Sjećam se kao da je bilo jučer, kad su nam članovi Kriznog stožera ispirali zdravi razum riječima kako zaštitne maske nisu presudne u zaštiti od širenja koronavirusa.
Kako ih ne moramo nositi, kako neće zaštititi ni nas ni druge, osim ako nisu one specijalne i skupe sa zračnim filterom, aktivnim ugljenom i nanomilimetarskim rupicama za zrak. A bilo je to u jeku pandemije, kad smo bili u strahu i strepnji da će svaki zaraženi umrijeti u najgorem mogućem hropcu, maske tada nisu bile bitne, maske tada nisu trebale.
Danas, tri mjeseca poslije, nakon što smo u predizbornoj kampanji i izbornoj noći svi svima otvoreno pljuvali u usta, maske su postale obaveza veća nego nekad odlazak u vojsku. U vojsku se više ne mora ići, ali kamo god se ide, bez maske se od danas više ne ide. Dućan, šoping centar, autobus i tramvaj, u svakom zatvorenom prostoru nošenje maski je obavezno, nenošenje kažnjivo.
Ako gospodin Capak ne preporučuje ljubljenje, zašto ne zabrani seks?
Ali lako za maskice. Ako ništa drugo, od početka epidemije svima je jasno da je u svakom zatvorenom prostoru bolje nositi ikakvu masku nego nikakvu. Ako su to sad shvatili i stručnjaci u Kriznom stožeru, to je veliki korak i za struku i za Stožer.
Ali naši stožeraši i dalje zbunjuju građane koji nisu tako veliki stručnjaci kao oni. Jer recimo, ako se ukida vlakić na svadbama, kako to traži gospodin Capak, zašto se ne ukinu i svadbe jer svadba bez vlakića i nije svadba, nego vjenčanje.
Ako gospodin Capak ne preporučuje ljubljenje, zašto ne zabrani seks? Jer seks bez poljubaca uglavnom je plaćeni seks, a plaćeni seks je u Hrvatskoj još uvijek ilegalni seks. Ili će policija ubuduće žmiriti na plaćeni seks, ali će zato otvorenih očiju gledati svaki neplaćeni.
I na kraju, što sa seksom u glavu? Jer sve više građana ima upravo osjećaj takvog seksa.
