Tko je najbogatija osoba u povijesti ljudskoga roda? Pitanje je to koje sve zanima, ali je na njega teško dati odgovor budući da je teško odrediti kako izmjeriti bogatstvo. Prema mišljenju ekonomskih stručnjaka možda je najbolju mjeru bogatstva definirao ''otac ekonomije'' Adam Smith koji ga je mjerio prema godišnjem prihodu kao umnošku prosječnih nadnica.
Gledamo li to tako onda rimskog vojskovođu Marka Licinija Krasa, Johna D. Rockfellera kao i financijaše s Wall Streeta te stručnjake iz Silicijske doline nadmašio meksički poduzetnik i poslovni magnat Carlos Slim. Njegovo bogatstvo, piše Guardian, iznosi nevjerojatnih 53 milijarde funti, što je jednako prosječnim prihodima 400.000 njegovih sugrađana. To pokazuje ogroman jaz između siromašnih i bogatih. A najbogatijih ljudi na svijetu je svega ne 1 posto nego 0,1 posto.
Direktor zarađuje 380 puta više od radnika
Chrystia Freeland bivša zamjenica urednika Financial Timesa istražujući to područje navela je kako je prije tri desetljeća prosječni američki direktor zarađivao 42 puta više od prosječnog američkog radnika, dok danas zarađuje 380 puta više. Tko su ljudi čije bogatstvo je svakog dana sve veće i veće? Mahom su to muškarci koji su obiteljski život žrtvovali zbog potrage za bogatstvom. Oni trećinu svog vremena u godini provode na letovima, pa se često i šale da znaju više o stjuardesama nego o vlastitim suprugama. Često potječu iz srednje klase, visoko su obrazovani, a svoj su novac uglavnom sami zaradili, a ne naslijedili. Među njima dominiraju financijaši i bankari, a slijede ih tehnološki divovi.
Bijesne izjave
Freeland također navodi kako stomatolozi, odvjetnici i superzvijezde zarađuju 'super naknade' na hirovima i potrebama najbogatijih. No, ističe da postoji opasnost da mala skupina samodopadnih ljudi dominira javnim raspravama dok sustav istovremeno radi u njihovu korist. Jedan milijarder priznao je kako ultra-bogati imaju puno utjecaja. Neki od bogataša, pak, smatraju kako bi vlada trebala gotovo ukinuti porez i umjesto toga plaćati talentima poput Gatesa i Jobsa za njihov doprinos svjetskom društvu. "Radi se o tome da 1 posto najbogatijih puno više doprinosi zajednici nego ostalih 99 posto", zaključuje drsko jedan od milijardera.
Usprkos tome elita najbogatijih nisu zli ljudi, oni samo misle kako je ono što je najbolje za njih dobro i za ostatak društva. Freeland ironično zaključuje da je upravo država najčešće najbolji prijatelj plutokracije. Financijski je krah učinio svoje. Najbolji umovi slijede novac - bankari su zarađivali ogromne bonuse, a apetiti su postajali sve veći i u jednom je trenutku došlo do sloma što je kobno djelovalo na situaciju na globalnoj sceni, prenosi Poslovni dnevnik. Moć i bogatstvo "mega-bogatih plutokrata" postaje sve veća, a oni i dalje lobiraju i proklamiraju slobodnu tržišnu ekonomiju kako bi tržišta djelovala onako kako njima odgovara, čime razaraju tradicionalnu srednju klasu.
