Deutsche Welle piše o trećoj, možda i najvećoj seobi Grka u proteklih stotinu i nešto godina, jer je od 2013. godine naovamo već više od 400 tisuća Grka napustilo svoju zemlju. Uglavnom se radi o mladim i obrazovanim ljudima, pa se s pravom može reći da ta zemlja ostaje bez svoga najvećeg bogatstva.
Treći veliki val iseljavanja
Grčka je već odavno iseljenička zemlja. Od 1907. je iz Grčke 'trbuhom za kruhom' otišlo 1,8 milijuna ljudi i prema studiji Grčke središnje banke, upravo se odvija nova, treća velika seoba Grka iz domovine. Teška kriza u Grčkoj je navela 427.000 građana te zemlje koja ima nešto više od 10 milijuna stanovnika, da napuste svoju domovinu. Od 2013. je stanje postalo još gore i svake godine odlazi oko 100 tisuća Grka u tuđinu u potrazi za poslom.
Ali ovaj puta je drugačije nego prije: u prvom valu, tamo negdje od 1907. do Prvog svjetskog rata se odlazilo uglavnom sa sela, u SAD, Kanadu, Južnoafričku Republiku, Brazil...
I u drugom valu, u šezdesetima i sedamdesetima prošlog stoljeća su odlazili jednostavni ljudi kako bi našli posao negdje u tvornici ili "baušteli" prije svega u zapadnoj Europi. Nešto drugačije je bilo za vrijeme vojne diktature u Grčkoj u sedamdesetima kad su se tim "gastarbajterima" pridružili i mnogi lijevi intelektualci. Ali ovaj puta to nema veze sa politikom.
Odlaze oni najobrazovaniji
Sada odlaze prije svega liječnici, medicinsko osoblje, inženjeri, tehničari i dobro obrazovani mladi ljudi koji više ne vide nikakvu perspektivu u svojoj domovini. Riječ je o tipičnom slučaju 'odlijeva mozgova' i to u golemim razmjerima: Grčka država im je plaćala obrazovanje i Grčkoj trebaju takvi ljudi da bi je vodili u budućnosti. Umjesto toga, umorni od nezaposlenosti i mizernih uvjeta na radnom mjestu ako ga ipak imaju, odlaze u inozemstvo.
Velika Britanija, Njemačka i Ujedinjeni Arapski Emirati su na čelu ljestvice zemalja kamo se odlazi, piše Deutsche Welle.
Više od 50 posto mladih je nezaposleno
Sophia Lazaretou, autorica spomenute studije tek može konstatirati činjenice i procijeniti kako se niti ne nadzire kraj tom odlasku obrazovanih ljudi iz njene domovine. Migracija takve vrste ukazuje kako odlaze obrazovani i poduzetni ljudi bez kojih se niti u dogledno doba ne može računati na gospodarski oporavak.
Oni će možda slati nešto novaca "svojima u domovini", ali to nije niti djelić onoga što bi oni donosili u državnu blagajnu da rade u svojoj domovini. I da možda i zaposle ljude koji će raditi za njih.
Stopa nezaposlenosti među mladima u Grčkoj je preko 50%, a i drugima u toj zemlji nije mnogo bolje. Skoro svaki četvrti nema posla. I dobro obrazovani mladi ljudi žive mizerno.
Izgubljeni naraštaj radi 'na crno'
Svatko tko posjeti Atenu može posvuda vidjeti taj "izgubljeni naraštaj". Rade u kavanama, barovima i tavernama, u pravilu "na crno" i jedva da tko zaradi više od oko 400 eura na mjesec. Neki konobari moraju pristati da rade samo za napojnicu koju dobiju od mušterija. Ako slučajno i dođe financijska kontrola, sjednu za stol i prave se da su i oni gosti.
Čitave obitelji žive od besplatnih obroka za siromašne koje organiziraju crkve i gradovi. Nekima je jedini izvor prihoda mirovina njihovog djeda ili bake - a mirovine su smanjene početkom lipnja.
"Tko može, taj odlazi" kaže za Deutsche Welle Giorgos Tagaris, 52-godišnji liječnik iz lučkog grada Patrasa. Samo iz bolnice u kojoj on radi u protekle četiri godine otišlo je 17 liječnika, dok su samo četvorica novih zaposlena.
"Država mora štedjeti tako da mi moramo raditi dvostruko i trostruko", kaže on.
