Samo najosnovnije namirnice, ništa previše, već ono što većina
obitelji kupuje svakoga mjeseca. Prvo smo po njih krenuli u jedan
trgovački centar u Hrvatskoj. Kad se sve zbroji, račun je na
kraju pokazao ovo.
Deterdžent za rublje platili smo 50 kuna, mlijeko pet,
suncokretovo ulje 10 kuna, bijeli kruh 6,50, kekse 14, mješavinu
začina 13, kavu 17, veliko pakiranje vitaminskog napitka 40 kuna,
čokoladu 6, jaja 13, pastu za zube 16 i kilogram banana 10 kuna.
Ukupno gotovo točno 200 kuna.
Nakon toga, provjerili smo koliko će te iste stvari koštati u
BiH. U Bosanskom Brodu većina je parkiranih automobila hrvatskih
registarskih oznaka jer oni koji žive blizu granice redovito
odlaze ponajprije po lijekove koji su jeftiniji i po nekoliko
puta. Usput kupuju i namirnice, a preko granice Slavonci
redovito odlaze po pivo koje je po gajbi jeftinije i do 40 kuna,
kao i po slatkiše.
"Čokolada je kod nas oko 10 kuna, u BiH 4 kune. Bomboni su kod
nas kila 36 kuna, a u BiH 19, tako da se najviše slatkiši isplate
i mineralna", rekla nam je Evica iz Slavnoskog Broda.
Ali mi smo stigli po ono najosnovnije. Kupili smo iste artikle
kao i u Zagrebu, neki su jeftiniji, ali neki i skuplji, pa je
bilo zanimljivo zbrojiti što se isplati.
Deterdžent je četiri kune jeftiniji nego u Hrvatskoj, mlijeko
dvije kune skuplje, ulje kunu i pol jeftinije, kruh košta
otprilike jednako, dok su keksi dvostruko povoljniji s napomenom
da nije isti proizvođač kao u Hrvatskoj.
Ali hrvatska mješavina začina je zato dvije i pol kune jeftinija.
Kava je osjetno povoljnija, dok se po vitaminski napitak u Bosnu
ne isplati. Čokolada je neznatno jeftinija, jaja dvije kune,
pasta za zube osjetnih tri kune, dok je cijena banana ista.
Košarica je koštala 172 kune, što je osjetnih dvadeset i osam
kuna manje nego u Hrvatskoj.
Nakon toga zaputili smo se u Bogojevo u Srbiji, još jedno jako
popularno mjesto za kupnju koje gotovo pa živi od Hrvata koji
stižu iz raznih gradova blizu granice. Cijene su istaknute u
dinarima, ali nema problema s preračunavanjem jer Hrvati su ovdje
vjerni kupci.
Račun je na kraju pokazao sljedeće: U Srbiji je deterdžent
sedam kuna jeftiniji nego u Hrvatskoj, mlijeko pola kune skuplje,
ulje je dvije i pol kune jeftinije, kruh upola jeftiniji, keksi
nisu 14 već 12 kuna, mješavina začina je kunu jeftinija, kava
četiri kune, a hrvatski vitaminski napitak pet kuna povoljniji
nego u Hrvatskoj.
Čokolada je tek neznatno jeftinija, jaja su gotovo dvostruko
jeftinija, dok banane kao u Hrvatskoj koštaju deset kuna.
Najosnovniju košaricu platili smo čak 36 kuna manje nego u
Zagrebu, a uštede su višestruko veće onima koji prtljažnik odluče
napuniti s više artikala.
Ostalo je još provjeriti kakvo je stanje u Sloveniji. U trgovini
u Brežicama većina artikala uopće nije jeftinija.
Ustanovili smo da su cijene deterdženata, mlijeka i ulja identične onima u Hrvatskoj, kruh je neznatno, a keksi tri kune skuplji, mješavina začina drugog proizvođača je samo 5 i pol kuna, kava je skuplja, kao i vitaminski napitak, čokolada i jaja neznatno jeftiniji, pasta za zube je kunu skuplja, dok je cijena banana ista. U Sloveniji je košarica stajala gotovo u lipu kao u Hrvatskoj jer nisam kupovao ono što se ondje isplati.
Ispostavilo se da Hrvati koji žive blizu granice tu njezinu blizinu dobro koriste. Samo treba dobro gledati što je jeftinije da bi se iz svake kune, eura, konvertibilne marke ili dinara izvuklo ono najviše.