena.“ To je takav propust koji kad se učini, kasnije je ga je vrlo teško nadomjestiti bilo kakvim naknadnim radnjama“, rekao je Miljević.
Sudski vještak sudske medicine profesor Josip Škavić u nalazu i mišljenju navodi: “Na temelju kasno provedene ekshumacije o obdukcije mrtvog tijela Đuranović Brune moguće je s velikom vjerojatnošću zaključiti da je umro nasilnom smrću zbog trauma glave.
„Ovo su dvije zlatne rečenice“, rekao je Miljević.
DORH u svom dopisu ukazuje Županijskom državnom odvjetništvu u Bjelovaru na osnovanosti navoda iz pritužbe Marije Đuranović: „Po našem mišljenju najveći je propust učinjen kada dežurni zamjenik državnog odvjetnika nije naložio provođenje obdukcije jer se tada vrlo jednostavno mogla isključiti ili potvrditi činjenica utapanja. Kod ovakvih pristupa provođenju očevida mogla se očekivati ovakva reakcija roditelja koji su uvjereni da nije učinjeno ni ono što se moglo a niti ono što se moralo.“
Kada je sudski vještak nakon naknadne ekshumacije i obdukcije dao mišljenje, otvorio se prostor.
„Prof. Škavić je stvorio mogućnost kvalitetnog rada po predmetu, daljnjeg istraživanja koje se više ne tiče sudsko-medicinske struke, nego operativnih radnji kriminalističke tehnike koje sve policije svijeta rade pogotovu su slučaju kapitalnih djela iz oblasti krvnih delikata, ubojstava“, rekao je Miljević.
Marija Đuranović napokon podiže ustavnu tužbu.
„Istina mora biti podastrta na stolu, neću propustit ni jedan detalj da me se izigra, pa ma kako teško išlo, i ako treba klečeći, puzeći, želim istinu i pravdu za njega“, rekla je Đuranović.
U ustavnoj tužbi tražili su odgovor je li postupanjem državnog odvjetništva povrijeđeno pravo podnositeljice na učinkovitu istragu.
„I mi smo ukazali tu na temeljna ljudska prava iz Ustava gdje to nije ispunjeno, jer državna tijela koja su dužna pružiti građaninu odgovor na pitanja iz pravosudne problematike nisu učinila sve radnje koje su potrebne da bi taj građanin, u ovom slučaju državljanka Marija Đuranović dobila adekvatan, njoj pripadajući odgovor. Ona ima pravo na temelju Ustava dobiti odgovor što se tu desilo“, rekao je Miljević.
I ovdje je uslijedilo ono što Ustavni sud radi u 97, 98 posto slučajeva, da se mi mučimo s ustavnom tužbom, pišemo je mjesec dana, pišeš sve živo, a onda dobiješ ovakvo rješenje o odbacivanju ustavne žalbe
Za odvjetnika Miljevića neosporno je pravo majke.
„Majka svaka ima pravo zašto je njezino dijete izgubilo život, pa to je jedno od esencijalnih prava čovjeka i emocionalno možda najvišeg ranga“, rekao je Miljević.
Taj odgovor ovdje nije dat na odgovarajući način, zakazalo.
„Ja sam gubitnik jer mog sina nema živog, a onda ona riječ koja se zove istina, ja nju moram kupovat, tražit na kapaljku i čekat na Europskom sudu za ljudska prava pravdu. Pitam se da li netko od dotičnih institucija koje u momom slučaju nisu radile nekad pomisli kako ja živim i šta je taj ljudski život. Da li ti ljudi misle da su nedodirljivi i da su vječni. Ne, svi m i jedanput živimo, jedanput dišemo, jedanput umiremo“, rekla je Đuranović.
Tužba gospođe Marije sada je u Strasbourgu. jedna profesionalni propust na početku pretvorio se u privatnu patnju bez kraja.
