tražim svoje mjesto pod suncem / Može li itko spriječiti odljev mozgova iz Hrvatske?

Raj na zemlji. Idlična destinacija iz koje nikad ne želite otići jednom kad vam se ona uvuče pod kožu. Slika je to kojom mamimo turiste šakom i kapom.

Gledano iz naših očiju, stvari i nisu tako idilične. Jer ovo je na žalost stvarna Hrvatska. Koja već pakira kufere ili završava studij znajući da bi se uskoro i sami mogli početi pakirati. Zato su odgovori ovih studenata ekonomije tako bolno iskreni.

Sjetite se samo koliko ste puta vidjeli reportaže koji počinju ovim kadrovima. Prizor Zavoda za zapošljavanje postaje prepoznatljiviji i od samog bana na glavnom zagrebačkom trgu. Više od polovine mladih je nezaposleno i šutke se iz dana u dan netko od prijatelja oprašta od nas i kreće u potragu za srećom negdje drugdje. Mahom odlaze najobrazovaniji, ali ne samo oni.

"Poprimilo je epidemijske jer odlaze oni u koje mi ulažemo najviše, a oni odlaze drugima. To je ista situacija kao kad grad Zagreb privlači ono što je najkvalitetnije iz Hrvatske iz najsiromašnijih dijelova. Tako i Europska Unija", kazao je Anđelko Akrap, demograf.

I Amerika i Kanada i Australija i sve druge zemlje koje Hrvatima postaju drugi dom. Neven bi nakon tri godine u Kanadi tamo trebao ostati zauvijek.

"Ja sam prošle godine aplicirao za trajno boravište i to bi trebalo biti gotovo idući mjesec pa ću opet ići nazad gore. -I nemaš veliku namjeru vraćati se u Hrvatsku?
Kao turista jedino", rekao je Neven Jeftimija, Kanada.

IT stručnjaci poput njega, liječnici, matematičari i druga iznimno važna zanimanja vani su tražena roba pa se, primjerice, samo 2012. iz Hrvatske odselilo gotovo 13 tisuća ljudi.

"Dvadeset godina smo mi radili krive stvari, a to se ne može popraviti u godinu, tri ili četiri. Malo duže vremena tu treba", dodaje Neven.

Odlaze cijele generacije najboljih studenata. U Ministarstvu obrazovanja rade sve da katastrofu barem uspore.

"Nažalost, u zadnjih dvadesetak godina je situacija znate kakva i kako je od privatizacije nadalje država opljačkana, pa moramo živjeti s posljedicama toga", poručio je Saša Zelenika, zamjenik ministra znanosti, obrazovanja i sporta.

Ono čemu se možemo nadati je da će se neki ipak vratiti. Nevenu i drugima koji su poput njega odlučili otići možemo poželjeti svu sreću, a svima koji su ostali ona će trebati još i više. Jer ta kriza će valjda jednom prestati, ali tko će ostati nakon nje? 35-ero ljudi ovo čini baš svakoga dana. I nije najutješnije na svijetu, ali ne treba okretati glavu. Jer priča je to koja se, na ovaj ili onaj način, tiče baš svakoga od nas.