Taman kad se činilo da će sa smjenom bivšeg ministra obrane Marija Banožića, koji je posljednje dvije godine bio jedan od glavnih točaka prijepora između predsjednika Vlade i predsjednika Republike, kohabitacija Andreja Plenkovića i Zorana Milanovića postati nešto mekša, njih su dvojica naprosto samo nastavila besmisleni verbalni rat. Tako bismo sad, na kraju rekordno inflatorne 2023. godine, umjesto da raspravljamo o rješenjima za brda društvenih problema, izostanku reformi i bujajućem siromaštvu, trebali procjenjivati kome je od njih dvojice (bilo) teže vladati Hrvatskom, premda se nijedan od njih ne ubija/nije ubijao od posla kako bi nam svima bilo bolje.
Nove otrovne strelice krenule su nakon Plenkovićevih paranoičnih tvrdnji kako iza prosvjeda svinjogojca stoje „ekstremističke skupine, koje poduzimaju neke aktivnosti kojima je cilj možda u budućnosti rušenje ustavnog poretka nasilnim metodama“. Očekivalo bi se od predsjednika Republike da na takve objede reagira ozbiljnim upozorenjem da se prosvjednici i politički neistomišljenici u demokraciji ne mogu etiketirati kao osobe koje prijete nasilno rušiti ustavni poredak. Ali, ne, Milanoviću je to bio samo povod da podsjeti koliko je njemu bilo teško sa šatorašima i ćiriličarima i da mu je i Plenković tada, dok se pokušavao domoći vlasti, odmagao.
Paranoje o teroristima i ekstremistima
Jer, Plenkovićeve dnevne paranoje o teroristima i ekstremistima, koji samo čekaju priliku da mu fizički naude i nasilno promijene ustavni poredak, nisu nimalo benigne. Takve optužbe služe zastrašivanju političkih neistomišljenika i svih građana koji žele svoja prava izboriti prosvjedima, čime izravno potkopavaju i demokratski sustav i ionako urušeno povjerenje građana u institucije države. I sve to sad već traje predugo, a mi smo na pragu superizborne godine.
Baš na izmaku prve godine vladavine, u studenome 2017. godine, Andrej Plenković je prvi put posegnuo za širenjem paranoje o ugroženosti njega i Hrvatske od unutarnjih i vanjskih neprijatelja. Sjećate se, tada je propao Agrokor i pokrenuta je operacija Borg, a premijer nas je uvjeravao da smo izloženi hibridnom medijskom ratu te da postoji puno aktera koji žele destabilizaciju države.
Optužbe na račun svih kritičara vlasti
Otad pa do danas, optuživanje medija, novinara i opozicije, odnosno svih kritičara vlasti da žele uništiti Hrvatsku nije prestalo, a nakon terorističkog napada Danijela Bezuka na Banske dvore, koji će SOA ocijeniti kao napad izmanipuliranog vuka samotnjaka, Plenković uporno tvrdi da je njegova sigurnost, a time i sigurnost države, neprestano izložena prijetnji. Banske dvore i zgradu NSK, u kojoj se iz nepoznatog razloga i dalje održavaju sjednice Vlade, pretvorio je u pravu utvrdu. Iako mu zasigurno od nezadovoljnih pravosudnih službenica nije prijetila opasnost po život i fizičku sigurnost, to mu nije smetalo da na njih pošalje ni manje ni više nego interventnu policiju.
Izmislio je i da su opozicijske stranke u sprezi s Rusijom i Vladimirom Putinom, a kad god se netko pobuni protiv loših odluka vlasti ili ne uspijeva ostvariti prava za koja misli da mu pripadaju pa prosvjeduje, Plenković posegne za Bezukom, teroristima i ekstremistima, raznoraznim protuustavnim spregama. Kad mu to odgovara, kao u slučaju pobunjenih svinjogojaca, Plenković poseže za SOA-inim izvještajima - čiji je sadržaj dostupan samo vrhu države, a kad mu to ne odgovara, onda ono što je u izvještajima SOA-e naprosto ne priznaje. Tako ne priznaje njihov zaključak da je Bezuk bio tek vuk samotnjak i još uvijek traži od SOA-e, DORH-a i policije da sve to dodatno istraže jer je uvjeren kako protiv njega otad postoji zavjera širih razmjera. Sad su i svinjogojci koji se bore za svinjokolju, kako vidimo, postali opasni zavjerenici.
Nastavit će s igrom u kojoj je jedini cilj da obojica ostanu na vlasti
O tom paranoičnom nizu bi predsjednik Republike trebao imati što za reći, kao državnik koji s premijerom sukreira politiku nacionalne sigurnosti i koordinira rad tajnih službi, ali on je u stanju tek usput spomenuti da čak dvije godine njih dvojica nisu dogovorili smjernice za rad hrvatskih špijuna. Kako je to moguće u ozbiljnoj državi, članici EU-a i NATO-a dok bjesne ratovi u Ukrajini i Izraelu/Palestini? I po kojim smjernicama te službe uopće danas rade?
Milanović kaže da je za sve kriv Plenković koji odbija s njime sjesti za stol. Moguće je da je to točno, ali u te dvije godine nismo primijetili da se predsjednik baš trsio riješiti problem „smjernica“. Čak i sad mu je to tek usputna primjedba. Baš kao što usputno podržava opstanak Plenkovićeve utvrde na Markovu trgu. Nema tamo stanara, pa se ograda ne treba maknuti, reći će Milanović odmah nakon što je pokušao oživjeti dojam kako je on glavni Plenkovićev kritičar i oponent. A očito je da nije.
U nadolazećoj superizbornoj godini njih će dvojica, nažalost, nastaviti s tom igrom u kojoj je jedini cilj da obojica ostanu na vlasti. Dok se osiromašeni narod bude hranio tim naoko krajnje neprijateljskim verbalnim dosjetkama, i Plenković i Milanović će činiti ama baš sve samo da sve ostane ovako kakvo i jest.
POGLEDAJTE VIDEO: Ljutiti seljak pozvao Plenkovića da dođe kod njega i provjeri ima li svinja
