Andrew Brooks i David Simon sa Sveučilišta u Londonu u svojoj knjizi Otkrivanje veze između uvoza korištene odjeće i afričke tekstilne industrije navode kako je industrija preprodaje jeftino otkupljene ili donirane odjeće upravljana "skrivenim profesionalizmom".
Većina donirane odjeće je predana prodavačima second-hand robe, koji je sortiraju i baliraju za preprodaju, obično van zemlje u kojoj su pristigle putem donacija.
Ključno tržište je subsaharska Afrika gdje se prodaje trećina donirane odjeće na svijetu. Brooks i Simon navode kako se oko 300 bala odjeće može prodati u Africi za 25 tisuća funti, a njen transport košta samo dvije tisuće. Budući da je većina odjeće donirana iz podatka proizlazi da se radi o prilično profitabilnom poslu, čak i ako se uzme u obzir skupljanje i obrada odjeće prije prodaje. Teško je doći do egzaktnih podataka o ovom biznisu, no baza podataka o trgovini Ujedinjenih naroda procjenjuje da je izvoz iz zemalja OECD-a tijekom 2009. godine vrijedio 1,9 milijardi dolara.
To ima posljedice ne krhku tekstilnu industriju Afrike, koja je uz ovaj razlog oslabljena i izrazito jeftinom robom iz Kine, ističe Ha-Joon Chang, ekonomist s Cambridgea.
Bacanje bez grižnje savjesti
Osim po tržišta gdje odjeća završava, ovi znanstvenici tvrde i da trgovina rabljenom odjećom nanosi štetu državama iz kojih ona dolazi. U Velikoj Britaniji, primjerice, ljudi godišnje bacaju 1.4 milijuna tona odjeće na smetlišta. Kako bi se borili protiv toga, humanitarne organizacije i lokalne samouprave potiču programe recikliranja, koji se zapravo bave samo njenim simptomima, ali ne i uzrocima. Daju konzumentima lažan osjećaj sigurnosti i održivosti kada je riječ o količinama kupljenih i odbačenih komada.
Istina je takva da je "brza moda" duboko neodrživ model. Kada naglašavate recikliranje umjesto problema neprestane kupovine i bacanja sve nekvalitetnije odjeće, kupci smatraju da je je to što oni rade - normalno. A nije.
Direktorica Centra za održivu modu Londonskog koledža mode, Dilys Williams, izjavila je kako je većina konzumenata pogrešno uvjerena da je moda samo roba, a da su oni samo tek potrošači.
Ništa čuvanje, samo adrenalin
"To nije pošteno ni prema nama niti prema modi. Moda bi se trebala bazirati na čuvanju odjeće i stvaranju identiteta, ali onda je danas samo konstantni adrenalin i uzbuđenje kupovine. Nema iščekivanja ili sanjarenja. Ništa ne traje i ni o čemu se ne vodi računa. Svi imamo mini-smetlišta u ormarima", kaže ona.
Ali zašto razmišljati o takvim stvarima kad se iza ugla prikuplja roba za reciklažu?
Nešto vas je oduševilo, naljutilo, rastužilo ili potaknulo da potražite dodatne informacije? Za slanje konstruktivnih, smislenih komentara uveli smo posebnu adresu komentari@portal.net.hr kako bismo i dalje saznali što mislite o temama o kojima pišemo.
Namjera nam je redovito objavljivati komentare čitatelja za koje procijenimo da su konstruktivni te da iz njih svi zajedno možemo nešto naučiti.
Pišite nam.
