Ovako na oko – i školske klupe na hrvatskim otocima punije su od ovih saborskih.
Od 151-og zastupnika tek je, posve obične radne srijede, na posao došlo njih 88. Tek nešto više od pola. Sezona gripe još nije počela. Pas im nije pojeo zadaću. Autobusu nije pukla guma. Ali svejedno, ima tu raznih zanimljivih opravdanja.
“Ljudi imaju obveza i po izbornoj jedinici s načelnicima gradonačelnicima županima, pa i kad dođu oni tu voditi ih po određenim ministarstvima tako da ima tih obveza.”, rekao je Ivan Šuker (HDZ), saborski zastupnik.
“I odlazak u izbornu jedinicu i stranački poslovi i nekakvi društveni događaji sve to na neki način spada u opis radnog mjesta. Opis posla da tako kažem. Odlazak navečer u emisije koje su izvan radnog vremena koje znaju biti nekad i do kasno tako da se ponekad ispuni cijeli dan s obavezama.”, kazao je Arsen Bauk (SDP), saborski zastupnik.
“Saborski zastupnici imaju i odbore primaju stranke imaju sastanke razne i tako dalje ne mogu se procjenjivati isključivo po prisutstvu u dvorani.”, rekao je Željko Reiner (HDZ), saborski zastupnik.
Ali odnedavno procjenjuje ih se po cvikanju kartice. Iako, baš poput školaraca, I tu se neki snađu.
“Danas postoji evidencija ako je ona točna i ako se ne događaju nekakve situacije da netko drugi možda provuče karticu za nekoga. To je moguće i u Saboru? Pa svugdje je to teorijski moguće, ja ne tvrdim da se to događa, ali dapače, nadam se da se ne događa. Po evidenciji se jasno vidi tko je u Saboru tko nije.”, kazao je Reiner.
Po toj evidenciji najviše neopravdanih imaju, za nevjerovati, oni koji se žele dokopati vlasti.
“A kako recimo komentirate to da SDP-ovci imaju najviše kazni za nedolazak na posao? Pa ja mislim da to nije točno. Po statistikama ste vi najgori. Mislim da nismo. Nisam siguran, ali mislim da nismo.”, rekao je Bauk.
U stopu ih prate ljuti protivnici.
“Nakon SDP-a ste vi na listi? Pa logična stvar dva kluba koja imaju najveći broj zastupnika.”, kazao je Ivan Šuker (HDZ), saborski zastupnik.
U školi je prva stanka nakon 45 minuta. U Saboru nakon svega pet. Nije lako kad te umor svlada.
“To je naprosto strategija političkog nastupa, stanke možete koristiti i nakon minutu nakon što ste počeli upravo da privučete pažnju.”, rekao je Ivan Lovrinović (PH), saborski zastupnik.
A nakon stanke, posve druga slika. Od onih 88 s početka vratilo ih se nešto više od osam.
“Poštovane saborske zastupnice poštovani saborski zastupnici nastavljamo s radom.”
Nastavljamo i mi, ma koliko nekima to ne bilo pravo.
“A naši niste. A koji su to naši? Ima nas evo sad ste bili u prilici presuda za generala Praljka oni koji su ustali i oni koji nisu. Hvala lijepo. Mi smo televizija, mi nismo zastupnici. A čija?”, kazao je Stevo Culej (HDZ), saborski zastupnik.
Naš stari znanac lekciju je očito naučio. Prošli put kad nam je stao pred mikrofon, nije se baš proslavio.
“Ja znam i one koji su sami krivi za svoje siromaštvo i meni kad sendvič padne na masnu stranu, ja ga dignem i pojedem. Ali vi si možete priuštiti drugi, ovi ljudi ne mogu.”, izjavio je Culej, 5.10.2017. godine.
Kad smo već na hrani…
U saborskom restoranu su salvete platnene, a konobari nose leptir mašne. Po obroku im izbiju čitavih 30-ak kuna iz džepa. Jeftinije se jede u donjem restoranskom domu, ali vas za 20-ak kuna ondje nitko ne služi.
“Cijena jednog obroka u restoranu je između 18 i 22 kune to su vrlo povoljne cijene praktički ispada da vam je bolje jesti u restoranu nego doma.”, rekao je Branimir Bunjac (ŽZ), saborski zastupnik.
“Taj restoran postoji, da bi on mogao imati veće cijene ili manje cijene ja u to ne ulazim niti znam. A jel redovite jedete? Ja nikada ne jedem u saboru ha hah aha. Zašto? Pa ne stignem iskreno rečeno ne stignem.”, kazao je Reiner.
“Je li fer da vi možete jesti ovdje za 15-20 kuna cijeli ručak, a većina ljudi si ne može priuštiti niti može igdje tako jeftino jesti. Pa nije fer, o tome nisam ni razmišljao. Ja ne idem dole na traku jedem za 40-ak kuna tako da. Aha vi idete van jesti? Ne odem ovdje u ovaj gornji restoran ne na traku. A zašto donji ne valja? Pa jednostavno ostalo mi iz navike iz prethodnih mandata.”, rekao je Branimir Glavaš (HDSSB), saborski zastupnik.
“Pa neka svatko dođe tu jesti pa neka se prvo vidi kakva je kvaliteta hrane i vi ako pojedete gablec to vam je 35 kuna. U gornjem restoranu, u donjem je jeftinije! Dobro jeftinije ali to vam je tu negdje ne vidim kakva je to privilegija ali opet vam to nitko ne subvencionira opet to plaćate ovako nemate pravo na topli obrok ajmo to gledati na taj način ne kakva je cijena”, rekao je Šuker.
I eto nas na novoj točki ovog našeg dnevnog reda. Privilegije. Ali ni ova rasprava nije nam prošla bez replika i ispravaka navodno netočnih navoda.
“Mislite li možda da imate ipak previše privilegija u odnosu na obične ljude? A sad mi recite koju privilegiju. Zanima me koje su to privilegije.”, kazao je Šuker.
Službenih podataka za drugi dio godine još nema. Objavit će ih sljedeći tjedan nakon što u petak odu na novi odmor od čak mjesec dana. Ali u prvih šest mjeseci na dnevnice, prijevoz, smještaj i režije spiskali su gotovo 5 milijuna kuna. Inače, saborski proračun, iz kojeg im se isplaćuju plaće, za ovu godinu iznosi više od 143 milijuna kuna. Plaće im se penju i do 20 tisuća kuna, a bit će isplaćene i onima koji bi se teško mogli prisjetiti i kako uopće izgleda sabornica.
“Pa to je istina, velika većina ovih ljudi koji tu sjede ne rade ništa, pogledajte sabornicu prazna je. Ali i vi ste sad tu, niste tamo? Ja idem u klub, ja imam i drugih poslova, imam tri posla prvi sam za to da se saborski zastupnici odreknu profesionalnih karijera, plaća, pa ćemo onda vidjeti tko će i koliko raditi.”, rekao je Beljak.
“Primijetiti smo da ste jedno sat dva proveli u kafiću, a ne u sabornici? Jest sad sam bio zadnjih sat vremena u kafiću, mislim da to nije bilo izgubljeno vrijeme jer sam obavio razgovore s nekoliko kolega saborskih zastupnika vezano uz tematiku aktualnog dnevnog reda.”, kazao je Glavaš.
Iz sata u sat ova je zgrada sve praznija. Predstavnik dijaspore jedva bi ih skupio nekoliko za svoju verziju monopola.
Sami smo ih birali. I sad bismo ih, poput tijesnih cipela, najradije vratili. Ali za to ćemo morati pričekati još tri godine. I nadati se da će ti neki novi barem dolaziti na posao. Pa makar stajali kao fikus u kutu, barem ćemo znati da nam se ovako ne rugaju.
