Izložba je usredotočena na tri područja djelovanja ovog umjetnika, dizajnera, ekološkog aktivista i sveučilišnog profesora koji je preminuo u travnju 2012. godine.
Ta se područja međusobno nerijetko i prepliću – od projekata, prijedloga i koncepata vezanih za očuvanje okoliša, primjereno zbrinjavanje otpada, označavanje proizvoda prilagođeno potrošačima, pravo na informaciju, obnovljive izvore energije, preko edukacijskog angažmana u području dizajna, do luminokinetičkih objekata koje je realizirao i izlagao od početka devedesetih godina.
"Veći dio izložbe baziran je na arhivskoj dokumentaciji kroz koju se nastoji dati uvide u procese i kontekst iza pojedinih projekata, a uključuje fotografije, plakate, službene dokumente, tekstove, video zapise, pregled nekoliko referentnih web sjedišta te intervjue s Lerotićevim bliskim suradnicima i kolegama", najavljuju organizatori.
Kad se osjećaš malo glupo...
Lerotić je svojim djelovanjem dokazivao, na vrlo plastičan, vizualan način, koliko zapravo gubimo gomilanjem neselektiranog otpada pod parolom: "Bačeno-skupo plaćeno!" Tako nam je objasnio da se zbog naklade samo jednog dnevnog lista u jednom danu posiječe 35 stabala. Svaki dan bacamo tone papira, iako na proizvodnju samo jedne tone trebamo dva stabla prosječne veličine, niz kemikalija, 240.000 litara vode i 4.700 kW/h struje. S druge strane, za proizvodnju tone recikliranog treba 180 litara vode i 2.750 kW/struje te - nula stabala.
Samoinicijativno je oblikovao 2001. godine rješenje procesa prikupljanja starog papira kakav se danas se koristi u nekoliko gradova, među ostalima i u Zagrebu, Splitu i Puli. Za taj rad dodijeljeno mu je priznanje Hrvatskog dizajnerskog društva.
"Profesionalnim radom i aktivističkim inicijativama zalagao se protiv spalionica smeća a za odvojeno prikupljanje otpada (tj. sekundarnih sirovina), jasno označavanje proizvoda koji mogu biti štetni za zdravlje ili okoliš, kao i opasnog otpada poput azbesta i ambalaže motornih ulja, te poticanje građana i lokalnih zajednica na odgovorno gospodarenje otpadom", napisao je o njemu kolega Dejan Kršić.
Društveno odgovoran dizajn
Koncepciju "održivog dizajna", nastavlja Kršić, nije shvaćao kao neki posebni segment ili žanr, već kao temeljnu odrednicu svake dizajnerske aktivnosti. Dizajn je shvaćao kao izrazito društveno vidljivu i odgovornu djelatnost.
Unatoč zavidnoj biografije, često se u profesionalnom djelovanju i sam suočavao s mišljenjem koje u njegovom radu nije prepoznavalo upravo dizajnerski aspekt, koji se danas isuviše često svodi isključivo na pitanje forme, estetizacije predmeta i poticanje na kupovinu.
"I u nastavi, kao i u svojim radovima, postavljao je pitanje u kojoj su mjeri dizajneri i dizajnerice odgovorni za prepuna odlagališta otpada, odbačene sekundarne sirovine i sl. odnosno kako svojim angažmanom mogu pridonijeti rješavanju tih problema, između ostalog i poticanjem naručitelja da preuzmu odgovornost za svoj proizvod nakon isteka vijeka njegove upotrebe. Tako se kontinuirano zalagao i za prikladno označavanje novina i drugih tiskanih materijala te ambalaže, kako bi se građanima olakšalo odvojeno prikupljanje otpada i time potaknulo njegovo recikliranje", zaključuje Kršić.
Izložba se otvorena za posjetitelje 28. veljače u 20 sati.
