Dok je 2014. kupovna moć u Hrvatskoj bila na 59, a u Rumunjskoj na 56 posto prosjeka EU28, novi revidirani podaci europskog statističkog ureda za 2015. godinu pokazuju da su još jedino Bugari lošiji od nas. Kupovna moć Rumunja u godini dana skočila je na 59 posto prosjeka EU, dok je Hrvatska pala na 58 posto, piše Večernji list.
Paritet kupovne moći u određenoj zemlji predstavlja međunarodnu usporedbu kojom se ujednačava vrijednost kupljenih roba i usluga za istu količinu novca, dok stvarna individualna potrošnja dodatno ujednačava vrijednost roba i usluga koju konzumira pojedinac, bez obzira da li ih je platio sam ili mu ih je osigurala država.
Po toj klasifikaciji stvarna individualna potrošnja (AIC) u Europskoj uniji varira između 53 i 137 posto europskog prosjeka. Na začelju sa standardom koji je 40 posto ispod prosječnog nalaze se Bugarska, Hrvatska i Rumunjska, dok su na čelu Luksemburg, Njemačka i Austrija.
Predrasude brzo nestale
Mladi Čakovčanin Josip Špicar živi u Rumunjskoj već više od dvije godine, i opisao je situaciju u toj zemlji.
"U početku, kad sam selio u Rumunjsku, bio sam sklon predrasudama o Rumunjskoj kao 'ciganskoj' državi, a drugi u mojoj okolini podržavali su tu sliku", priča Špicar te dodaje kako je nakon dvije godine volontiranja, rada i putovanja po toj zemlji, doznao i na svoje oči svjedočio kako je Rumunjska pretekla Hrvatsku po u području gospodarstva, ulaganja i kupovne moći građana.
"Rumunjska je država s najvećim porastom stranih ulaganja i najbržim gospodarskim rastom u Europskoj uniji. Broj otvorenih radnih mjesta je najmanje četiri puta veći nego u Hrvatskoj. To je postkomunistička zemlja, baš kao i Hrvatska, no rumunjski komunizam je bio gori nego kod nas, a zemlja raspolaže s još više prirodnih resursa nego mi i rasprodala ih je stranim korporacijama. Unatoč svemu tome, Rumunjska se uspješnije izvlači iz gliba od nas i to je po mojem mišljenju zemlja budućnosti i brze zarade" objašnjava Špicar.
Strane korporacije investiraju u Rumunjsku
Velike strane korporacije otvaraju svoje ogranke u Rumunjskoj i zbog nižih plaća. Najviše se promijenio Bukurešt, koji je postao mravinjak od 3 milijuna ljudi na površini manjoj od Zagreba, a broj došljaka iz drugih dijelova zemlje pretekao je broj autohtonih stanovnika glavnog grada Rumunjske.
Ne samo Rumunjska, već i sam Bukurešt ima ukupno više stranaca koji tu privremeno rade nego Hrvatska. Ne radi se tu o strancima iz država Trećega Svijeta, već o Talijanima, Poljacima, Englezima, Portugalcima, Španjolcima... Špicar ističe da Španjolci koji žive u Bukureštu tvrde kako je kriza u Španjolska puno gora nego u Rumunjskoj. Španjolska je, kao i Hrvatska, na silaznoj putanji, dok je Rumunjska na uzlaznoj.
Loše obrazovanje i zdravstvo, ali zakoni pogoduju poduzetnicima
"Najčešći i najlakše dostupan posao za strance je u službi za korisnike na materinjem jeziku ili prevođenje s engleskog na materinji jezik, koji je u slučaju prevođenja na hrvatski prosječno plaćen 6350 kuna, što je solidna plaća s obzirom na to da sam u rodnom selu u Međimurju kilogram Cedevite platio 50 kuna, a ovdje u glavnom gradu ista stoji oko 40 kuna", priča mladi Čakovčanin.
"Rumunjsko zdravstvo i školstvo su na koljenima, baš kao i u Hrvatskoj, a korupcija je golema u svim granama gospodarstva i društvenim slojevima. Međutim, ono što sam primijetio je da Rumunji nisu nacionalisti, izuzetno su prijazni i otvoreni prema strancima, i zakoni koje vlada donosi pogoduju razvoju poduzetništva i investitorima", tvrdi Špicar.
Lutanja i pogreške hrvatskih Vlada
Ekonomist dr. Zdenko Babić smatra da se relativno gospodarsko zaostajanje Hrvatske u proteklom kriznom i postkriznom periodu u odnosu na druge bivše socijalističke zemlje, a sada članice EU, može pripisati kasnijem ulasku Hrvatske u EU, ali i lutanjima i pogreškama u ekonomskoj i socijalnoj politici bivših Vlada zbog kojih je recesija u Hrvatskoj, poslije Grčke, najdulje trajala i ostavila najteže posljedice.
"Prepreke na kojima treba raditi vezane su više uz domaće/unutarnje ograničavajuće faktore rasta kao što su nepoticajna poduzetnička klima, slabija konkurentnost vezana uz neučinkovite administrativne procedure, visoke parafiskalne namete, djelomice nereformiran sustav obrazovanja i još značajnu prisutnost političkog klijentelizma", objašnjava dr. Babić.
Dodaje kako će u budućnosti biti izuzetno važno voditi gospodarsku politiku koja će biti proaktivna i usmjerena prema gospodarskom rastu, koja bi vodila prema povećanju proizvodnog potencijala zemlje.
