Ustavni stručnjak Branko Smerdel tvrdi da je ovo pitanje iznimno pogodno, čak tipično za referendum, iako se tiče ljudskih prava. Slažete li se s tim? Pitanje je postavljeno, glasovi koji to opravdavaju za referendum su skupljeni. Nema nikakve zakonske prepreke da se održi, jer građani mogu postaviti različita pitanja. Recimo pitanje: "Jeste li za to da vam sin oženi Srpkinju ili Hrvata?" To bi isto mogao biti referendum. Formalno prigovora nema, ali u suštini ima: ovdje se radi o ugrožavanju slobode i prava jedne grupe građana čija prava i slobode ni na koji način ne ugrožavaju tuđa. Zato je to tako zastrašujuće. Homoseksualci su kroz povijest maltretirani, tučeni, ubijani, ne samo u diktatorskim tvorevinama, nego i u demokracijama.
Turing je izabrao treću opciju – smrt
U Engleskoj je pedesetih godina zbog homoseksualnosti suđeno Alanu Turingu, čovjeku koji je vjerojatno jedan od najzaslužnijih za pobjedu u Drugom svjetskom ratu i spas tisuća savezničkih vojnika i mornara jer je dešifrirao njemačke poruke kodirane na Enigmi. Osuđen je na uzimanje hormonskih injekcija ili zatvor samo zato što se deklarirao kao homoseksualac. Izabrao je treću opciju – ubio se. U posljednjih 60 godina ipak se civilizirani svijet odmaknuo od progona zbog nečeg što je očito privatna stvar i pritom biološki uvjetovana.
Ne znam kakav su prostor dobili. Mi kao GOLJP nikad nismo dobili nikakav prostor od Grada, nego tek kao šest različitih udruga. Dobili smo napušten, ruševan starački dom u Selskoj ulici. Samo zahvaljujući tome što smo od Norvežana dobili dva milijuna kruna, uspjeli smo urediti taj prostor. Tako je nastala Kuća ljudskih prava. Postojimo od 1992., a prostor smo se uselili prije tri, četiri godine. Motiviranost glasača protiv je prilično niska, smatra se da je to već izgubljena bitka – 68 posto 'za', 26 posto 'protiv'. Vi se s time slažete, ali ste i protiv neizlaska. Bez daljnjega. Ja sam u zaštiti ljudskih prava 23 godine i većinu bitaka sam izgubio. To ne znači da čovjek, koji vjeruje da postoje argumenti i da se treba boriti za ispravnu stvar, ako i izgubi bitku kroz određeno vrijeme neće postići rezultate. Neki moji kolege su ovih dana uputili oštre riječi na račun Vlade, no ovaj put ona je odlučno stala na ispravnu stranu. Drago mi je da su predsjednik RH, Vlade i ministri prepoznali da se radi o napadu na temeljne vrijednosti koje bi Ustav trebao braniti – jednakost, slobodu i pravednost.
Kad volja većine nije demokracija
Referendum otvara mogućnost da u sljedećem koraku to bude neka druga manjina, koja vam se po nekoj osnovi ne sviđa, te da joj smanjite slobodu samo zato što je to "volja većine, dakle demokracija". To je nakaradno shvaćanje demokracije. Danas znamo da je odlučivanje većine tek jedna od komponenti modernog demokratskog društva. Bez nedodirljivosti jednakosti pred zakonom i slobode pojedinca, slobode ograničene jedino slobodom drugih, vladavina većine može biti i tiranija.
Sljedeća manjina je, po svemu sudeći, srpska. Mogli smo ovih dana vidjeti da se u crkvenim prostorima skupljaju potpisi za tzv. referendum o ćirilici. Kako to komentirate? To je sramota za Crkvu i nadam se da u Crkvi postoje i ljudi kojima su neka kršćanska načela bliža nego ovoj hijerarhiji koja momentalno vlada Katoličkom crkvom u Hrvatskoj. To je sramotno zato što Crkva time izdaje načela zbog kojih kršćanstvo ima smisla, a to je suosjećanje s obespravljenima i siromašnima, zagovaranje nenasilja i ljubavi prema drugom. Žao mi je što naša crkvena hijerarhija ne drži, osim, možda, na riječima, do tih načela. Mi smo pisali i papi Franji i molili za jednu poruku koja bi unijela više tolerancije u hrvatsko društvo. Reakcija s Kaptola bila je zgražanje jer smo se to usudili mi koji ne prihvaćamo papu kao vrhovni autoritet. Poručili su nešto kao da je naša prevrtljivost nevidljiva, ali perfidna.
Mislim da je 'đavolja prevrtljivost' bila taj starokršćanski izraz. Da, točno. Papi smo pisali ne zato što bi nam on bio moralni autoritet po svojoj tituli, nego zato što smo po njegovim izjavama i djelima prepoznali razumnog i dobrog čovjeka na utjecajnoj poziciji. Pisali bismo i nekome drugom. Nadam se da takvih ljudi ima više u Katoličkoj crkvi.
Izlazi li Crkva iz svojih okvira ili je ovo također tipično pitanje za nju? Sumnja se i da je financirala inicijativu. Što se tiče financiranja, ne bih stavljao naglasak na to. Crkva je nesumnjivo pokazala podršku s oltara, snažnu podršku da se glasa "za". Mene brine to što oni ne prepoznaju suštinu: većina je jednu grupu ljudi, proganjanu kroz povijest, koja tu većinu moli da joj da prava koja nikoga ne ugrožavaju, ne samo odbila, nego ih nastoji cementirati u položaju građana drugog reda. Crkva to ne vidi iz čistih predrasuda i, kao često u povijesti, staje na krivu stranu, stranu nepravde. Oni će to probati pobiti raznim frazama, laž nazvati istinom, ali ostaje činjenica da Crkva, u ovom slučaju, potiče diskriminaciju.
Ovih dana otkriva se sve više stvari o ljudima koji su pokrenuli inicijativu. Uvezani su kroz različite obiteljske kompanije i udruge, raspolažu impresivnim bogatstvom, 'po gradonačelnikovim kriterijima' dobivaju gradske prostore, iako postoje udruge koje se bave smislenijim radom, a desetljećima ne dobivaju prostor. Ima li tu što sporno? Uče nas da nije grijeh biti sposoban i bogat. Ne bih išao ni na kakve ad hominem argumente. Volio bih da se ti ljudi, od Željke Markić nadalje, sami preispituju o ovim stvarima. Ljude obično više zaintrigira taj materijalni aspekt, pitanje jesu li na nelegalan način možda došli do novca. Ja o tome nemam nikakvih saznanja i nije mi to primarno. Primaran mi je problem da se radi o masovnoj akciji u kojoj se ugrožavaju temeljna ljudska prava jednoj manjini i to zbog predrasuda, uz podršku snažne organizacije kao što je Katolička crkva.
Slušat ćemo brdo floskula o istini, pravednosti, prenemaganja o brizi za malog čovjeka, ali to su licemjerne neistine; nitko ne bi bio ugrožen da se da pravo na isti tretman braka i jednima i drugima. Manipulacija velikim brojem ljudi i guranje ljudi natrag u zatucanost, religijsku i političku, za svaku je osudu.
Vidimo da podrška nije samo došla od Crkve, nego i od Grada. Jeste li vi dobili gradski prostor? Ne znam kakav su prostor dobili. Mi kao GOLJP nikad nismo dobili nikakav prostor od Grada, nego tek kao šest različitih udruga. Dobili smo napušten, ruševan starački dom u Selskoj ulici. Samo zahvaljujući tome što smo od Norvežana dobili dva milijuna kruna, uspjeli smo urediti taj prostor. Tako je nastala Kuća ljudskih prava.
Koliko vam je trebalo vremena da dobijete te zgrade? Udruga U ime obitelji osnovana je prije nekoliko mjeseci. Postojimo od 1992., a u prostor smo se uselili prije tri, četiri godine. No, to je sekundarno pitanje. Naravno da su preference gradonačelnika bitne da se nekima prostor da prije, a drugima kasnije. Ali mislim da dobar tretman gradske vlasti nije presudan, nego bezrezervna podrška od hijerarhije Katoličke crkve, koja nije postavila moralnu dilemu koja bi se svakom trebala nametati.
U javnosti je problematizirana i činjenica da Željka Markić zarađuje kroz farmaciju na proizvodnji kontracepcijskih tableta, što je suprotno njenoj proklamiranoj politici, koja, između ostaloga, želi zabraniti i abortus. U samom vašem pitanju je i odgovor. Ona je liječnica i sama je vjerojatno prošla kroz neke stvari i zato bi se trebala preispitati, razmisliti što se njoj događalo u mladosti. Ako se protivite i jednom i drugom, to su tako kontradiktorne stvari da je to teško komentirati. Protiviti se kontracepciji nije stvar drugačijeg mišljenja i svjetonazora, to naprosto može proizvesti brdo nesreće.
Stav koji graniči sa zločinom
U zemljama Afrike osuđujete milijune ljudi na AIDS, siromaštvo iz kojeg se zbog eksponencijalnog porasta broja stanovnika ne mogu izvući. Indoktriniranje tih ljudi protiv kontracepcije je zločin prema njima. To je zapravo stav koji graniči sa zločinom. To nije moj emocionalni stav, nego biološka činjenica koja se stalno događa.
Udruga U ime obitelji poručila je da neće reći tko su joj donatori zato što se boji za njihovu sigurnost. Budući da ste se bavili ratnim zločinima koje je počinila hrvatska strana još devedesetih godina, kako to komentirate? To je jedan argument koji ne drži vodu. Zašto bi se sramili odakle su skupili novce, peticija za referendum je skupa stvar i trebali bi poštovati transparentnost. Po toj logici, nijedna stranka ne bi trebala reći svoje donatore jer ih, pogotovo ako ne pobijedi na izborima, ugrožava. Spomenuli su da su mjesta na kojima su skupljali potpise bila napadnuta. Moguće je da se to dogodilo jer ima svakakvih ljudi, iako to nisam ni vidio ni čuo.
Rugala se sova sjenici
Radi se o grupi ljudi koja je kroz povijest proganjana zbog stvari za koje znamo da su biološke, a ne njihov slobodan izbor. Umjesto da bar djelomično ispravimo tu nepravdu, glasanjem "za" na referendumu samo je produbljujemo. Nasilje osuđujem, ljudi koji imaju drugačije mišljenje moraju imati pravo da se izraze i ne smiju zbog toga biti žrtve nasilja. To da se udruga koja zdušno i uspješno radi na sprečavanju ostvarenja sloboda i prava jedne cijele grupe građana žali na harangu protiv sebe, podsjeća na poslovicu "rugala se sova sjenici da ima veliku glavu". Mi smo 16. studenoga na Dan tolerancije postavljali ploče – jedna je bila vezana za mir, druga za suradnju, treća za spomen vukovarskim žrtvama, četvrta o budućnosti Vukovara. Problem je bio što su te riječi bile napisane i na latinici i na ćirilici. Unutar jednog sata ploče su bile uništene, a cvijeće zgaženo. To očito pokazuje da je prag tolerancije prema onome s čime se ne slažete vrlo nizak.
Lijevog ekstremizma nema, a desni se valja ulicama
A Zagreb nije čak ni mjesto posebnog pijeteta. Svaki ekstremizam koji koristi nasilje je za osudu. Mene posebno pogađa lijevi, jer uništava dobre ideje na dugi rok. Međutim, u današnjoj Hrvatskoj lijevi ekstremizam nisam sreo i nadam se da neću, a desni se gotovo valja ulicama. Što se tiče govora mržnje, mislim da bi udruga U ime obitelji trebala pogledati portal Hrvatskog kulturnog vijeća i jezik kojim se služi naprimjer Hrvoje Hitrec. On je u predsjedništvu Hrasta, a to su njihovi najbliži politički saveznici. Tu možete naći rijetko viđen govor mržnje i zastrašujuće planove o preuzimanju vlasti kako bi svim svojim političkim neistomišljenicima sudili za veleizdaju. Ljudi su se uzbunili jer su prepoznali da je to inicijativa opasnih namjera s dalekosežnim teškim posljedicama. No, bilo kakvo nasilje prema onima s kojima se ne slažemo je neprihvatljivo i obično ima suprotni efekt.
Židovska zajednica je jedina vjerska zajednica koja je istupila protiv referenduma o braku. Kako to tumačite? Oni godinama organiziraju predavanja za profesore srednjih škola i studente Filozofskog fakulteta o Holokaustu u širem smislu. Grupa ljudi uključena u ta predavanja mislila je da je važno da Židovska općina kaže svoj stav, a predsjednik Kraus i gospođa Tabaković, koja organizira Šoa akademiju (Šoa je hebrejski naziv za Holokaust), dijelili su naše mišljenje. Zbog znanja i svijesti o onome što su prošli, Židovi imaju razvijen osjećaj kamo može voditi put koji započinje nekim, na prvi pogled nevažnim referendumima.
Ali često upravo iz redova Crkve možemo čuti da se nad njima provodi teror. Zahvaljujući Valentinu Pozaiću već se uvriježio izraz 'kršćanofobija'. Stalno govore da zastupaju 86 posto stanovništva i uvjereni su u veliku pobjedu na referendumu. Pa tko to onda njih maltretira? Javno difamiraju nekakvu komunističku vlast koja maltene želi otvoriti gulage, a to je očigledna laž i nema veze sa stvarnošću i s istinom. Što se tiče Pozaića, treba pogledati njegovu propovijed na blagdan Svih Svetih na Mirogoju, kad je rekao da "tko digne ruku za demokraciju, podupire zločinački režim". To nije kršćanska poruka, pogotovo kad se iznosi bez ikakvog argumenta. Nije on jedini. Mile Bogović je 2008., kad su trajala suđenja za ratne zločine, rekao da je individualizacija ratnog zločina đavolji čin. Kod mene to izaziva osjećaj nelagode i žalosti me da netko tko bi trebao biti posebno osjetljiv na vrijednosti u temelju kršćanstva, ne vidi da se zapravo ne drži tih načela, nego promovira netrpeljivost i mržnju prema ljudima, koji ga ni na koji način ne ugrožavaju. Osim u njegovim predrasudama.
Ove je godine u Australiji objavljeno veliko istraživanje psihofizičkog zdravlja djece koja odrastaju u istospolnim zajednicama i ono potpuno prkosi 'obiteljaškim' tezama. Naime, zabilježena je nešto veća obiteljska kohezija i otpornost na probleme s bullyingom. Teza istraživača je bila da gej roditelji zbog vlastitih iskustava mogu bolje pripremiti dijete na okrutnosti u školi. Mislim da je za zdravo dijete i zdrav odgoj važno da ga okružuju ljudi koji ga vole i da mu znaju pokazati toplinu. To ne moraju biti biološki roditelji. Mogu biti usvojitelji, mogu biti baka i djed... Roditelji mogu biti frustrirani, nesretni, posvađani, mogu dijete izlagati svojim frustracijama i svađama i to je u pravilu loše za odgoj djeteta. Sve to, naravno, ovisi od čovjeka do čovjeka, jer postoje i oni koji će unatoč lošem okruženju izrasti u dobre osobe. Ali na mnoge ljude to djeluje. Ne znam za to istraživanje, ali iz vlastitog roditeljskog iskustva znam da je u odgoju presudna neuvjetovana ljubav – da vas netko voli zato što ste to vi, a ne zato što ste uspješni, naprimjer dobar đak. To je važno i mislim da to iskustvo nije u koliziji s ozbiljnim istraživanjima. Mislim da je za zdravo dijete i zdrav odgoj važno da ga okružuju ljudi koji ga vole i da mu znaju pokazati toplinu. To ne moraju biti biološki roditelji. Mogu biti usvojitelji, mogu biti baka i djed... Roditelji mogu biti frustrirani, nesretni, posvađani, mogu dijete izlagati svojim frustracijama i svađama i to je u pravilu loše za odgoj djeteta. Sve to, naravno, ovisi od čovjeka do čovjeka, jer postoje i oni koji će unatoč lošem okruženju izrasti u dobre osobe. Ali na mnoge ljude to djeluje.
To nema veze sa slobodnim izborom
Što se tiče razvoja homoseksualnih sklonosti, to nema nikakve veze sa slobodnim izborom, kao što to nema ni moja heteroseksualnost. To se zna. Doktorica Markić kaže da postoje različite teorije i ponaša se kao da su ti ljudi krivi zato što imaju izbor. A to naprosto nije istina. Postoje različiti uzroci – od genetskih predispozicija do nekih koji nisu dovoljno istraženi. Sva istraživanja pokazuju da je naša heteroseksualnost ili homoseksualnost određena na razini biologije. A progon ljudi zbog nečega što nije njihov izbor pokazatelj je primitivnosti i nečovječnosti progonitelja, a kod progonjenih stvara velike frustracije i muči ih cijeli život.
Hoćete reći da tko bi bio lud da želi biti homoseksualac u Hrvatskoj? Naravno. Ne samo u ovoj, nego u bilo kojoj sredini. U svim zemljama homoseksualnost je relativno donedavno bila kažnjivo djelo, a homoseksualaca je bilo svugdje i oduvijek. U nekim primitivnim teokracijama je kažnjivo djelo još i danas, ali napredne demokratske zemlje tretiraju homoseksualce kao ravnopravne građane.
Bi li hipotetski gej par koji se pokuša vjenčati mogao Hrvatsku tužiti sudu u Strasbourgu zbog narušavanja ljudskih prava? Tek ćemo vidjeti što će se događati kad prođe ovaj referendum kako se bojim da će proći. Naravno da bih volio da prođe drugačije, ali bi me to iznenadilo. Ugodno iznenadilo, ali to ne očekujem. No, to ne znači da se ne treba boriti. Mislim da će na dugi rok predrasude biti potisnute. Mi smo sad u razdoblju protureformacije, ali nadam se da će se na duži rok uvidjeti da uskraćivanje slobode drugima, koja te ne ugrožava, nije samo nemoralno, nego otvara vrata da se i tebi dogodi to isto.
Očekujete li osude iz inozemstva u slučaju prolaska referenduma? Ne očekujem osude jer, konačno, po tom pitanju države nisu unisone. Ako dođe do drugog referenduma u vezi sa Srbima, mislim da će osude biti eksplicitnije. Mislim da će to škoditi Hrvatskoj i njenom imidžu – to pokazuje pobjedu nekih retrogradnih predrasuda, iako se ona događa širom Europe. U Slovačkoj je ovih dana recimo pobijedila profašistička stranka. A nas će ovo prikazati u lošem svjetlu, kao što jačanje ekstremnih ksenofobnih stranaka tako loše prikazuje neke druge države u Europi.
Zaključno: Zašto je važno izići na referendum i glasati 'protiv'?
Važno je zbog razloga koji se, nadam se, stalno pojavljuju u našem razgovoru: ograničavanja slobode drugoga koja ni na koji način vas ne ugrožava, guranja skupine ljudi u građane drugoga reda, koje ugrožava i vašu slobodu. To je moralno neprihvatljivo. Radi se o grupi ljudi koja je kroz povijest proganjana zbog stvari za koje znamo da su biološke, a ne njihov slobodan izbor. Umjesto da bar djelomično ispravimo tu nepravdu, glasanjem "za" na referendumu samo je produbljujemo.
