Izlizanu frazetinu o rekordnoj turističkoj 2019. polako, ali sigurno u javnom prostoru istiskuje "rekordna 2022."; broje se noćenja, automobili na autocestama, fiskalizirani računi u izvanpansionskoj potrošnji. I tako iz dana u dan. U zemlji u kojoj kronično nedostaje dobrih vijesti, hipnotične priče o još jednoj rekordnoj turističkoj sezoni vlastima dobro dođu kako bi se održavao dojam kako nam je puno bolje nego stvarno jest.
Osim Vlade, kojoj uspješne turističke sezone pune rupe u proračunu i tako pomažu održavanju statusa quo, koristi imaju prije svega vlasnici hotela, nekretnina za najam i ugostiteljskih objekata, ali ostatak stanovništva, koji živi od rada, od toga nema ama baš ništa osim dodatnih frustracija.
Jer, prema podacima Eurostata, više od polovine Hrvata (51,3 posto) u dobi od 16 godina nadalje, ne može si priuštiti jednotjedni godišnji odmor izvan mjesta u kojem žive, a situacija je još i gora za radnike na minimalcu jer čak 84,7 posto ih, prema podacima Europske konfederacije sindikata, ne može na ljetovanje. Blagajnica, naprosto, ne može ići na more.
Finskim radnicima nije skup odrezak od 170 kuna...
Inflacija je podigla ionako visoke cijene turističke ponude, pa je hrvatsko more ove godine postalo gotovo posve nedostupno građanima koji žive u kontinentalnoj Hrvatskoj, a ne odlaze na sezonski rad na Jadranu ili nemaju vikendicu na moru, odnosno rodbinu i prijatelje koji ih imaju, ali ih ne iznajmljuju turistima. Cijene na obali su prilagođene radnicima iz bogatijih zemalja Europe, odnosno svijeta, ali ne i domaćem stanovništvu.
Zato ne čudi što u stotinama minuta ovosezonskih televizijskih priloga s naše obale kronično i rekordno nedostaju upravo domaći turisti. Lijepo je vidjeti i čuti radnika iz finske tvornice kako mu nije skup odrezak tune od 170 kuna ili njemačku ili poljsku obitelj kojoj hotelski smještaj od 15 tisuća kuna za sedam dana na Jadranu ne predstavlja problem, ali te su svote za većinu hrvatskih građana misaona imenica.
Hrvati si više ne mogu priuštiti odlazak na godišnji odmor i ove "rekordne 2022." mnogi od njih se bolno suočavaju s tom činjenicom, ali s razlozima zašto je tako, ovo društvo još se nije spremno suočiti. Mnogi od onih koji si ne mogu priuštiti ljetovanje, krivit će turistički sektor za pohlepu, međutim, to svakako nije izvor problema jer oni cijene formiraju prema tržišnoj ponudi i potražnji. Problem je to što smo siromašni i što naš rad ovdje vrijedi premalo. Toliko premalo da je pola milijuna radno sposobnih sreću potražilo u drugim zemljama, a dva milijuna od onih koji su ostali više ne može ni na odmor u "vlastitoj" zemlji.
Sretnici s nekretninama
Često se zaboravlja da veliki problem ima i stanovništvo na obali koje nema nekretnine za najam nego živi od plaće, ali zbog turističke sezone mora plaćati sumanute cijene za osnovne životne potrebe, a također si ne mogu priuštiti sedmodnevni odmor izvan mjesta stanovanja. Dostupnost ljetovanja jedan je od najboljih pokazatelja dubine društvene nepravde u Hrvatskoj.
Svojevremeno je u intervjuu za Net.hr ekonomistica Marina Tkalec s Ekonomskog instituta, govoreći o domaćem turizmu, upozorila da je izvor društvene nepravde nepostojanje poreza na nekretnine i pretjerano oporezivanje rada.
"Ako se niste rodili s naslijeđenim nekretninama, preostaje vam samo rad, a rad je u Hrvatskoj izrazito porezno opterećen. Netko drugi se rodio s nekretninama, kapitalom, minimalno je porezno opterećen, i odmah je u startu u prednosti. To jednostavno nije pravedno i osobno zagovaram uvođenje poreza na nekretnine, uz smanjenje poreza na rad. Recimo da se zalažem za pravedniju distribuciju poreznog opterećenja", govorila je Tkalec, ali oni koji odlučuju još je uvijek nisu spremni čuti.
Dokle god turistički sektor puni proračun, vladi savršeno odgovara održavanje statusa quo, baš kao i činjenica da još uvijek dovoljan broj glasača živi što od stranačke iskaznice vladajuće stranke, što od iznajmljivanja nekretnina, ali svakako ne od rada.
I dok se Hrvatska u po mnogočemu rekordno ljeto 2022., umjesto na ustaše i partizane ili crvene i crne, počela dijeliti na one koji mogu i one koji ne mogu na more, ostaje nada da će se jednoga dana uspješnost vlasti mjeriti upravo prema broju hrvatskih građana koji si realno mogu priuštiti odmor izvan mjesta stanovanja, a ne po virtualnim brojkama turističkih noćenja, automobila na autocestama ili fiskaliziranih računa.
Sretna vam nova, nadasve rekordna 2022.!
