Danas

RTL.hr

Zena.hr

RTLplay.hr

Impressum

Oglašavanje

Uvjeti korištenja

Politika kolačića

Pravila privatnosti

Kontakt

Kolumnisti

Magazin

Sanjarica

emedjimurje.net.hr

sib.net.hr

kaportal.net.hr

varazdinski.net.hr

finirecepti.net.hr

dubrovackidnevnik.net.hr

ezadar.net.hr

riportal.net.hr

Sport

Video

Webcafe

<para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Svatko ima svoje razloge zašto je napustio Hrvatsku, ali najčešći razlog su male plaće i preživljavanje. Mnogi ne žele izgubiti mladost u preživljavanju i gledanju koliko kuna danas smiju potrošiti na obrok te smiju li si uopće priuštiti obrok kao i smiju li su upaliti grijanje i svjetlo u stanu ili kući.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Jedan Hrvat je potaknuo raspravu na Redditu sa svojim pitanjem: "Ekipa koja se odlučila odseliti iz Hrvatske, kada ste odlučili i zašto? Moj osobni razlog je bio da se preselim u neku državu u kojoj se mogu osjećati slobodnije i sigurnije kao gej osoba. Od mojih srednjoškolskih dana bio mi je san putovati po Europi i raditi u hostelima. Kad sam završio srednju školu, otputovao sam u nekoliko država Europe i nakon dva mjeseca putovanja život u Hrvatskoj nije bio isti zbog homofobije i homogene populacije. Uzeo sam dva mjeseca kako bih pronašao program volontiranja u Španjolskoj. Nakon godinu dana pronašao sam posao, stan i plan da razvijem svoju budućnost ovdje."</para><heading2>Veća zarada, bolji uvjeti života</heading2><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Mnogi su mu ispričali svoje razloge i životne priče: "Prije dva mjeseca sam otišao u Austriju. Razlozi su bili duplo veća kupovna moć, bolje zdravstvo, bolja infrastruktura, bolji poslovi, itd. Gotovo svaki aspekt mog života se poboljšao otkad sam se odselio. Išlo mi je na živce što se Hrvate tretira kao jeftinu radnu snagu Europske unije. Umjesto da je u info centru Nijemac za njemačku državnu instituciju, zapravo je Bojan iz Zagreba iz kućnog ureda koji zna njemački. Ovdje sam radio isti posao za tri puta manje novca. Kad se traži 50 eura povišica, nema teoretske šanse da ju dobijete. Kako to da me u Austriji mogu platiti duplo više, plus mogu mi isplatiti 13. i 14. plaću, a u Zagrebu glume da je 1000 eura vrhunska plaća te su 50 eura povišice kritična tema i da nema budžeta za to? Džabe se moj otac borio za Hrvatsku. Trebao je biti pametan kao i svi ostali i pobjeći na sjever. Jedino što je dobio zauzvrat je da ga je država skroz napustila da trune i jedinu utjehu koju je našao je bio alkohol (PTSP klasika). Zato ga i nemam više."</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>"U Vijetnam sam otišao prije šest mjeseci, ali sam i prije živio ondje. U Hrvatsku sam se vratio zbog korone i moram reći da se ne mislim nikada vratiti za stalno. Zašto? Imam bolji posao, puno bolju satnicu, ljudi su više prijateljski, s manjim radnim vremenom si mogu priuštiti puno bolji standard života, dok bi u Hrvatskoj s punim radnim vremenom jedva preživio iz mjeseca u mjesec. Ne vidim nikakvu logiku življenja u Hrvatskoj osim zbog prijatelja ili jer ne znaju engleski. Većinom ih je strah iseliti se. Većina ljudi koji kažu da je Hrvatska super, nisu živjeli nigdje vani pa ne mogu usporediti ni s čime", dodao je drugi.</para><hmn:article id="c6e0b76c-225f-11ed-9969-8e19cfbaf23b" variation="ba03ebd6-9d09-11eb-8a41-cedfb09875dd"/><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Jedan par je napisao zašto su oni otišli: "2014. kada smo imali prve izbore za Europski parlament, cura i ja smo kada su objavljeni rezultati kupili karte preko Easyjeta i Ryanaira u jednom smjeru za Irsku. Ja sam radio na HRT-u, ona u dućanu, bili smo mlađi od 30 i nismo imali apsolutno ništa za izgubiti. U roku mjesec dana smo si gore sredili život, ja sam dobio posao u IT firmi, a ona opet u prodaji. Dandanas radim u istoj firmi, samo u drugoj državi. Povratak u Hrvatsku mi je negdje na 127. mjestu na listi prioriteta. Vani smo si kompletno sredili život. U međuvremenu smo razbili mnoge predrasude, oženili se, vidjeli svijet, znamo za što radimo i čemu se možemo nadati. Tih par odlazaka godišnje u Hrvatsku me samo deprimira kad vidim kakva je to okolina dolje, od priče na ulici, u tramvajima i birtijama, do dnevnih tema."</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>"Evo, ja sam u Njemačkoj skoro 11 mjeseci. Radio sam u Zagrebu u jednoj državnoj bolnici pet godina, ali nažalost otišao sam zbog nekoliko razloga, a to je da nije bilo napredovanja na poslu, plaća je bila oko 900 eura, od koje mi ne bi ništa ostalo do kraja mjeseca. Hrvatska politika krade na sve strane i nema nikakvih promjena. Zato sam se odlučio preseliti u Njemačku. Svi su mi govorili da ću biti stranac i ostale stvari. Sve što sam imao, prodao sam od svoje imovine. Odlučio sam da ću u Hrvatsku dolaziti samo turistički. Na početku je bilo teško, ali sada mi je puno bolje. Plaća mi je 3200 eura mjesečno. Mjesečni troškovi su mi oko 1500 eura, a ostalo bi mi oko 1700 eura. Radim kao konj, ali sam plaćen za to. Firma mi plaća edukacije i imaju plan usavršavanja za moju struku", objasnio je jedan muškarac.</para><hmn:image id="2ba1f14e-7174-11ed-b7bd-9a321cd999ec" variation="ba03ebd6-9d09-11eb-8a41-cedfb09875dd"/><heading2>Djeca branitelja završila u inozemstvu</heading2><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Jedna Vukovarka je komentirala: "Ja sam shvatila da su djeca branitelja, onih pravih, na najgorim pozicijama, npr. iz Vukovara su svi vani, uključujući mene i ostalu rodbinu. Djeca ostalih suboraca su isto tako, po Njemačkoj. Ne želim ni zamisliti što je u glavi mom starom kad vidi da smo vani, a on je devedesetih gledao kako mu prijatelje ubijaju za bolju državu."</para><hmn:image id="2cb6fe1e-0caf-11ed-a36f-02ab307a4c34" variation="ba03ebd6-9d09-11eb-8a41-cedfb09875dd"/><heading2>Nisu se osjećali dobro u Hrvatskoj</heading2><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Neki se nikad nisu osjećali da pripadaju ovoj državi: "2018. sam imala 22 godine. Oduvijek mi je bila želja probati živjeti negdje vani i putovati. Engleska je tad ukinula radne vize tako da sam odselila jer mi se sviđalo što već znam jezik pa mi je jedan poznanik pronašao posao u pubu u kojem je on radio s prijateljima. Sad mi je taj dečko zaručnik. Putovali smo, ludirali se, upoznali svakakve ljude iz cijelog svijeta, ma sve što sam ikad sanjala i više. Sad smo u procesu preseljenja u Australiju jer je on Australac. U Hrvatskoj sam se uvijek osjećala kao da baš ne pripadam, ne odgovara mi mentalitet nikako. Volim doći posjetiti svoje jednom godišnje na par tjedana, ali ne bih više živjela tamo."</para><hmn:article id="3d762c2a-1d3a-11ed-a98b-b21e0a883cce" variation="ba03ebd6-9d09-11eb-8a41-cedfb09875dd"/><heading2>Česte odbijenice i ne vide budućnost u Hrvatskoj</heading2><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Jednom muškarcu su odbijenice došle glave: "Otišao sam u rujnu 2020. godine. Pukao mi je film od raznih odbijenica. Doslovno sam preko noći odlučio."</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>"Godine 2014. sam otišao s curom trbuhom za kruhom. Ona je diplomirani inženjer, radila je dva posla na crno i manje zarađivala nego ja kao konobar. Otišli smo u Englesku, a kasnije u Irsku. Spavali smo na cesti, u parkovima, kod poznanika, nismo se sramili jer smo imali cilj. Naši su nas izigrali, a stranci nam pomogli. Početak je bio gadan, ali imali smo stav da ćemo radije umrijeti ispod London Bridgea nego robovati u Hrvatskoj. Karte su bile jednosmjerne i nismo se namjeravali ikad vraćati. Naši doma su nas se sramili, prijatelji odbacili jer otvoreno pričamo što smo sve proživjeli i poprilično pljujemo po Hrvatima vani jer su nas samo naši prevarili ili pokušali iskoristiti. Svaka čast izuzecima, postali su nam doživotni prijatelji. Osam godina kasnije, ja sam prekvalificiran, a ona radi u struci. Radimo remote gdje god u svijetu poželimo na izvršnim pozicijama i odgajamo predivnu dječicu. Početkom 2022. vratili smo se u HR kako bi sredili par stvari i planiramo odlazak u inozemstvo jer je ovo ovdje opći kaos i ne vidimo budućnost ovdje. Još je gore nego kad smo otišli. Savjet onima koji se dvoume: Živite svoj život, a ne život svojih roditelja. Uzmite sudbinu u svoje ruke i krenite! Vani svi sve rade bez obzira na dob, spol, školu, društveni status, jezik. Iskrenost, otvoreno srce i trud će se uvijek nagraditi", opisao je svoju situaciju drugi muškarac.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Treći je dodao: "Previše posla, premalo para i rodbinske veze potrebne za napredak koje nisam imao."</para><hmn:image id="5c0e7a3e-7177-11ed-afa5-920d41923089" variation="ba03ebd6-9d09-11eb-8a41-cedfb09875dd"/><heading2>Tretiranje homoseksualnih orijentacija u Hrvatskoj</heading2><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Jedan je autoru posta komentirao homoseksualce u Hrvatskoj: "Većina gej ljudi koje znam nema toliko problema s okolinom, nego s onima njima najbližima i to im stvara najveći stres. Starci, babe i strine koje "moraju" viđati i trpjeti kad su tu. Je li moguće da je vani lakše jer si jednostavno dalje od tih ljudi i stresova, a ne da su ljudi općenito vani manje homofobni? Osim činjenice da je Hrvatska jedna jako malo zemlja s brojem stanovnika kao jedan grad u Španjolskoj pa se možeš izgubiti u masi."</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>"Još uvijek sam u Hrvatskoj, ali sam u sličnoj situaciji, queer sam i u problemima s hrvatskim društvom. Meni osobno je najveći problem sistemska homofobija, ne homofobija na razini pojedinca. Nitko me nikad nije vrijeđao na ulici, ali zato mi zakon svašta brani što heteroseksualnim ženama ne brani. Općenito smo dosta kruti i zatucani što se zakonske regulative za queer ljude i žene samkinje tiče, posebice u reproduktivnoj podršci te porodiljnim i roditeljskim potporama. To je priličan stres, kad misliš čitav život da nešto možeš jer eto sve druge žene to mogu, a onda otkriješ da si ti ipak iznimka i moraš odjednom izmišljati toplu vodu da ostvariš svoje želje i planove", objasnila je jedna članica LGBT zajednice.</para><hmn:image id="9260b96c-7177-11ed-a02f-920d41923089" variation="ba03ebd6-9d09-11eb-8a41-cedfb09875dd"/>

Hrvati koji su otišli van trbuhom za kruhom otkrili svoje razloge i neki su krajnje alarmantni: 'Nikad se više ne mislim vratiti' Rasprava o odlasku Hrvata iz države je dovela do raznih saznanja što je sve Hrvate mučilo osim malih plaća te kako su se ovdje osjećali Svatko ima svoje razloge zašto je napustio Hrvatsku, ali najčešći razlog su male plaće i preživljavanje. Mnogi ne žele izgubiti mladost u preživljavanju i gledanju koliko kuna danas smiju potrošiti na obrok te smiju li si uopće priuštiti obrok kao i smiju li su upaliti grijanje i svjetlo u stanu ili kući.Jedan Hrvat je potaknuo raspravu na Redditu sa svojim pitanjem: "Ekipa koja se odlučila odseliti iz Hrvatske, kada ste odlučili i zašto? Moj osobni razlog je bio da se preselim u neku državu u kojoj se mogu osjećati slobodnije i sigurnije kao gej osoba. Od mojih srednjoškolskih dana bio mi je san putovati po Europi i raditi u hostelima. Kad sam završio srednju školu, otputovao sam u nekoliko država Europe i nakon dva mjeseca putovanja život u Hrvatskoj nije bio isti zbog homofobije i homogene populacije. Uzeo sam dva mjeseca kako bih pronašao program volontiranja u Španjolskoj. Nakon godinu dana pronašao sam posao, stan i plan da razvijem svoju budućnost ovdje."Veća zarada, bolji uvjeti životaMnogi su mu ispričali svoje razloge i životne priče: "Prije dva mjeseca sam otišao u Austriju. Razlozi su bili duplo veća kupovna moć, bolje zdravstvo, bolja infrastruktura, bolji poslovi, itd. Gotovo svaki aspekt mog života se poboljšao otkad sam se odselio. Išlo mi je na živce što se Hrvate tretira kao jeftinu radnu snagu Europske unije. Umjesto da je u info centru Nijemac za njemačku državnu instituciju, zapravo je Bojan iz Zagreba iz kućnog ureda koji zna njemački. Ovdje sam radio isti posao za tri puta manje novca. Kad se traži 50 eura povišica, nema teoretske šanse da ju dobijete. Kako to da me u Austriji mogu platiti duplo više, plus mogu mi isplatiti 13. i 14. plaću, a u Zagrebu glume da je 1000 eura vrhunska plaća te su 50 eura povišice kritična tema i da nema budžeta za to? Džabe se moj otac borio za Hrvatsku. Trebao je biti pametan kao i svi ostali i pobjeći na sjever. Jedino što je dobio zauzvrat je da ga je država skroz napustila da trune i jedinu utjehu koju je našao je bio alkohol (PTSP klasika). Zato ga i nemam više.""U Vijetnam sam otišao prije šest mjeseci, ali sam i prije živio ondje. U Hrvatsku sam se vratio zbog korone i moram reći da se ne mislim nikada vratiti za stalno. Zašto? Imam bolji posao, puno bolju satnicu, ljudi su više prijateljski, s manjim radnim vremenom si mogu priuštiti puno bolji standard života, dok bi u Hrvatskoj s punim radnim vremenom jedva preživio iz mjeseca u mjesec. Ne vidim nikakvu logiku življenja u Hrvatskoj osim zbog prijatelja ili jer ne znaju engleski. Većinom ih je strah iseliti se. Većina ljudi koji kažu da je Hrvatska super, nisu živjeli nigdje vani pa ne mogu usporediti ni s čime", dodao je drugi.Jedan par je napisao zašto su oni otišli: "2014. kada smo imali prve izbore za Europski parlament, cura i ja smo kada su objavljeni rezultati kupili karte preko Easyjeta i Ryanaira u jednom smjeru za Irsku. Ja sam radio na HRT-u, ona u dućanu, bili smo mlađi od 30 i nismo imali apsolutno ništa za izgubiti. U roku mjesec dana smo si gore sredili život, ja sam dobio posao u IT firmi, a ona opet u prodaji. Dandanas radim u istoj firmi, samo u drugoj državi. Povratak u Hrvatsku mi je negdje na 127. mjestu na listi prioriteta. Vani smo si kompletno sredili život. U međuvremenu smo razbili mnoge predrasude, oženili se, vidjeli svijet, znamo za što radimo i čemu se možemo nadati. Tih par odlazaka godišnje u Hrvatsku me samo deprimira kad vidim kakva je to okolina dolje, od priče na ulici, u tramvajima i birtijama, do dnevnih tema.""Evo, ja sam u Njemačkoj skoro 11 mjeseci. Radio sam u Zagrebu u jednoj državnoj bolnici pet godina, ali nažalost otišao sam zbog nekoliko razloga, a to je da nije bilo napredovanja na poslu, plaća je bila oko 900 eura, od koje mi ne bi ništa ostalo do kraja mjeseca. Hrvatska politika krade na sve strane i nema nikakvih promjena. Zato sam se odlučio preseliti u Njemačku. Svi su mi govorili da ću biti stranac i ostale stvari. Sve što sam imao, prodao sam od svoje imovine. Odlučio sam da ću u Hrvatsku dolaziti samo turistički. Na početku je bilo teško, ali sada mi je puno bolje. Plaća mi je 3200 eura mjesečno. Mjesečni troškovi su mi oko 1500 eura, a ostalo bi mi oko 1700 eura. Radim kao konj, ali sam plaćen za to. Firma mi plaća edukacije i imaju plan usavršavanja za moju struku", objasnio je jedan muškarac.Djeca branitelja završila u inozemstvuJedna Vukovarka je komentirala: "Ja sam shvatila da su djeca branitelja, onih pravih, na najgorim pozicijama, npr. iz  Vukovara su svi vani, uključujući mene i ostalu rodbinu. Djeca ostalih suboraca su isto tako, po Njemačkoj. Ne želim ni zamisliti što je u glavi mom starom kad vidi da smo vani, a on je devedesetih gledao kako mu prijatelje ubijaju za bolju državu."Nisu se osjećali dobro u HrvatskojNeki se nikad nisu osjećali da pripadaju ovoj državi: "2018. sam imala 22 godine. Oduvijek mi je bila želja probati živjeti negdje vani i putovati. Engleska je tad ukinula radne vize tako da sam odselila jer mi se sviđalo što već znam jezik pa mi je jedan poznanik pronašao posao u pubu u kojem je on radio s prijateljima. Sad mi je taj dečko zaručnik. Putovali smo, ludirali se, upoznali svakakve ljude iz cijelog svijeta, ma sve što sam ikad sanjala i više. Sad smo u procesu preseljenja u Australiju jer je on Australac. U Hrvatskoj sam se uvijek osjećala kao da baš ne pripadam, ne odgovara mi mentalitet nikako. Volim doći posjetiti svoje jednom godišnje na par tjedana, ali ne bih više živjela tamo."Česte odbijenice i ne vide budućnost u HrvatskojJednom muškarcu su odbijenice došle glave: "Otišao sam u rujnu 2020. godine. Pukao mi je film od raznih odbijenica. Doslovno sam preko noći odlučio.""Godine 2014. sam otišao s curom trbuhom za kruhom. Ona je diplomirani inženjer, radila je dva posla na crno i manje zarađivala nego ja kao konobar. Otišli smo u Englesku, a kasnije u Irsku. Spavali smo na cesti, u parkovima, kod poznanika, nismo se sramili jer smo imali cilj. Naši su nas izigrali, a stranci nam pomogli. Početak je bio gadan, ali imali smo stav da ćemo radije umrijeti ispod London Bridgea nego robovati u Hrvatskoj. Karte su bile jednosmjerne i nismo se namjeravali ikad vraćati. Naši doma su nas se sramili, prijatelji odbacili jer otvoreno pričamo što smo sve proživjeli i poprilično pljujemo po Hrvatima vani jer su nas samo naši prevarili ili pokušali iskoristiti. Svaka čast izuzecima, postali su nam doživotni prijatelji. Osam godina kasnije, ja sam prekvalificiran, a ona radi u struci. Radimo remote gdje god u svijetu poželimo na izvršnim pozicijama i odgajamo predivnu dječicu. Početkom 2022. vratili smo se u HR kako bi sredili par stvari i planiramo odlazak u inozemstvo jer je ovo ovdje opći kaos i ne vidimo budućnost ovdje. Još je gore nego kad smo otišli. Savjet onima koji se dvoume: Živite svoj život, a ne život svojih roditelja. Uzmite sudbinu u svoje ruke i krenite! Vani svi sve rade bez obzira na dob, spol, školu, društveni status, jezik. Iskrenost, otvoreno srce i trud će se uvijek nagraditi", opisao je svoju situaciju drugi muškarac.Treći je dodao: "Previše posla, premalo para i rodbinske veze potrebne za napredak koje nisam imao."Tretiranje homoseksualnih orijentacija u HrvatskojJedan je autoru posta komentirao homoseksualce u Hrvatskoj: "Većina gej ljudi koje znam nema toliko problema s okolinom, nego s onima njima najbližima i to im stvara najveći stres. Starci, babe i strine koje "moraju" viđati i trpjeti kad su tu. Je li moguće da je vani lakše jer si jednostavno dalje od tih ljudi i stresova, a ne da su ljudi općenito vani manje homofobni? Osim činjenice da je Hrvatska jedna jako malo zemlja s brojem stanovnika kao jedan grad u  Španjolskoj pa se možeš izgubiti u masi.""Još uvijek sam u Hrvatskoj, ali sam u sličnoj situaciji, queer sam i u problemima s hrvatskim društvom. Meni osobno je najveći problem sistemska homofobija, ne homofobija na razini pojedinca. Nitko me nikad nije vrijeđao na ulici, ali zato mi zakon svašta brani što heteroseksualnim ženama ne brani. Općenito smo dosta kruti i zatucani što se zakonske regulative za queer ljude i žene samkinje tiče, posebice u reproduktivnoj podršci te porodiljnim i roditeljskim potporama. To je priličan stres, kad misliš čitav život da nešto možeš jer eto sve druge žene to mogu, a onda otkriješ da si ti ipak iznimka i moraš odjednom izmišljati toplu vodu da ostvariš svoje želje i planove", objasnila je jedna članica LGBT zajednice. BOGU ZA PLAKATI 

BOGU ZA PLAKATI

Hrvati koji su otišli van trbuhom za kruhom otkrili svoje razloge i neki su krajnje alarmantni: 'Nikad se više ne mislim vratiti'

<para>
"Kada su ljudi u bogatim zemljama zabrinuti zbog migracije, skloni su razmišljanju o nisko plaćenim zaposlenicima koji traže posao kao građevinski radnici, perači suđa ili poljoprivrednici. Kada su ljudi u zemljama u razvoju zabrinuti zbog migracije, obično su zabrinuti zbog toga što bi najbolji iz njihovih zemlja mogli završiti u Silicijskoj dolini ili bolnicima i sveučilištima u razvijenom svijetu". Uvod je ovo posta uglednog Economista na Instagramu uz koji donosi graf zemalja s najvećim odljevom mozgova u 2018. godini.</para>
<para>Na ljestvici gdje 1 predstavlja situaciju u kojoj talentirani ljudi napuštaju svoju zemlju, a 7 situaciju u kojoj talentirani ljudi ostaju u zemlji, Hrvatska je ostvarila poražavajućih 1,88. Tako smo, nakon Haitija, Venezuele i susjedne Bosne i Hercegovine, četvrta zemlja s najvećim odljevom mozgova u svijetu.</para>
<para>Nakon Hrvatske, na ovoj neslavnoj ljestvici su Rumunjska, Jemen, Moldavija, Sjeverna Makedonija, Benin i Srbija.</para>

<hmn:article xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed" id="ec0f51b8-b1c4-11eb-ab80-0242ac130015"/>

<hmn:article xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed" id="ec1ebd6a-b1c4-11eb-9ae9-0242ac130015"/>
<hmn:instagram xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed" src="https://www.instagram.com/p/B7_5SOQFrW6/"/>
<heading2>Oni su otišli...</heading2>
<para>
"Ovaj 'odljev mozgova' dugo muči političare u siromašnim zemljama", piše Economist koji je svoju statistiku bazirao na izvorima Svjetskog ekonomskog foruma i globalnog izvješća o kompetitivnosti. Radi se o statistici za 2018. godinu, ali teško je vjerovati da je prošla godina zaustavila negativne trendove odlaska mladih iz Hrvatske.</para>
<para>S obzirom na to da u Hrvatskoj ne postoji registar stanovništva, ne morate se odjaviti kada odlazite iz zemlje, nije točno koliko je ljudi iz RH otišlo posljednjih godina. Procjene govore kako je od 2013., odnosno našeg ulaska u EU, otišlo između 200.000 i 300.000 ljudi. Mnogi od tih ljudi ulaze u ovu statistiku uglednog Economista - radi se o mladim i obrazovanim ljudima.</para>
<para>U serijalu <emphasis>
 <ulink url="https://net.hr/tema/oni-su-otisli/">Oni su otišli</ulink>
 </emphasis> i Net.hr se pozabavio ovom temom. Demografija je rak-rana i najveći problem s kojim se Hrvatska susrela. Od punopravnog pristupanja Hrvatske Europskoj uniji svake godine ljudi masovno iseljavaju iz Lijepe naše, a stručnjaci upozoravaju da nam, ako se ovakav trend nastavi, prijeti izumiranje. Zbog toga smo pričali s ljudima koji su odlučili otići kako bi nam otkrili svoja iskustva o životu u 'tuđoj' zemlji, jesu li dobili sve što su očekivali, te planiraju li se jednoga dana vratiti kući.</para>

Economist objavio graf prema kojem je Hrvatska, u možda najvažnijoj kategoriji za budućnost, četvrta najgora na svijetu Sve se više mladih i školovanih ljudi iseljava i to predstavlja veliki problem. 

"Kada su ljudi u bogatim zemljama zabrinuti zbog migracije, skloni su razmišljanju o nisko plaćenim zaposlenicima koji traže posao kao građevinski radnici, perači suđa ili poljoprivrednici. Kada su ljudi u zemljama u razvoju zabrinuti zbog migracije, obično su zabrinuti zbog toga što bi najbolji iz njihovih zemlja mogli završiti u Silicijskoj dolini ili bolnicima i sveučilištima u razvijenom svijetu". Uvod je ovo posta uglednog Economista na Instagramu uz koji donosi graf zemalja s najvećim odljevom mozgova u 2018. godini.
Na ljestvici gdje 1 predstavlja situaciju u kojoj talentirani ljudi napuštaju svoju zemlju, a 7 situaciju u kojoj talentirani ljudi ostaju u zemlji, Hrvatska je ostvarila poražavajućih 1,88. Tako smo, nakon Haitija, Venezuele i susjedne Bosne i Hercegovine, četvrta zemlja s najvećim odljevom mozgova u svijetu.
Nakon Hrvatske, na ovoj neslavnoj ljestvici su Rumunjska, Jemen, Moldavija, Sjeverna Makedonija, Benin i Srbija.





Oni su otišli...

"Ovaj 'odljev mozgova' dugo muči političare u siromašnim zemljama", piše Economist koji je svoju statistiku bazirao na izvorima Svjetskog ekonomskog foruma i globalnog izvješća o kompetitivnosti. Radi se o statistici za 2018. godinu, ali teško je vjerovati da je prošla godina zaustavila negativne trendove odlaska mladih iz Hrvatske.
S obzirom na to da u Hrvatskoj ne postoji registar stanovništva, ne morate se odjaviti kada odlazite iz zemlje, nije točno koliko je ljudi iz RH otišlo posljednjih godina. Procjene govore kako je od 2013., odnosno našeg ulaska u EU, otišlo između 200.000 i 300.000 ljudi. Mnogi od tih ljudi ulaze u ovu statistiku uglednog Economista - radi se o mladim i obrazovanim ljudima.
U serijalu 
      Oni su otišli
    i Net.hr se pozabavio ovom temom. Demografija je rak-rana i najveći problem s kojim se Hrvatska susrela. Od punopravnog pristupanja Hrvatske Europskoj uniji svake godine ljudi masovno iseljavaju iz Lijepe naše, a stručnjaci upozoravaju da nam, ako se ovakav trend nastavi, prijeti izumiranje. Zbog toga smo pričali s ljudima koji su odlučili otići kako bi nam otkrili svoja iskustva o životu u 'tuđoj' zemlji, jesu li dobili sve što su očekivali, te planiraju li se jednoga dana vratiti kući. KATASTROFA: 

KATASTROFA:

Economist objavio graf prema kojem je Hrvatska, u možda najvažnijoj kategoriji za budućnost, četvrta najgora na svijetu

<para>
Više od milijun stranih radnika priprema se za napuštanje Velike Britanije, pojačavajući tako strahove da će se ova zemlja suočiti s ozbiljnim odljevom mozgova kao posljedicom Brexita.</para>
<para>Istraživanja pokazuju da 36 posto stranih radnika koji trenutno rade u toj zemlji razmišlja o odlasku do 2022. godine, dok će njih 26 posto otići u sljedeće tri godine, piše <ulink url="http://www.independent.co.uk/news/business/news/brexit-latest-news-eu-workers-leave-uk-europe-five-years-non-british-settled-status-a7808751.html">The Guardian</ulink>.</para>
<para>Iako ove brojke možda ne zvuče dovoljno dramatično, one to zaista jesu kad se uzme u obzir činjenica da će 1,2 milijuna stranih radnika koji planiraju otići, od njih ukupno 3,4 milijuna koliko ih ima u Velikoj Britaniji, stvoriti ozbiljnu poslovnu krizu s kojom će se ova zemlja suočiti kad jednom započne proces izlaska iz Europske unije.
</para>
<heading2>Pomutnja oko Brexita</heading2>
<para>
O odlasku najviše razmišljaju visokoobrazovani stranci koji se u Velikoj Britaniji nakon Brexita ne osjećaju dobrodošli, što je izjavilo njih 32 posto, a promjeni stava o selidbi pridonijeli bi primjerice niži troškovi života i više inicijative za usklađivanjem poslovnog i privatnog života, pokazuju istraživanja.</para>
<para>
 <hmn:image xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed" id="21eae524-92ab-11eb-896c-0242ac120011" variation="87d630da-92c1-11eb-822a-0242ac120012"/>
</para>
<para>Britanska premijerka je ranije ovog mjeseca izjavila kako državljani Europske unije koji žive u Velikoj Britaniji mogu ostati u zemlji nakon što Britanija izađe iz europske obitelji, dok je europskim čelnicima rekla da će EU građanima biti dana šansa da dogovore svoj status i steknu britansko državljanstvo.</para>

<hmn:article xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed" id="925493b6-b1c1-11eb-9546-0242ac14001c"/>

<hmn:article xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed" id="92675ba4-b1c1-11eb-bc16-0242ac14001c"/>
<para>Ponuda uključuje jednak tretman kao i kod britanskih građana po pitanju zdravstva, obrazovanja, beneficija i mirovina. Problem s ovim, ističu stručnjaci, je u tome što je ona uvjetovana i time da se britanskim državljanima osigura isti tretman u zemljama Europske unije , što znači da će u tom dugotrajnom i kompleksnom procesu usklađivanja, mnogi Europljani u Velikoj Britaniji i dalje živjeti pod oblakom neizvjesnosti.
</para>
<heading2>Vlada velika neizvjesnost</heading2>
<para>
U problemima su i britanski poslodavci jer gubitak milijuna radnih mjesta neće se lako nadoknaditi.</para>
<para>Jedan od načina ublažavanja negativnih posljedica koje će proizaći iz odlaska visokokvalificiranih stranih radnika je povećana automatizacija, koja ionako transformira prirodu rada svugdje u svijetu, piše isti list.</para>
<para>Bez obzira na sve, određena doza utjehe za britanske poslodavce leži u činjenici da se Veliku Britaniju uglavnom i dalje percipira kao poželjno mjesto za život i rad.</para>
<para>Unatoč neizvjesnosti i pomutnji koju je donio Brexit, 89 posto stranih radnika smatra kako Velika Britanija ispunjava sve kriterije za rad vani, a ta je zemlja na listi prešišala i SAD, zemlju koja se dugo smatrala najboljom opcijom za odlazak "trbuhom za kruhom".</para>

<hmn:article xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed" id="b0585ffa-b1c1-11eb-b455-0242ac140015"/>

Više od milijun radnika napustit će tu zemlju zbog Brexita Visokokvalificirani strani radnici najvjerojatnije će u skoroj budućnosti napustiti Veliku Britaniju, a za njih čak 47%  se pretpostavlja da će to napraviti u narednih pet godina. 

Više od milijun stranih radnika priprema se za napuštanje Velike Britanije, pojačavajući tako strahove da će se ova zemlja suočiti s ozbiljnim odljevom mozgova kao posljedicom Brexita.
Istraživanja pokazuju da 36 posto stranih radnika koji trenutno rade u toj zemlji razmišlja o odlasku do 2022. godine, dok će njih 26 posto otići u sljedeće tri godine, piše The Guardian.
Iako ove brojke možda ne zvuče dovoljno dramatično, one to zaista jesu kad se uzme u obzir činjenica da će 1,2 milijuna stranih radnika koji planiraju otići, od njih ukupno 3,4 milijuna koliko ih ima u Velikoj Britaniji,  stvoriti ozbiljnu poslovnu krizu s kojom će se ova zemlja suočiti kad jednom započne proces izlaska iz Europske unije.

Pomutnja oko Brexita

O odlasku najviše razmišljaju visokoobrazovani stranci koji se u Velikoj Britaniji nakon Brexita ne osjećaju dobrodošli, što je izjavilo njih  32 posto, a promjeni stava o selidbi pridonijeli bi primjerice niži troškovi života i više inicijative za usklađivanjem poslovnog i privatnog života, pokazuju istraživanja.

   

Britanska premijerka je ranije ovog mjeseca izjavila kako državljani Europske unije koji žive u Velikoj Britaniji mogu ostati u zemlji nakon što Britanija izađe iz europske obitelji, dok je europskim čelnicima rekla da će EU građanima biti dana šansa da dogovore svoj status i steknu britansko državljanstvo.




Ponuda uključuje jednak tretman kao i kod britanskih građana po pitanju zdravstva, obrazovanja, beneficija i mirovina. Problem s ovim, ističu stručnjaci, je u tome što je ona uvjetovana i time da se britanskim državljanima osigura isti tretman u zemljama Europske unije , što znači da će  u tom dugotrajnom i kompleksnom procesu usklađivanja, mnogi Europljani u Velikoj Britaniji i dalje živjeti pod oblakom neizvjesnosti.

Vlada velika neizvjesnost

U problemima su i britanski poslodavci jer gubitak milijuna radnih mjesta neće se lako nadoknaditi.
Jedan od načina ublažavanja negativnih posljedica koje će proizaći iz odlaska visokokvalificiranih stranih radnika je povećana automatizacija, koja ionako transformira prirodu rada svugdje u svijetu, piše isti list.
Bez obzira na sve, određena doza utjehe za britanske poslodavce leži u činjenici da se Veliku Britaniju uglavnom i dalje percipira kao poželjno mjesto za život i rad.
Unatoč neizvjesnosti i pomutnji koju je donio Brexit, 89 posto stranih radnika smatra kako Velika Britanija ispunjava  sve kriterije za rad vani, a ta je zemlja na listi prešišala i SAD, zemlju koja se dugo smatrala najboljom opcijom za odlazak "trbuhom za kruhom".

 KRIZA TRESE VELIKU BRITANIJU: 

KRIZA TRESE VELIKU BRITANIJU:

Više od milijun radnika napustit će tu zemlju zbog Brexita

<para>
 <ulink url="http://www.dw.com/hr/gr%C4%8Dka-gubi-i-svoje-najve%C4%87e-blago/a-19374482">Deutsche Welle piše</ulink> o trećoj, možda i najvećoj seobi Grka u proteklih stotinu i nešto godina, jer je od 2013. godine naovamo već više od 400 tisuća Grka napustilo svoju zemlju. Uglavnom se radi o mladim i obrazovanim ljudima, pa se s pravom može reći da ta zemlja ostaje bez svoga najvećeg bogatstva.
</para>
<heading2>Treći veliki val iseljavanja</heading2>
<para>
Grčka je već odavno iseljenička zemlja. Od 1907. je iz Grčke 'trbuhom za kruhom' otišlo 1,8 milijuna ljudi i prema studiji Grčke središnje banke, upravo se odvija nova, treća velika seoba Grka iz domovine. Teška kriza u Grčkoj je navela 427.000 građana te zemlje koja ima nešto više od 10 milijuna stanovnika, da napuste svoju domovinu. Od 2013. je stanje postalo još gore i svake godine odlazi oko 100 tisuća Grka u tuđinu u potrazi za poslom.</para>
<para>Ali ovaj puta je drugačije nego prije: u prvom valu, tamo negdje od 1907. do Prvog svjetskog rata se odlazilo uglavnom sa sela, u SAD, Kanadu, Južnoafričku Republiku, Brazil...</para>
<para>I u drugom valu, u šezdesetima i sedamdesetima prošlog stoljeća su odlazili jednostavni ljudi kako bi našli posao negdje u tvornici ili "baušteli" prije svega u zapadnoj Europi. Nešto drugačije je bilo za vrijeme vojne diktature u Grčkoj u sedamdesetima kad su se tim "gastarbajterima" pridružili i mnogi lijevi intelektualci. Ali ovaj puta to nema veze sa politikom.</para>

<hmn:article xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed" id="2d021a96-b1c2-11eb-a866-0242ac130057"/>
<heading2>Odlaze oni najobrazovaniji</heading2>
<para>
Sada odlaze prije svega liječnici, medicinsko osoblje, inženjeri, tehničari i dobro obrazovani mladi ljudi koji više ne vide nikakvu perspektivu u svojoj domovini. Riječ je o tipičnom slučaju 'odlijeva mozgova' i to u golemim razmjerima: Grčka država im je plaćala obrazovanje i Grčkoj trebaju takvi ljudi da bi je vodili u budućnosti. Umjesto toga, umorni od nezaposlenosti i mizernih uvjeta na radnom mjestu ako ga ipak imaju, odlaze u inozemstvo.</para>
<para>Velika Britanija, Njemačka i Ujedinjeni Arapski Emirati su na čelu ljestvice zemalja kamo se odlazi, piše Deutsche Welle.</para>

<hmn:article xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed" id="13fce39e-b1c4-11eb-8b17-0242ac130066"/>
<para>
 <hmn:image xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed" id="0b02fdf4-925d-11eb-a76a-0242ac120012" variation="87d630da-92c1-11eb-822a-0242ac120012"/>
</para>
<heading2>Više od 50 posto mladih je nezaposleno</heading2>
<para>
 Sophia Lazaretou, autorica spomenute studije tek može konstatirati činjenice i procijeniti kako se niti ne nadzire kraj tom odlasku obrazovanih ljudi iz njene domovine. Migracija takve vrste ukazuje kako odlaze obrazovani i poduzetni ljudi bez kojih se niti u dogledno doba ne može računati na gospodarski oporavak.</para>
<para>Oni će možda slati nešto novaca "svojima u domovini", ali to nije niti djelić onoga što bi oni donosili u državnu blagajnu da rade u svojoj domovini. I da možda i zaposle ljude koji će raditi za njih.</para>
<para>Stopa nezaposlenosti među mladima u Grčkoj je preko 50%, a i drugima u toj zemlji nije mnogo bolje. Skoro svaki četvrti nema posla. I dobro obrazovani mladi ljudi žive mizerno.</para>

<hmn:article xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed" id="e3e4c4c2-b1ca-11eb-b86a-0242ac150024"/>
<heading2>Izgubljeni naraštaj radi 'na crno'</heading2>
<para>
Svatko tko posjeti Atenu može posvuda vidjeti taj "izgubljeni naraštaj". Rade u kavanama, barovima i tavernama, u pravilu "na crno" i jedva da tko zaradi više od oko 400 eura na mjesec. Neki konobari moraju pristati da rade samo za napojnicu koju dobiju od mušterija. Ako slučajno i dođe financijska kontrola, sjednu za stol i prave se da su i oni gosti.</para>
<para>Čitave obitelji žive od besplatnih obroka za siromašne koje organiziraju crkve i gradovi. Nekima je jedini izvor prihoda mirovina njihovog djeda ili bake - a mirovine su smanjene početkom lipnja.</para>
<para>"Tko može, taj odlazi" kaže za Deutsche Welle Giorgos Tagaris, 52-godišnji liječnik iz lučkog grada Patrasa. Samo iz bolnice u kojoj on radi u protekle četiri godine otišlo je 17 liječnika, dok su samo četvorica novih zaposlena.</para>
<para>"Država mora štedjeti tako da mi moramo raditi dvostruko i trostruko", kaže on.</para>

<hmn:article xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed" id="354258e2-b1cc-11eb-94b3-0242ac150019"/>

Grčka ostaje bez najvećeg bogatstva Daleko od medijske buke, u Grčkoj se odvija prava katastrofa koja je posljedica dugogodišnje krize koja je ovu zemlju učinila ekonomski najproblematičnijom članicom Europske unije. 

   Deutsche Welle piše o trećoj, možda i najvećoj seobi Grka u proteklih stotinu i nešto godina, jer je od 2013. godine naovamo već više od 400 tisuća Grka napustilo svoju zemlju. Uglavnom se radi o mladim i obrazovanim ljudima, pa se s pravom može reći da ta zemlja ostaje bez svoga najvećeg bogatstva.

Treći veliki val iseljavanja

Grčka je već odavno iseljenička zemlja. Od 1907. je iz Grčke 'trbuhom za kruhom' otišlo 1,8 milijuna ljudi i prema studiji Grčke središnje banke, upravo se odvija nova, treća velika seoba Grka iz domovine. Teška kriza u Grčkoj je navela 427.000 građana te zemlje koja ima nešto više od 10 milijuna stanovnika, da napuste svoju domovinu. Od 2013. je stanje postalo još gore i svake godine odlazi oko 100 tisuća Grka u tuđinu u potrazi za poslom.
Ali ovaj puta je drugačije nego prije: u prvom valu, tamo negdje od 1907. do Prvog svjetskog rata se odlazilo uglavnom sa sela, u SAD, Kanadu, Južnoafričku Republiku, Brazil...
I u drugom valu, u šezdesetima i sedamdesetima prošlog stoljeća su odlazili jednostavni ljudi kako bi našli posao negdje u tvornici ili "baušteli" prije svega u zapadnoj Europi. Nešto drugačije je bilo za vrijeme vojne diktature u Grčkoj u sedamdesetima kad su se tim "gastarbajterima" pridružili i mnogi lijevi intelektualci. Ali ovaj puta to nema veze sa politikom.


Odlaze oni najobrazovaniji

Sada odlaze prije svega liječnici, medicinsko osoblje, inženjeri, tehničari i dobro obrazovani mladi ljudi koji više ne vide nikakvu perspektivu u svojoj domovini. Riječ je o tipičnom slučaju 'odlijeva mozgova' i to u golemim razmjerima: Grčka država im je plaćala obrazovanje i Grčkoj trebaju takvi ljudi da bi je vodili u budućnosti. Umjesto toga, umorni od nezaposlenosti i mizernih uvjeta na radnom mjestu ako ga ipak imaju, odlaze u inozemstvo.
Velika Britanija, Njemačka i Ujedinjeni Arapski Emirati su na čelu ljestvice zemalja kamo se odlazi, piše Deutsche Welle.



   

Više od 50 posto mladih je nezaposleno

   Sophia Lazaretou, autorica spomenute studije tek može konstatirati činjenice i procijeniti kako se niti ne nadzire kraj tom odlasku obrazovanih ljudi iz njene domovine. Migracija takve vrste ukazuje kako odlaze obrazovani i poduzetni ljudi bez kojih se niti u dogledno doba ne može računati na gospodarski oporavak.
Oni će možda slati nešto novaca "svojima u domovini", ali to nije niti djelić onoga što bi oni donosili u državnu blagajnu da rade u svojoj domovini. I da možda i zaposle ljude koji će raditi za njih.
Stopa nezaposlenosti među mladima u Grčkoj je preko 50%, a i drugima u toj zemlji nije mnogo bolje. Skoro svaki četvrti nema posla. I dobro obrazovani mladi ljudi žive mizerno.


Izgubljeni naraštaj radi 'na crno'

Svatko tko posjeti Atenu može posvuda vidjeti taj "izgubljeni naraštaj". Rade u kavanama, barovima i tavernama, u pravilu "na crno" i jedva da tko zaradi više od oko 400 eura na mjesec. Neki konobari moraju pristati da rade samo za napojnicu koju dobiju od mušterija. Ako slučajno i dođe financijska kontrola, sjednu za stol i prave se da su i oni gosti.
Čitave obitelji žive od besplatnih obroka za siromašne koje organiziraju crkve i gradovi. Nekima je jedini izvor prihoda mirovina njihovog djeda ili bake - a mirovine su smanjene početkom lipnja.
"Tko može, taj odlazi" kaže za Deutsche Welle Giorgos Tagaris, 52-godišnji liječnik iz lučkog grada Patrasa. Samo iz bolnice u kojoj on radi u protekle četiri godine otišlo je 17 liječnika, dok su samo četvorica novih zaposlena.
"Država mora štedjeti tako da mi moramo raditi dvostruko i trostruko", kaže on.

 KATASTROFA ZA ZEMLJU KOJU JE UNIŠTILA KRIZA: 

KATASTROFA ZA ZEMLJU KOJU JE UNIŠTILA KRIZA:

Grčka ostaje bez najvećeg bogatstva

<para>
Prema podacima Državnog zavoda za statistiku, lani se iz Hrvatske odselilo 20.858 osoba, godinu prije odselilo ih se 15.262, dok je 2012. broj odseljenih iznosio 12.877 osoba.
</para>
<heading2>Trećina ispitanih čvrsto odlučila otići</heading2>
<para>
Posao.hr proveo je u razdoblju od 2. do 9. listopada istraživanje na uzorku od 547 ispitanika, koje je pokazalo da 82 posto razmišlja o odlasku, pri čemu 32 posto ispitanih ne radi aktivno na tome, dok 22 posto tek počinje raditi na odlasku iz zemlje.</para>
<para>Od ukupnoga broja ispitanih, njih 28 posto aktivno djeluje na tome da odseli iz Hrvatske, što ukazuje na značajno čvršću odluku od samog razmišljanja o odlasku.</para>

<hmn:article xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed" id="76311264-b1c5-11eb-b9c6-0242ac130035"/>
<heading2>Ima i onih kojima je ovdje dobro</heading2>
<para>
O odlasku u inozemstvo uopće ne razmišlja 12 posto ispitanika, a 6 posto ih je izjavilo da većina osoba u njihovoj okolini razmišlja ili aktivno radi na odlasku iz Hrvatske, dok oni sami ne razmišljaju o tome.</para>
<para>"Kvaliteta života jedan je od razloga zbog kojih mnogi ostaju u zemlji, čak i uz manja primanja. Iako veliki broj ljudi u Hrvatskoj razmišlja o odlasku, na to se odlučuje manji broj, najčešće kad zaista ne mogu preživljavati", glasi komentar direktora portala posao.hr Saše Jurkovića.</para>

<hmn:article xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed" id="11b37f4e-b1c4-11eb-b30d-0242ac130015"/>
<heading2>Odlaze i stariji od 45 godina</heading2>
<para>
U protekloj godini najviše su se odseljavali mladi u dobnoj skupini između 25 i 29 godina, slijedi ih dobna skupina između 30 i 39 godina, no ne zaostaje ni odseljavanje starijih, koji pripadaju dobnoj skupini od 45 do 59 godina.</para>
<para>Podaci ankete ukazuju da možemo očekivati i povećanje tih brojki te još jednom potvrđuju da je <ulink url="http://net.hr/tema/odljev-mozgova/">odljev mozgova</ulink> hrvatska stvarnost, ističe posao.hr.</para>

<hmn:article xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed" id="2b46387c-b1c2-11eb-a444-0242ac13001b"/>

Zabrinjavajuće je koliko ljudi razmišlja o odlasku iz Hrvatske Prošle godine za poslom i boljim životnim uvjetima iz Hrvatske u inozemstvo odselilo se 20.858 osoba, a novo istraživanje portala posao.hr pokazuje da o tome razmišlja čak 82 posto ispitanika. 

Prema podacima Državnog zavoda za statistiku, lani se iz Hrvatske odselilo 20.858 osoba, godinu prije odselilo ih se 15.262, dok je 2012. broj odseljenih iznosio 12.877 osoba.

Trećina ispitanih čvrsto odlučila otići

Posao.hr proveo je u razdoblju od 2. do 9. listopada istraživanje na uzorku od 547 ispitanika, koje je pokazalo da 82 posto razmišlja o odlasku, pri čemu 32 posto ispitanih ne radi aktivno na tome, dok 22 posto tek počinje raditi na odlasku iz zemlje.
Od ukupnoga broja ispitanih, njih 28 posto aktivno djeluje na tome da odseli iz Hrvatske, što ukazuje na značajno čvršću odluku od samog razmišljanja o odlasku.


Ima i onih kojima je ovdje dobro

O odlasku u inozemstvo uopće ne razmišlja 12 posto ispitanika, a 6 posto ih je izjavilo da većina osoba u njihovoj okolini razmišlja ili aktivno radi na odlasku iz Hrvatske, dok oni sami ne razmišljaju o tome.
"Kvaliteta života jedan je od razloga zbog kojih mnogi ostaju u zemlji, čak i uz manja primanja. Iako veliki broj ljudi u Hrvatskoj razmišlja o odlasku, na to se odlučuje manji broj, najčešće kad zaista ne mogu preživljavati", glasi komentar direktora portala posao.hr Saše Jurkovića.


Odlaze i stariji od 45 godina

U protekloj godini najviše su se odseljavali mladi u dobnoj skupini između 25 i 29 godina, slijedi ih dobna skupina između 30 i 39 godina, no ne zaostaje ni odseljavanje starijih, koji pripadaju dobnoj skupini od 45 do 59 godina.
Podaci ankete ukazuju da možemo očekivati i povećanje tih brojki te još jednom potvrđuju da je odljev mozgova hrvatska stvarnost, ističe posao.hr.

 BOLJI ŽIVOT: 

BOLJI ŽIVOT:

Zabrinjavajuće je koliko ljudi razmišlja o odlasku iz Hrvatske

<para>
Oporba potom ističe kako su brojke izmanipulirane, što su isticali i nakon što je DZS objavio izlazak iz iz krize, rast industrijske proizvodnje... HDZ ističe i kako je u prvoj godini članska u EU iseljavanje poraslo 60 posto, vladajući skreću pozornost na to kako je slobodan protok ljudi i kapitala osnovni smisao EU...
</para>
<heading2>Dva trenda iseljavanja</heading2>
<para>
No mnogo važnije od brojki i prepucavanja dva uvjerljivo najnepopularnija političara u RH, dva su trenda koja prate iseljavanje iz Hrvatske. Prije svega, iseljavaju se prvenstveno mladi, no ulaskom u EU i porastao je broj čitavih obitelji koje odlaze u inozemstvo. Drugi trend je manje važan, ali itekako očit – iseljavanje je najizraženije iz dijelova Hrvatske u kojima je na vlasti HDZ.</para>
<para>
 <hmn:image xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed" id="03bc13b8-927c-11eb-b6ca-0242ac12000f" variation="87d630da-92c1-11eb-822a-0242ac120012"/>
</para>
<para>"Ne želim reći kako iseljavanje nije stvaran problem ali je u pravilu predimenzioniran. Priče o 100 ili 150 tisuća samo mladih koji su se u zadnje tri godine iselili iz Hrvatske pokazale su se pretjeranima. Stvarna se brojka kreće oko 50.000 osoba, svih generacija, koje su napustile Hrvatsku. Odlazak mladog, radno aktivnog stanovništva, veliki je problem za svaku sredinu, no jeftino politiziranje tu neće puno pomoći.</para>
<para>Posebno bi HDZ i stranke desnog centra trebale biti oprezne kada o tome govore. Priložena karta pokazuje da stanovništvo najviše odjavljuje svoj boravak u krajevima gdje su baš stranke desnice i desnog centra čvrsto na vlasti. Što radi iseljavanjem toliko, navodno zabrinuta, lokalna vlast?", piše Mario Knežević, prenosi <ulink url="http://www.seebiz.eu/najvise-gradana-hrvatske-iseljava-iz-krajeva-gdje-je-na-vlasti-hdz/ar-115044/">Seebiz.eu</ulink>.</para>
<para>Slični trend obradio je i doc. dr. sc. Ivan Čipin za Katedre za demografiju Ekonomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu u<ulink url="http://www.hzpr.hr/UserDocsImages/propisi/Demografski_scenariji_i_migracije.pdf"> znanstvenom radu.</ulink>
</para>
<para>Seebiz.eu/Državni zavod za statistiku/Hrvatski zavod za prostorni razvoj</para>

Najviše ljudi odlazi s područja na kojima je HDZ najjači Dok šef opozicije Tomislav Karamarko proziva vlast zbog iseljavanja 100. 

Oporba potom ističe kako su brojke izmanipulirane, što su isticali i nakon što je DZS objavio izlazak iz iz krize, rast industrijske proizvodnje... HDZ ističe i kako je u prvoj godini članska u EU iseljavanje poraslo 60 posto, vladajući skreću pozornost na to kako je slobodan protok ljudi i kapitala osnovni smisao EU...

Dva trenda iseljavanja

No mnogo važnije od brojki i prepucavanja dva uvjerljivo najnepopularnija političara u RH, dva su trenda koja prate iseljavanje iz Hrvatske. Prije svega, iseljavaju se prvenstveno mladi, no ulaskom u EU i porastao je broj čitavih obitelji koje odlaze u inozemstvo. Drugi trend je manje važan, ali itekako očit – iseljavanje je najizraženije iz dijelova Hrvatske u kojima je na vlasti HDZ.

   

"Ne želim reći kako iseljavanje nije stvaran problem ali je u pravilu predimenzioniran. Priče o 100 ili 150 tisuća samo mladih koji su se u zadnje tri godine iselili iz Hrvatske pokazale su se pretjeranima. Stvarna se brojka kreće oko 50.000 osoba, svih generacija, koje su napustile Hrvatsku. Odlazak mladog, radno aktivnog stanovništva, veliki je problem za svaku sredinu, no jeftino politiziranje tu neće puno pomoći.
Posebno bi HDZ i stranke desnog centra trebale biti oprezne kada o tome govore. Priložena karta pokazuje da stanovništvo najviše odjavljuje svoj boravak u krajevima gdje su baš stranke desnice i desnog centra čvrsto na vlasti. Što radi iseljavanjem toliko, navodno zabrinuta, lokalna vlast?", piše Mario Knežević, prenosi  Seebiz.eu.
Slični trend obradio je i doc. dr. sc. Ivan Čipin za Katedre za demografiju Ekonomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu u znanstvenom radu.

Seebiz.eu/Državni zavod za statistiku/Hrvatski zavod za prostorni razvoj ISTINA O ISELJAVANJU: 

ISTINA O ISELJAVANJU:

Najviše ljudi odlazi s područja na kojima je HDZ najjači

<para>
"Mladi, vratite se kući", novi je program Mađarske kojeg je vlada <ulink url="http://hungarytoday.hu/news/hungarian-government-holds-open-day-london-lure-compatriots-back-home-96953">predstavila u Londonu</ulink>. Mladima nudi mjesečni "džeparac" od 100.000 forinti (nešto manje od 2500 kuna) tijekom godine dana i mogućnost zapošljavanja blizu mjesta stanovanja.</para>
<para>Ravnatelj mađarskog zavoda za zapošljavanje Szabolcs Pakozdi ističe kako se mladi ni na koji način ne obavezuju ostati u Mađarskoj prihvate li ponudu.</para>
<para>Prema središnjem državnom zavodu za statistiku, prošlogodišnji odljev mozgova s 31.500 emigranata je 46 posto veći od onog 2013, a procjenjuju kako u inozemstvu ukupno živi 350.000 Mađara, većinom mladih samaca.
</para>
<heading2>Ah, taj Viktor</heading2>
<para>
Mnogi Mađari priznaju kako su inozemstvo otišli zbog desničarske vlade Viktora Orbana.</para>
<para>Toliko, da je umjetnik Gergo Kovacs pokrenuo kampanju kao satirični odgovor na vladin "Vratite se kući" projekt, ali i žestoke anti-imigrantske stavove.</para>
<para>Na putu od zračne luke do Budimpešte postavio je jumbo-plakate s natpisima poput "Dobro došli u drugi najveći Mađarski grad", "Dobro došli u Mađarsku, mi smo u Londonu". Najviše pozornosti dobio je "Kad ste već došli u Mađarsku, možete li dovesti i premijera koji nije lud".</para>
<para>Time.com/Danas.hr</para>

Iako vlada plaća da ostanu, mladi bježe od desničarske politike Samo prošle godine 31.500 Mađara napustilo je domovinu. Vlada je toliko zabrinuta zbog toga pa im nudi plaćenu avionsku kartu i novac da ostanu. 

"Mladi, vratite se kući", novi je program Mađarske kojeg je vlada predstavila u Londonu. Mladima nudi mjesečni "džeparac" od 100.000 forinti (nešto manje od 2500 kuna) tijekom godine dana i mogućnost zapošljavanja blizu mjesta stanovanja.
Ravnatelj mađarskog zavoda za zapošljavanje Szabolcs Pakozdi ističe kako se mladi ni na koji način ne obavezuju ostati u Mađarskoj prihvate li ponudu.
Prema središnjem državnom zavodu za statistiku, prošlogodišnji odljev mozgova s 31.500 emigranata je 46 posto veći od onog 2013, a procjenjuju kako u inozemstvu ukupno živi 350.000 Mađara, većinom mladih samaca.

Ah, taj Viktor

Mnogi Mađari priznaju kako su inozemstvo otišli zbog desničarske vlade Viktora Orbana.
Toliko, da je umjetnik Gergo Kovacs pokrenuo kampanju kao satirični odgovor na vladin "Vratite se kući" projekt, ali i žestoke anti-imigrantske stavove.
Na putu od zračne luke do Budimpešte postavio je jumbo-plakate s natpisima poput "Dobro došli u drugi najveći Mađarski grad", "Dobro došli u Mađarsku, mi smo u Londonu". Najviše pozornosti dobio je "Kad ste već došli u Mađarsku, možete li dovesti i premijera koji nije lud".
Time.com/Danas.hr ODLJEV MOZGOVA: 

ODLJEV MOZGOVA:

Iako vlada plaća da ostanu, mladi bježe od desničarske politike

<para>
Mađarska vlada provodi program koji potiče mlade ljude koji su iselili iz zemlje da se vrate i to nudeći im 2.500 kuna mjesečno tijekom jedne godine. Program "Vratite se kući mladi ljudi" također nudi besplatne letove za Mađarsku za mlade ljude koji žive u inozemstvu, piše <ulink url="http://www.independent.co.uk/news/world/europe/hungary-is-paying-its-young-emigrants-to-come-back-home-10358509.html">The Independent</ulink>. Prema riječima ministra zapošljavanja Sandora Czombe, ponudu vlade od travnja, od kada se program provodi, prihvatilo je 800 mladih ljudi. Poticaj od 2.500 kuna za Mađare i nije takva sitnica budući da za 500 kuna manje bez problema mogu unajmiti stan u Budimpešti.</para>
<para>Brojne zemlje istočne Europe su se susrele s problemom "odljeva mozgova" mladih ljudi koji su željeli bolje poslove i bolju zaradu. Prosječna plaća danas u Mađarskoj je 4.870 kuna.</para>
<para>Vlada se nada da će novim programom vratiti svoju mladu i obrazovanu radnu snagu. Iako je program tek započeo, postoje indicije da bi mogao biti iznimno uspješan. U svakom slučaju, ova je mjera bolja od one iz 2013. godine kada je vlada odredila da svi mladi koji studiraju na državnim fakultetima, nakon završenog studija, trebaju ostati u Mađarskoj najmanje 10 godina. Mnogi su tu mjeru nazvali "zatočeništvom za mlade".</para>
<para>The Independent/Danas.hr</para>

Mladima plaćaju let kući i nude novčane nagrade 

Mađarska vlada provodi program koji potiče mlade ljude koji su iselili iz zemlje da se vrate i to nudeći im 2.500 kuna mjesečno tijekom jedne godine. Program "Vratite se kući mladi ljudi" također nudi besplatne letove za Mađarsku za mlade ljude koji žive u inozemstvu, piše The Independent. Prema riječima ministra zapošljavanja Sandora Czombe, ponudu vlade od travnja, od kada se program provodi, prihvatilo je 800 mladih ljudi. Poticaj od 2.500 kuna za Mađare i nije takva sitnica budući da za 500 kuna manje bez problema mogu unajmiti stan u Budimpešti.
Brojne zemlje istočne Europe su se susrele s problemom "odljeva mozgova" mladih ljudi koji su željeli bolje poslove i bolju zaradu. Prosječna plaća danas u Mađarskoj je 4.870 kuna.
Vlada se nada da će novim programom vratiti svoju mladu i obrazovanu radnu snagu. Iako je program tek započeo, postoje indicije da bi mogao biti iznimno uspješan. U svakom slučaju, ova je mjera bolja od one iz 2013. godine kada je vlada odredila da svi mladi koji studiraju na državnim fakultetima, nakon završenog studija, trebaju ostati u Mađarskoj najmanje 10 godina. Mnogi su tu mjeru nazvali "zatočeništvom za mlade".
The Independent/Danas.hr NA NJIMA SVIJET OSTAJE: 

NA NJIMA SVIJET OSTAJE:

Mladima plaćaju let kući i nude novčane nagrade

<para>
Iz HUBOL-a su pozvali 'zdravstvenu administraciju' da poduzme mjere za motiviranje i stimuliranje ostanka liječnika u Hrvatskoj.
</para>
<heading2>Nedostaje tri tisuće liječnika</heading2>
<para>
"Kada spomenete nekome da je Hrvatsku napustilo 220 liječnika možda se to ne čini puno no Hrvatskoj u ovom času nedostaje nam 2.000 do 3.000 liječnika, pa svaki odlazak liječnika predstavlja nenadoknadiv gubitak ", izjavila je dopredsjednica HUBOL-a Ada Barić.</para>
<para>Liječnici, naglasila je, u većini u inozemstvo odlaze s obiteljima i namjerom da se ne vrate, a najčešće je riječ o osobama u naponu radne energije, u dobi između 35 i 45 godina.</para>
<para>Hrvatski liječnici najviše odlaze u Njemačku, Austriju, Irsku, Engelsku, Švedsku, Ujedinjene Arapske Emirate i Sjedinjenje Američke Države.</para>
<para>"Glavni razlog zašto odlaze nije financijske prirode, unatoč uvriježenom mišljenju, nego veliko nezadovoljstvo uvjetima rada koji nisu definirani strukovnim kolektivnim ugovorom, zatim uvelike premašeni broj prekovremenih sati godišnje, praksa da jedan liječnik obavlja posao za trojicu, umor, iscrpljenost te nedostatak stručnog usavršavanja i profesionalnog napredovanja", kazala je Barić.
</para>
<heading2>Najviše odlaze anesteziolozi i internisti</heading2>
<para>
Ipak, HUBOL i dalje vjeruje kako nije kasno za sprečavanje egzodusa hrvatskih liječnika, pod uvjetom da zdravstvena administracija odreagira na gorući problem njihovih loših uvjeta rada.</para>
<para>Smatraju da je jedini način za to konsenzus s predstavnicima liječnika i njihovim krovnim udrugama, kako bi se liječnicima osigurali dostojanstveni uvjeti za rad i ostanak u Hrvatskoj.</para>
<para>Dopredsjednica HUBOL-a Ivana Šmit naglasila je kako se broj odlazaka u odnosu na razdoblje od prije godinu dana povećao statistički za 140 do 150 posto.</para>
<para>Prema lanjskoj HUBOL-ovoj anketi u bolnicama, najviše odlaze anesteziolozi (18) te internisti (15). Veliki gubitak za zdravstveni sustav predstavlja odlazak specijalista, čije obrazovanje traje 13 godina i koje je najteže zamijeniti, a otišao i značajan broj profesora, docenata, primarijusa te doktora znanosti.</para>
<para>Šmit stoga zaključuje kako bi na na čelno mjesto zdravstvene administracije trebala preuzeti struka, a politika ostati po strani jer je potrebno zaustaviti trend donošenja <emphasis>ad hoc</emphasis> zakona kojima se struku želi kontrolirati i napraviti je marionetom u rukama politike.
</para>
<heading2>Demografi: Otići će 450.000 ljudi!</heading2>
<para>
Dopredsjednik Hrvatskog helsinškog odbora (HHO) Igor Peternel na konferenciji je naglasio kako je odlazak liječnik iz Hrvatske povezan i s pitanjem ljudskih prava na jednaku dostupnost zdravstvene usluge, pri čemu je ta disproporcija u Hrvatskoj i sada prevelika.</para>
<para>Odlazak se može spriječiti "nepolitiziranjem" i kvalitetno pripremljenjim mjerama poticanja njihovog ostanka, primjerice povoljnim kreditima za rješavanje stambenog pitanja liječnika.</para>
<para>Govoreći o demografskim posljedicama odlaska iz Hrvatske profesor demogeografije na zagrebačkom PMF-u Stjepan Šterc naglasio je da bi, prema procjenama demografa, u posljednjem valu iseljavanja iz Hrvatske koji je u tijeku i u okviru kojega odlaze i liječnici, Hrvatsku moglo napustiti 450.000 ljudi.</para>
<para>"Dodatni problem u odnosu na iseljavanja u prošlom stoljeću, predstavlja to što zemlju napušta najobrazovanija imigracijska populacija do sada", rekao je Šterc.</para>

Iz Hrvatske otišlo 220 liječnika, a još ih 900 čeka dozvole 

Iz HUBOL-a su pozvali 'zdravstvenu administraciju' da poduzme mjere za motiviranje i stimuliranje ostanka liječnika u Hrvatskoj.

Nedostaje tri tisuće liječnika

"Kada spomenete nekome da je Hrvatsku napustilo 220 liječnika možda se to ne čini puno no Hrvatskoj u ovom času nedostaje nam 2.000 do 3.000 liječnika, pa svaki odlazak liječnika predstavlja nenadoknadiv gubitak ", izjavila je dopredsjednica HUBOL-a Ada Barić.
Liječnici, naglasila je, u većini u inozemstvo odlaze s obiteljima i namjerom da se ne vrate, a najčešće je riječ o osobama u naponu radne energije, u dobi između 35 i 45 godina.
Hrvatski liječnici najviše odlaze u Njemačku, Austriju, Irsku, Engelsku, Švedsku, Ujedinjene Arapske Emirate i Sjedinjenje Američke Države.
"Glavni razlog zašto odlaze nije financijske prirode, unatoč uvriježenom mišljenju, nego veliko nezadovoljstvo uvjetima rada koji nisu definirani strukovnim kolektivnim ugovorom, zatim uvelike premašeni broj prekovremenih sati godišnje, praksa da jedan liječnik obavlja posao za trojicu, umor, iscrpljenost te nedostatak stručnog usavršavanja i profesionalnog napredovanja", kazala je Barić.

Najviše odlaze anesteziolozi i internisti

Ipak, HUBOL i dalje vjeruje kako nije kasno za sprečavanje egzodusa hrvatskih liječnika, pod uvjetom da zdravstvena administracija odreagira na gorući problem njihovih loših uvjeta rada.
Smatraju da je jedini način za to konsenzus s predstavnicima liječnika i njihovim krovnim udrugama, kako bi se liječnicima osigurali dostojanstveni uvjeti za rad i ostanak u Hrvatskoj.
Dopredsjednica HUBOL-a Ivana Šmit naglasila je kako se broj odlazaka u odnosu na razdoblje od prije godinu dana povećao statistički za 140 do 150 posto.
Prema lanjskoj HUBOL-ovoj anketi u bolnicama, najviše odlaze anesteziolozi (18) te internisti (15). Veliki gubitak za zdravstveni sustav predstavlja odlazak specijalista, čije obrazovanje traje 13 godina i koje je najteže zamijeniti, a otišao i značajan broj profesora, docenata, primarijusa te doktora znanosti.
Šmit stoga zaključuje kako bi na na čelno mjesto zdravstvene administracije trebala preuzeti struka, a politika ostati po strani jer je potrebno zaustaviti trend donošenja ad hoc zakona kojima se struku želi kontrolirati i napraviti je marionetom u rukama politike.

Demografi: Otići će 450.000 ljudi!

Dopredsjednik Hrvatskog helsinškog odbora (HHO) Igor Peternel na konferenciji je naglasio kako je odlazak liječnik iz Hrvatske povezan i s pitanjem ljudskih prava na jednaku dostupnost zdravstvene usluge, pri čemu je ta disproporcija u Hrvatskoj i sada prevelika.
Odlazak se može spriječiti "nepolitiziranjem" i kvalitetno pripremljenjim mjerama poticanja njihovog ostanka, primjerice povoljnim kreditima za rješavanje stambenog pitanja liječnika.
Govoreći o demografskim posljedicama odlaska iz Hrvatske profesor demogeografije na zagrebačkom PMF-u Stjepan Šterc naglasio je da bi, prema procjenama demografa, u posljednjem valu iseljavanja iz Hrvatske koji je u tijeku i u okviru kojega odlaze i liječnici, Hrvatsku moglo napustiti 450.000 ljudi.
"Dodatni problem u odnosu na iseljavanja u prošlom stoljeću, predstavlja to što zemlju napušta najobrazovanija imigracijska populacija do sada", rekao je Šterc. NEZAUSTAVLJIV TREND: 

NEZAUSTAVLJIV TREND:

Iz Hrvatske otišlo 220 liječnika, a još ih 900 čeka dozvole

<para>48% ispitanika je spremno na selidbu unutar Hrvatske i u inozemstvu, dok ih je 47% spremno na preseljenje isključivo u inozemstvo.</para>
<para>Istraživanje pokazuje da su na preseljenje podjednako spremni muškarci i žene.</para>
<para>
 Na preseljenje su spremniji zaposleni ispitanici. Na preseljenje isključivo u inozemstvo spremno je 49% zaposlenih i 47% nezaposlenih ispitanika, dok na preseljenje općenito je spremno 99% zaposlenih i 97% nezaposlenih ispitanika.</para>
<para>Ovisno o stručnoj spremni, na preseljenje općenito su spremniji ispitanici s visokom stručnom spremom - 64% ispitanika visoke stručne spreme spremno je na preseljenje bilo unutar Hrvatske ili u inozemstvo, dok je na isto spremno 41% ispitanika sa srednjom stručnom spremom.</para>
<para>Od ispitanika koji su spremni na preseljenje, njih trećina (37%) u mogućnosti je 'spakirati kofere' odmah, dok bi ih 44% moglo preseliti kroz mjesec dana. Tri mjeseca priprema potrebno je za 11% ispitanika, dok preostalim ispitanicima (10%) je potrebno više od tri mjeseca.</para>
<para>Na pitanje 'Što vas je do sada sprječavalo da se preselite u inozemstvo radi posla?' većina ispitanika odgovara da je prvenstveno riječ o financijskim (ne)mogućnostima, nepoznavanju stranih jezika ili obiteljskim obavezama.</para>
<para>Iako gaje veliku želju za radom u inozemstvu, čak 59% ispitanika nije poslalo niti jednu prijavu za posao u inozemstvu. Trećina (31%) ispitanika je izvršila prijavu, ali još nije dobila povratnu informaciju, dok ih se 10% prijavilo i dobilo odgovor poslodavca.
Na natječaje za rad u inozemstvu u većoj se mjeri javljaju muškarci (47%) nego žene (36%).</para>
<para>
 Čak 46% ispitanika ne zna gdje treba tražiti informacije potrebne za zaposlenje van države, dok ih je tek 6% pronašlo sve potrebne informacije za preseljenje.</para>
<para>Od informacija za preseljenje, ispitanicima su najbitnije one vezane za životni standard, smještaj i uvjete preseljenja.
Kada je u pitanju vrsta ugovora o radu, ispitanici priželjkuju bilo kakav ugovor (44%). Za 24% ispitanika bitno je da to bude ugovor na neodređeno (24%), dok 32% ispitanika bi prihvatilo ugovor na određeno.</para>
<para>
 Najvažniji razlog prilikom odabira tvrtke u inozemstvu je dobra plaća (82%). Slijede dobra radna atmosfera (63%), dobri uvjeti zapošljavanja i nagrađivanja (62%) te dobre mogućnosti za razvoj karijere (59%).</para>
<para>Više od polovice ispitanika (57%) vratilo bi se u Hrvatsku ukoliko bi dobili ponudu koja je bolja od one u inozemstvu. Nešto više od trećine ispitanika (35%) ne bi se vratilo u Hrvatsku, dok bi se svega 8% ispitanika vratilo bez obzira kakva je ponuda iz Hrvatske.</para>
<para>Očekivano, velika većina ispitanika (90%) željela bi raditi u Europi. U Sjevernu Ameriku i Australiju voljelo bi odseliti po 38% ispitanika. Južna Amerika manje je popularna i tek 14% ispitanika ima želju živjeti i raditi tamo, dok su oni koji bi preselili u Aziju (7%) i Afriku (6%) iznimno rijetki.</para>
<para>Njemačka je 'obećana zemlja', barem ako je suditi prema mišljenju ispitanika, njih čak 59% odselilo bi tamo. Na drugom mjestu je Austrija u kojoj bi živjelo i radilo 40% ispitanika. Trećina ispitanika (33%) odselila bi u SAD, dok bi u Veliku Britaniju odselilo 32% ispitanika.</para>
<para>Obzirom da se oglasi iz Ujedinjenih Arapskih Emirata i Katara mogu relativno često naći na MojPosao portalu, u te je zemlje spremno emigrirati 11%, odnosno 9% ispitanika.</para>

Hrvati bi odmah pobjegli u inozemstvo - samo čekaju da ih netko lijepo pozove MojPosao proveo je istražiavnje na više od 300 ispitanika na temu spremnosti na preseljenje, a ispalo je da bi 98 posto ispitanika preselilo za (bolju) poslovnu priliku. 
48% ispitanika je spremno na selidbu unutar Hrvatske i u inozemstvu, dok ih je 47% spremno na preseljenje isključivo u inozemstvo.
Istraživanje pokazuje da su na preseljenje podjednako spremni muškarci i žene.

   Na preseljenje su spremniji zaposleni ispitanici. Na preseljenje isključivo u inozemstvo spremno je 49% zaposlenih i 47% nezaposlenih ispitanika, dok na preseljenje općenito je spremno 99% zaposlenih i 97% nezaposlenih ispitanika.
Ovisno o stručnoj spremni, na preseljenje općenito su spremniji ispitanici s visokom stručnom spremom - 64% ispitanika visoke stručne spreme spremno je na preseljenje bilo unutar Hrvatske ili u inozemstvo, dok je na isto spremno 41% ispitanika sa srednjom stručnom spremom.
Od ispitanika koji su spremni na preseljenje, njih trećina (37%) u mogućnosti je 'spakirati kofere' odmah, dok bi ih 44% moglo preseliti kroz mjesec dana. Tri mjeseca priprema potrebno je za 11% ispitanika, dok preostalim ispitanicima (10%) je potrebno više od tri mjeseca.
Na pitanje 'Što vas je do sada sprječavalo da se preselite u inozemstvo radi posla?' većina ispitanika odgovara da je prvenstveno riječ o financijskim (ne)mogućnostima, nepoznavanju stranih jezika ili obiteljskim obavezama.
Iako gaje veliku želju za radom u inozemstvu, čak 59% ispitanika nije poslalo niti jednu prijavu za posao u inozemstvu. Trećina (31%) ispitanika je izvršila prijavu, ali još nije dobila povratnu informaciju, dok ih se 10% prijavilo i dobilo odgovor poslodavca.
Na natječaje za rad u inozemstvu u većoj se mjeri javljaju muškarci (47%) nego žene (36%).

   Čak 46% ispitanika ne zna gdje treba tražiti informacije potrebne za zaposlenje van države, dok ih je tek 6% pronašlo sve potrebne informacije za preseljenje.
Od informacija za preseljenje, ispitanicima su najbitnije one vezane za životni standard, smještaj i uvjete preseljenja.
Kada je u pitanju vrsta ugovora o radu, ispitanici priželjkuju bilo kakav ugovor (44%). Za 24% ispitanika bitno je da to bude ugovor na neodređeno (24%), dok 32% ispitanika bi prihvatilo ugovor na određeno.

   Najvažniji razlog prilikom odabira tvrtke u inozemstvu je dobra plaća (82%). Slijede dobra radna atmosfera (63%), dobri uvjeti zapošljavanja i nagrađivanja (62%) te dobre mogućnosti za razvoj karijere (59%).
Više od polovice ispitanika (57%) vratilo bi se u Hrvatsku ukoliko bi dobili ponudu koja je bolja od one u inozemstvu. Nešto više od trećine ispitanika (35%) ne bi se vratilo u Hrvatsku, dok bi se svega 8% ispitanika vratilo bez obzira kakva je ponuda iz Hrvatske.
Očekivano, velika većina ispitanika (90%) željela bi raditi u Europi. U Sjevernu Ameriku i Australiju voljelo bi odseliti po 38% ispitanika. Južna Amerika manje je popularna i tek 14% ispitanika ima želju živjeti i raditi tamo, dok su oni koji bi preselili u Aziju (7%) i Afriku (6%) iznimno rijetki.
Njemačka je 'obećana zemlja', barem ako je suditi prema mišljenju ispitanika, njih čak 59% odselilo bi tamo. Na drugom mjestu je Austrija u kojoj bi živjelo i radilo 40% ispitanika. Trećina ispitanika (33%) odselila bi u SAD, dok bi u Veliku Britaniju odselilo 32% ispitanika.
Obzirom da se oglasi iz Ujedinjenih Arapskih Emirata i Katara mogu relativno često naći na MojPosao portalu, u te je zemlje spremno emigrirati 11%, odnosno 9% ispitanika. ISTRAŽIVANJE 

ISTRAŽIVANJE

Hrvati bi odmah pobjegli u inozemstvo - samo čekaju da ih netko lijepo pozove

<para>Ljute bitke se posljednjih dana vode (a gdje drugdje nego) na <emphasis>Fejsu</emphasis>. Nedavno je pokrenuta stranica 'Mladi, napustimo Hrvatsku'. Kao protuodgovor otvorena je stranica 'Mladi, ostanimo u Hrvatskoj'. Prva broji 36.470, a druga 350 ljudi kojima se sviđa. Brojke su to istaknute na stranicama u trenucima nastajanja ove kolumne.</para>
<para>Najjači, da ne kažem i jedini, argument kojim barataju mladi koji bi ostali je ljubav prema domovini. Nerijetko je i mišljenje da su ovi koji bi otišli trbuhom za kruhom neradnici koji misle da će im vani teći med i mlijeko.</para>
<para>Ovaj drugi argument mi je pomalo kontradiktoran i to iz razloga što barem u Hrvatskoj sve vrvi od nezaposlenih i nema ništa lakše nego završiti na burzi. Stoga ne vidim zašto bi netko napuštao ovo blagostanje s deficitom radnih mjesta da bi u tuđini bio neradnik?!</para>
<heading2>Ne idite zbog maminog ručka</heading2>
<para>
U jednom komentaru je čovjek napisao kako će svi koji odu vidjeti da je i ondje teško. Podstanarstvo je skupo, puno se radi, a nema ni toplog maminog ručka kad se vratiš kući.</para>
<para>Taj mamin ručak mi je zamirisao i otvorio apetit već kroz sam komentar, ali sam se ubrzo vratila u zbilju. Imam iskustvo podstanarstva i mogu reći da ni kod nas nije ni jeftino ni lako biti podstanar. Imala sam tu sreću, pa sam barem imala posao. A što s ljudima koji imaju djecu, a ništa, ali ama baš ništa u ovoj državi im ne garantira da će sutra imati i posao? Nema tog gazde koji će se sažaliti i oprostiti nekoliko stanarina dok se podstanari ne snađu i ne stanu opet na svoje noge. I to ne samo zato što su svi najmodavci bešćutni, nego zato što su možda i sami ostali bez redovitih prihoda, pa im je ta renta itekako dobrodošla.</para>
<para>Osim toga, postoje mladi ljudi koji bi se željeli otkinuti od mamine sise i učiniti nešto svojim znanjem. Postoje oni koji bi se željeli osamostaliti i zasnovati obitelj, a nakon završene škole ili fakulteta od radnog iskustva imaju jedino po nekoliko godina raznoraznih razgovora za posao. S druge strane, ni mirovine nisu nešto čime se možemo podičiti. Nisu dostatne za normalan život, a kamoli za dostojanstvenu starost, tako da i ručkovi mnogih mama u Hrvatskoj više ne mirišu onako kako su mirisali. I to ne njihovom krivicom.</para>
<heading2>Naučite živjeti od ljubavi</heading2>
<para>
Argument da oni koji odu ne vole svoju zemlju mi je također nekako labav. Zašto mlad i sposoban čovjek ne bi otišao negdje gdje mu se nude bolje mogućnosti i profitirao od svog znanja i školovanja? Tko kaže da se od njih netko jednoga dana neće vratiti, pokrenuti vlastiti biznis i zaposliti neke od tih gladnih duša koje se nisu mogle odvojiti od maminih juhica ne pitajući se pritom odakle mamama novac?!</para>
<para>Ta optužba je ekvivalent sljedećoj situaciji. Mlada obitelj. Otac ostane bez posla, povlači se po burzi i naposljetku odluči otići u inozemstvo kako bi prehranio obitelj. Prema ovom argumentu taj čovjek ne voli svoju obitelj jer ju je 'napustio'. Trebao je i dalje hodočastiti po burzi, obilaziti raznorazne razgovore za posao koji neće dobiti jer je previsok, prenizak, blijedih obraza i ono najbitnije – nema rođu na položaju. Trebao je ostati uz svoje dijete i svakodnevno mu objašnjavati da mu ne može priuštiti ni krov nad glavom ni najosnovnije namirnice, a kamoli što drugo.</para>
<para>Ne, ne mislim da postoji obećana zemlja i da je u tuđem dvorištu trava zelenija, ali bogme je u Lijepoj našoj trava potpuno nestala. Zasnivanje radnog odnosa je samo jedan od problema jer i u slučaju kad ga uspiješ zasnovati, nitko ti ne garantira da ćeš za svoj posao biti plaćen.</para>
<heading2>Green, green grass of home</heading2>
<para>
'Tko hoće raditi, naći će posla i u Hrvatskoj!', također je jedan od argumenata koji se često povlači. A ja vas sad pitam – jesu li radnici Gredelja, Diokija, Željezare Sisak, Kamenskog... neradnici?</para>
<para>Vani se radi. Puno. Ali čovjek na kraju ipak dobije plaću za taj uložen trud. Ne cvjetam od sreće zbog odljeva mozgova jer se stavljam u poziciju da mi jednog dana dođe sin i kaže da seli iza sedam mora i sedam gora trbuhom za kruhom. Srce bi mi puklo taj čas.</para>
<para>Međutim, ne bih ga željela ni gledati kako pada u beznađe, kako gubi vjeru u ljude, poštenje i pravdu. Kako, što je najgore od svega, gubi vjeru u sebe. U tom bi mi slučaju srce pucalo i krvarilo sporije, ali puno, puno bolnije.</para>

Objasni ti gladnom djetetu da voliš Hrvatsku Postoje mladi ljudi koji bi se željeli otkinuti od mamine sise i učiniti nešto svojim znanjem. 
Ljute bitke se posljednjih dana vode (a gdje drugdje nego) na Fejsu. Nedavno je pokrenuta stranica 'Mladi, napustimo Hrvatsku'. Kao protuodgovor otvorena je stranica 'Mladi, ostanimo u Hrvatskoj'. Prva broji 36.470, a druga 350 ljudi kojima se sviđa. Brojke su to istaknute na stranicama u trenucima nastajanja ove kolumne.
Najjači, da ne kažem i jedini, argument kojim barataju mladi koji bi ostali je ljubav prema domovini. Nerijetko je i mišljenje da su ovi koji bi otišli trbuhom za kruhom neradnici koji misle da će im vani teći med i mlijeko.
Ovaj drugi argument mi je pomalo kontradiktoran i to iz razloga što barem u Hrvatskoj sve vrvi od nezaposlenih i nema ništa lakše nego završiti na burzi. Stoga ne vidim zašto bi netko napuštao ovo blagostanje s deficitom radnih mjesta da bi u tuđini bio neradnik?!
Ne idite zbog maminog ručka

U jednom komentaru je čovjek napisao kako će svi koji odu vidjeti da je i ondje teško. Podstanarstvo je skupo, puno se radi, a nema ni toplog maminog ručka kad se vratiš kući.
Taj mamin ručak mi je zamirisao i otvorio apetit već kroz sam komentar, ali sam se ubrzo vratila u zbilju. Imam iskustvo podstanarstva i mogu reći da ni kod nas nije ni jeftino ni lako biti podstanar. Imala sam tu sreću, pa sam barem imala posao. A što s ljudima koji imaju djecu, a ništa, ali ama baš ništa u ovoj državi im ne garantira da će sutra imati i posao? Nema tog gazde koji će se sažaliti i oprostiti nekoliko stanarina dok se podstanari ne snađu i ne stanu opet na svoje noge. I to ne samo zato što su svi najmodavci bešćutni, nego zato što su možda i sami ostali bez redovitih prihoda, pa im je ta renta itekako dobrodošla.
Osim toga, postoje mladi ljudi koji bi se željeli otkinuti od mamine sise i učiniti nešto svojim znanjem. Postoje oni koji bi se željeli osamostaliti i zasnovati obitelj, a nakon završene škole ili fakulteta od radnog iskustva imaju jedino po nekoliko godina raznoraznih razgovora za posao. S druge strane, ni mirovine nisu nešto čime se možemo podičiti. Nisu dostatne za normalan život, a kamoli za dostojanstvenu starost, tako da i ručkovi mnogih mama u Hrvatskoj više ne mirišu onako kako su mirisali. I to ne njihovom krivicom.
Naučite živjeti od ljubavi

Argument da oni koji odu ne vole svoju zemlju mi je također nekako labav. Zašto mlad i sposoban čovjek ne bi otišao negdje gdje mu se nude bolje mogućnosti i profitirao od svog znanja i školovanja? Tko kaže da se od njih netko jednoga dana neće vratiti, pokrenuti vlastiti biznis i zaposliti neke od tih gladnih duša koje se nisu mogle odvojiti od maminih juhica ne pitajući se pritom odakle mamama novac?!
Ta optužba je ekvivalent sljedećoj situaciji. Mlada obitelj. Otac ostane bez posla, povlači se po burzi i naposljetku odluči otići u inozemstvo kako bi prehranio obitelj. Prema ovom argumentu taj čovjek ne voli svoju obitelj jer ju je 'napustio'. Trebao je i dalje hodočastiti po burzi, obilaziti raznorazne razgovore za posao koji neće dobiti jer je previsok, prenizak, blijedih obraza i ono najbitnije – nema rođu na položaju. Trebao je ostati uz svoje dijete i svakodnevno mu objašnjavati da mu ne može priuštiti ni krov nad glavom ni najosnovnije namirnice, a kamoli što drugo.
Ne, ne mislim da postoji obećana zemlja i da je u tuđem dvorištu trava zelenija, ali bogme je u Lijepoj našoj trava potpuno nestala. Zasnivanje radnog odnosa je samo jedan od problema jer i u slučaju kad ga uspiješ zasnovati, nitko ti ne garantira da ćeš za svoj posao biti plaćen.
Green, green grass of home

'Tko hoće raditi, naći će posla i u Hrvatskoj!', također je jedan od argumenata koji se često povlači. A ja vas sad pitam – jesu li radnici Gredelja, Diokija, Željezare Sisak, Kamenskog... neradnici?
Vani se radi. Puno. Ali čovjek na kraju ipak dobije plaću za taj uložen trud. Ne cvjetam od sreće zbog odljeva mozgova jer se stavljam u poziciju da mi jednog dana dođe sin i kaže da seli iza sedam mora i sedam gora trbuhom za kruhom. Srce bi mi puklo taj čas.
Međutim, ne bih ga željela ni gledati kako pada u beznađe, kako gubi vjeru u ljude, poštenje i pravdu. Kako, što je najgore od svega, gubi vjeru u sebe. U tom bi mi slučaju srce pucalo i krvarilo sporije, ali puno, puno bolnije. 

#odljev mozgova

Hrvati koji su otišli van trbuhom za kruhom otkrili svoje razloge i neki su krajnje alarmantni: 'Nikad se više ne mislim vratiti'

Hrvati koji su otišli van trbuhom za kruhom otkrili svoje razloge i neki su krajnje alarmantni: 'Nikad se više ne mislim vratiti'

Economist objavio graf prema kojem je Hrvatska, u možda najvažnijoj kategoriji za budućnost, četvrta najgora na svijetu

Economist objavio graf prema kojem je Hrvatska, u možda najvažnijoj kategoriji za budućnost, četvrta najgora na svijetu

Više od milijun radnika napustit će tu zemlju zbog Brexita

Više od milijun radnika napustit će tu zemlju zbog Brexita

Grčka ostaje bez najvećeg bogatstva

Grčka ostaje bez najvećeg bogatstva

Zabrinjavajuće je koliko ljudi razmišlja o odlasku iz Hrvatske

Zabrinjavajuće je koliko ljudi razmišlja o odlasku iz Hrvatske

Najviše ljudi odlazi s područja na kojima je HDZ najjači

Najviše ljudi odlazi s područja na kojima je HDZ najjači

Iako vlada plaća da ostanu, mladi bježe od desničarske politike

Iako vlada plaća da ostanu, mladi bježe od desničarske politike

Mladima plaćaju let kući i nude novčane nagrade

Mladima plaćaju let kući i nude novčane nagrade

Iz Hrvatske otišlo 220 liječnika, a još ih 900 čeka dozvole

Iz Hrvatske otišlo 220 liječnika, a još ih 900 čeka dozvole

Hrvati bi odmah pobjegli u inozemstvo - samo čekaju da ih netko lijepo pozove

Hrvati bi odmah pobjegli u inozemstvo - samo čekaju da ih netko lijepo pozove

Objasni ti gladnom djetetu da voliš Hrvatsku

Objasni ti gladnom djetetu da voliš Hrvatsku