Ante Lešaja je umirovljeni sveučilišni profesor ekonomije, koji se posljednjih 15 godina bavio uglavnom prešućivanom temom ''čišćenja'' knjižnica po ideološkom ili etničkom ključu, odnosno rješavanjem knjiga na ćirilici, ekavici, knjiga srpskih autora i izdavača, ''sumnjivih'' Hrvata, lijeve literature.
''Nije mi bilo važno je li uništeno sto ili sto tisuća knjiga. Važan je princip i odnos društva. Ova knjiga rezultat je želje da to dokumentiram, da ne prepustimo zaboravu'', kazao je Lešaja.
A podaci do kojih je došao su zastrašujući. Tijekom 90-ih iz hrvatskih je knjižnica, prema gruboj procjeni, odstranjeno gotovo 2,8 milijuna knjiga ili 13,8 posto ukupne građe. Službeno, riječ je bila o tzv. otpisu knjiga, uobičajenom postupku i u svijetu za dotrajale knjige. Knjiga dokumentira i uništavanje spomenika antifašističke borbe. Devedesetih ih je uništeno oko tri tisuće.
No, zbog uništavanja knjiga (i spomenika) nije nitko odgovarao. Vođena su samo dva sudska procesa, oba vezana uz ozloglašeni slučaj korčulanske knjižnice pod ravnateljicom Izabelom Skokandić, zapamćen kao slučaj ''djevojčice sa žigicama''.
U prvom se tužilo Milana Kangrgu, u drugom Feral Tribune – one koji su kritički progovorili o slučaju odstranjivanja knjiga na Korčuli, a sudac je presudio da se radilo o kleveti jer nije naglašena formalna razlika između spaljivanja i bacanja knjiga u kontejner. Ravnateljica koja se samovoljno odlučila za odstranjivanje ''nepoćudnih'' na kraju je primila odštetu.
Slučaj Korčula bio je i početak Lešajinog bavljenja temom.
''Bio sam među volonterima koji su sudjelovali u podizanju knjižnice u Korčuli. Tako sam i ušao u tu temu i počeo prikupljati najrazličitije podatke o svim slučajevima koje sam mogao naići. Korčulanski slučaj prijavio sam i Državnom odvjetništvu, no odbili su se baviti njime jer je, kako su istaknuli, dokaziva šteta bila zanemariva'', rekao je.
Odgovorni još uvijek mogu biti sankcionirani
Kad se danas listaju stranice Lešajine knjige, porazno djeluje šutnja kojom je ovaj kulturocid praćen u hrvatskoj javnosti.
''Nema u tome ništa čudno. Brojni su se intelektualci dali upregnuti u nacionalističke diskurse, a mnogi su se bojali i držali po strani. Slična priča događala se na cijelom prostoru bivše Jugoslavije i svugdje je bilo tek nekoliko hrabrih ljudi koji se nisu bojali govoriti da je to pogrešno'', rekao je i istaknuo da nipošto ne želi da ispadne da ovom knjigom napada knjižničare jer se velika većina njih ponijela časno.
Lešaja smatra da je još uvijek moguće da odgovorni budu sankcionirani jer, kako su mu potvrdili pravni stručnjaci, to podliježe konvencijama koje je i Hrvatska potpisala, piše Jutarnji list.
''Za to treba politička volja, a nje nema. Božo Biškupić nije ništa napravio. Antun Vujić je obećavao da će nešto učiniti, ali nije napravio ništa. A za zdravlje društva važno je da se priča o uništavanju knjiga ne zaboravi'', rekao je.
