Samo djeca devedesetih znaju čemu su služile ove stvari: Bacite oko i probudite nostalgiju

KASETE - Sjećate li se onog osjećaja panike kad bi se film iz stare VHS kazete nenadano odmotao i počeo kliziti van te za osobom ostavio zgužvanu, crnu vrpcu? Bio je to trenutak kad ti se činilo da je cijeli film – i sve uspomene koje si vezao za njega – u opasnosti. Lagano si tražio olovku ili koristio prste kako bi pažljivo zavrtio vrpcu natrag, u nadi da neće ostati tragovi oštećenja. Jer ta kazeta nije bila samo plastična kutija s vrpcom.

KOLICA U OBLIKU AUTIĆA - Ova kolica su apsolutna nostalgija za sve nas koji smo kao klinci išli u velike kupovine s roditeljima! Tko se još ne sjeća ovog plastičnog autića spojenog s klasičnim kolicima? Svojom žuto-plavom kombinacijom boja i malim volanom unutra, ovo "vozilo" bilo je san svakog djeteta koje je samo željelo "voziti" kroz trgovinu dok roditelji obavljaju shopping.

MP3 - Bilo je to vrijeme kada je glazba prvi put postala tvoja, spremljena u malom uređaju koji si mogao nositi svuda sa sobom. MP3 player nije bio samo još jedan gadget – bio je to tvoj svijet, tvoj prvi osobni jukebox u džepu. Ovi plejeri nisu bili samo uređaji za glazbu, već i putovanje kroz emocije – od ljubavnih balada koje si slušao dok gledaš kroz prozor autobusa zamišljajući vlastiti spot, do najglasnijih hitova koji su svirali dok se voziš biciklom po kvartu.

SHOCK PULL HERE CHEWING GUM - Ako si odrastao 90-ih ili ranih 2000-ih, velika je šansa da si barem jednom nasjeo na ovaj legendarni trik – ili si ga s guštom izveo nekome drugome. Na prvi pogled, Shock "Pull Here" Chewing Gum izgledao je kao sasvim obična kutija žvaka. Šarena ambalaža, papirnata traka koja viri i veliki natpis "PULL HERE" bio je savršen mamac za nesumnjičave žrtve. Ali oni koji su povukli traku znaju... što se dogodilo dalje. Umjesto da izvuku željenu žvaku, dobili bi lagani elektro-šok ili snažan trzaj opruge koji bi im strese prste. Prva reakcija? Iznenađeni skok unatrag, zatim smijeh, ali i lagano zamjeranje onome tko ih je prevario.

SHOCK KEMIJSKA OLOVKA - Baš poput legendarnih shock žvaka, i ova kemijska olovka bila je savršen alat za bezazlene podvale koje su obilježile školske dane. Pravi trik bio je skriven u mehanizmu. Kad bi netko, nesumnjičavo, pokušao kliknuti da izvuče vrh olovke... BAM! Lagani elektro-šok prošao bi mu kroz prste.

IZRADA PRIVJESAKA O PLASTIČNIH ŠPAGICA - Ako si odrastao 90-ih ili ranih 2000-ih, velika je šansa da si barem jednom sjedio s prijateljima u školskom dvorištu ili na ljetnim radionicama i pleo ove šarene privjeske od plastičnih špagica. Ovi ručno pleteni privjesci bili su više od običnog dodatka za ključeve ili torbe — bili su simbol kreativnosti, prijateljstva i strpljenja. Koliko si samo puta započeo pletenje složene šare, samo da bi na pola puta sve zapetljao i morao početi ispočetka

FILMSKA TRAKA ZA ANALOGNI FOTOAPARAT - Prije nego što su digitalni fotoaparati i pametni telefoni preuzeli svijet fotografije, filmske trake bile su srce svake fotografije. Svaki kadar, svaka slika i svaki trenutak sniman je s dozom promišljenosti, jer film nije bio beskonačan — imao si točno 24 ili 36 snimaka i svaka fotografija je brojala.

BON ZA MOBITEL - Prije nego što su se pojavile tarife s neograničenim internetom, Wi-Fi na svakom koraku i besplatne poruke, svijet mobilne telefonije bio je kompliciraniji. Ako si želio nazvati prijatelja, poslati poruku simpatiji ili jednostavno javiti mami da si stigao kući, trebao ti je bon za mobitel. I ne bilo kakav bon – onaj pravi, papirnati, s kodom skrivenim ispod sloja koji si morao grebati kovanicom. Bilo je ključno pažljivo i strpljivo ostrugati srebrni sloj, te paziti da svaki pokret kovanicom bude dovoljno lagan kako bi se brojevi ispod jasno otkrili, bez oštećenja.

KARTICE ZA TELEFONSKU GOVORNICU - Prije pametnih telefona, društvenih mreža i Wi-Fi-a na svakom koraku, telefonske govornice bile su naše žarište komunikacije. A da bi nekoga nazvao iz tih prepoznatljivih plavih kabina, trebao ti je pravi mali ključ – kartica za telefonsku govornicu. Kupovali smo ih na kioscima, u raznim bojama i dizajnima, s jasno označenim brojem impulsa – 50, 100 ili 200. Svaka kartica imala je svoje "vrijeme trajanja", i znao si točno koliko minuta ti još preostaje za razgovor.

SLANJE SADRŽAJA PREKO BLUETOOTHA ILI INFRA CRVENOG - Prije nego što su internet i aplikacije poput WhatsAppa, AirDropa ili WeTransfera postali dio svakodnevice, slanje pjesama, fotografija ili videa preko bluetootha ili infracrvenog porta (IRDA) bio je pravi mali izazov – ali i posebna vrsta uzbuđenja. Sjedili bismo u školskom dvorištu ili na klupama ispred zgrade, naslanjali mobitele i čekali transfer. "Ne miči mobitel dok ne završi!" bio je najčešći izraz u tom procesu.