Raj na zemlji. Idlična destinacija iz koje nikad ne želite otići
jednom kad vam se ona uvuče pod kožu. Slika je to kojom mamimo
turiste šakom i kapom.
Gledano iz naših očiju, stvari i nisu tako idilične. Jer ovo je
na žalost stvarna Hrvatska. Koja već pakira kufere ili završava
studij znajući da bi se uskoro i sami mogli početi pakirati. Zato
su odgovori ovih studenata ekonomije tako bolno iskreni.
Sjetite se samo koliko ste puta vidjeli reportaže koji počinju
ovim kadrovima. Prizor Zavoda za zapošljavanje postaje
prepoznatljiviji i od samog bana na glavnom zagrebačkom trgu.
Više od polovine mladih je nezaposleno i šutke se iz dana u dan
netko od prijatelja oprašta od nas i kreće u potragu za srećom
negdje drugdje. Mahom odlaze najobrazovaniji, ali ne samo
oni.
"Poprimilo je epidemijske jer odlaze oni u koje mi ulažemo
najviše, a oni odlaze drugima. To je ista situacija kao kad grad
Zagreb privlači ono što je najkvalitetnije iz Hrvatske iz
najsiromašnijih dijelova. Tako i Europska Unija", kazao je
Anđelko Akrap, demograf.
I Amerika i Kanada i Australija i sve druge zemlje koje Hrvatima
postaju drugi dom. Neven bi nakon tri godine u Kanadi tamo trebao
ostati zauvijek.
"Ja sam prošle godine aplicirao za trajno boravište i to bi
trebalo biti gotovo idući mjesec pa ću opet ići nazad gore. -I
nemaš veliku namjeru vraćati se u Hrvatsku?
Kao turista jedino", rekao je Neven Jeftimija, Kanada.
IT stručnjaci poput njega, liječnici, matematičari i druga
iznimno važna zanimanja vani su tražena roba pa se, primjerice,
samo 2012. iz Hrvatske odselilo gotovo 13 tisuća ljudi.
"Dvadeset godina smo mi radili krive stvari, a to se ne može
popraviti u godinu, tri ili četiri. Malo duže vremena tu treba",
dodaje Neven.
Odlaze cijele generacije najboljih studenata. U Ministarstvu
obrazovanja rade sve da katastrofu barem uspore.
"Nažalost, u zadnjih dvadesetak godina je situacija znate kakva i
kako je od privatizacije nadalje država opljačkana, pa moramo
živjeti s posljedicama toga", poručio je Saša Zelenika, zamjenik
ministra znanosti, obrazovanja i sporta.
Ono čemu se možemo nadati je da će se neki ipak vratiti. Nevenu i
drugima koji su poput njega odlučili otići možemo poželjeti svu
sreću, a svima koji su ostali ona će trebati još i više. Jer ta
kriza će valjda jednom prestati, ali tko će ostati nakon nje?
35-ero ljudi ovo čini baš svakoga dana. I nije najutješnije na
svijetu, ali ne treba okretati glavu. Jer priča je to koja se, na
ovaj ili onaj način, tiče baš svakoga od nas.
Milijuni utrošeni u školovanje naših studenata jednako tako mogli su biti bačeni kroz prozor, jer svaki dan u potrazi za boljim poslom i boljom budućnošću Lijepu našu napusti tridesetak ljudi, i to onih najboljih studenata. Može li ih itko u tome spriječiti?