Hrvatska već nekoliko godina razvija stand-up komičarsku scenu, a velik su prilog tome dali entuzijasti koji su organizirali "London Calling" turneje, na kojima u Hrvatsku svakih nekoliko mjeseci dovode stand-up komičare iz Velike Britanije i šire u Hrvatsku, te redovito nastupaju u Zagrebu, Osijeku, Varaždinu, Čakovcu i Rijeci. Ista je ekipa zaslužna i za dolazak jednog od najvećih komičara danas, Eddieja Izzarda.
Zagrebački Lisinski rasprodan je davno prije nego je Eddie stigao, puno je bilo i kazalište u Dubrovniku, a oduševio je i mnogobrojne Osječane u utorak navečer. Prije Zagreba, Eddie Izzard je nasmijao Ljubljanu, a nakon Osijeka, odlazi u Beograd, gdje će imati dva nastupa, oba već rasprodana. Šteta što nije imao dva i u Zagrebu jer je Lisinski definitivno bio premali za sve koji su poželjeli vidjeti jednog od najsmješnijih ljudi na svijetu.
Publiku je sposobno zagrijao slovenski komičar Tin Vodopivec, inače već poznat zagrebačkoj publici, a potom je na scenu izašla zvijezda večeri koja se, kako se čini, u Zagrebu dobro zabavila s publikom koju je više puta morao moliti da ga ne prekida pljeskom. Eddie je započeo šalama na račun učenja stranih jezika (jezična barijera uopće nije bila problem, publika je hvatala svaki njegov štos, pa čak i finese kao što je razlika između irskog i škotskog naglaska, što ga je osobito začudilo), a potom je krenulo sve i svašta: priče o neugodnim trenucima iz djetinjstva jednog tranvestita koji je želio u specijalne postrojbe, šale o hijeroglifima, vlastitoj disleksiji, Robinu Hoodu, a ako ste mislili da nije moguće zbijati šale s prinošenjem ljudskih žrtava bogovima, prevarili ste se. Bog je i inače često Eddiejeva meta, a ovoga ga je puta uveo i u svoj poznati štos o Darth Vaderu u kantini (a Bog je iz prilično kompliciranih razloga imao na sebi ronilačku opremu). Sve u svemu, šou za pamćenje.
Tko nije bio, neka mu bude žao, no nadajmo se da će Eddie, sada kada je probio led, svratiti još koji put, a s njime i druga velika imena stand-up komedije.
Eddieja Izzarda je John Cleese jednom nazvao 'izgubljenim Pythonom', a upravo Monty Pythone Izzard navodi kao najveće uzore. Njegov je komičarski stil vrlo osebujan, njegov monolog često prelazi s teme na temu, zbog disleksije ne voli scenarije već naizgled nasumično prekida samoga sebe i povremeno radi pauze dok smišlja kamo dalje.
Inače, probio se početkom 1990-ih, a osim na pozornici moguće ga je vidjeti i u brojnim filmovima (Ocean's 12, Ocean's 13, Mystery Men, Shadow of the Vampire, The Chronicles of Narnia: Prince Caspian i dr.).
