Kako gledate na preporuke koje su konzultanti naveli u clean startu za HEP? Prigovorili su vam zbog problema s likvidnošću, unatoč kreditima i poskupljenju struje, te investicijski plan nazvali neodrživim u takvim uvjetima. Kao rješenje su ponudili rušenje kolektivnog ugovora, 30-postotno smanjivanje troškova za plaće, jačanje kontrolinga te razbijanje kartela u nabavi roba i usluga. O clean startu bih mogao cijeli dan. Snimljena je cijela kompanija, njeno poslovanje, ali i njena prošlost. Nije tajna da je HEP neefikasan. Mogao bih se složiti da je kompanija neefikasna i da je 30 posto troškova nešto što bismo mogli popraviti. No, pravo je pitanje je li najbolje rješenje rezati na plaćama, ili otpustiti 30 posto ljudi, ili možda treba efikasnije upravljati kompanijom. Nije ispravno samo paušalno izdvojiti neke osnovne crte, treba mu dati sveobuhvatni analitički kontekst.
Kamo curi novac? Kritike idu na račun prevelikog broja zaposlenika, a vidimo da se to i razmatra jer je najavljeno 2.000 otkaza. Najavljeno je i više, do 4.000 ljudi. Njih 2.000 će otići s ovim sustavom otpremnina i odlaskom starijih ljudi u mirovinu. A sad, ima li njih toliko viška ili nisu uposleni kako treba? Smatramo da ne mora biti višak ljudi ako obavljate svoje poslove potrebnim intenzitetom. Poznato je da gubimo opskrbe gradova, nedavno smo navodno izgubili i dio opskrbe Splita.
http://www.youtube.com/embed/oE4ENHG4ot8 Snimio i montirao Franjo Tot
Javnu rasvjetu ste izgubili? Da. Vanjske tvrtke obavljaju strahovito puno poslova. Smatramo da je velik dio poslova u outsourcingu, za koje to nije normalno, i da bismo to mogli sami. Međutim, godinama se osnovna struka koja radi na održavanju te upravljanju pogonima i postrojenjima zanemaruje, dok kadar u birokraciji i administraciji stalno buja. Izgubili smo tehnički dio kadra i ne možemo obavljati dio posla i zato gubimo poslove i novac na vanjske izvođače. A vlastiti je radnik u cijelom nizu poslova jeftiniji od vanjskog. Za čišćenje i zaštitu objekata je to naprimjer normalno, ali tehnički elektroenergetski poslovi ne bi trebali biti.
Na koji ste način izgubili kadar u održavanju i upravljanju? Godinama se osnovna struka koja radi na održavanju te upravljanju pogonima i postrojenjima zanemaruje, dok kadar u birokraciji i administraciji stalno buja. Izgubili smo tehnički dio kadra i ne možemo obavljati dio posla i zato gubimo poslove i novac na vanjske izvođače. A vlastiti je radnik u cijelom nizu poslova jeftiniji od vanjskog. Lošim upravljanjem. U svim javnim poduzećima imate situaciju da dovodite stranačke ljude, koji zaposle još par desetaka ili stotina svojih ljudi. I onda, jasno, nema mjesta za ovaj kadar. Oni ne dovode montere u firmu, nego nekakve kadrove koji sjede po kancelarijama. Dosta poslova koje izvode vanjski izvođači dobiven je zato što im je netko iz HEP-a prepustio te poslove. To ide tako daleko da su ljudi koji su radili u HEP-u sada u privatnim tvrtkama i HEP-u nude poslove. Moje je mišljenje da bi se prekvalifikacijama, dokvalifikacijama i premještanjem ljudi s nebitnih na bitne poslove moglo jako puno učiniti.
Jeste li vidjeli planove restrukturiranja i znate li uopće gdje bi se zarezalo? U medijima se spominju bivši rukovoditelji kao osobe koje bi nakon degradacije u firmi rado prihvatile otpremnine. Nažalost, nismo dobili nikakve analize, a i inače je socijalni dijalog na jako niskoj razini unatoč našim stalnim upitima i prijetnjama. Tvrdim da analize ni ne postoje i da restrukturiranje neće biti napravljeno s ciljem da kompanija postane učinkovitija. Pa neka me opovrgnu svojim analizama ako ih imaju. Trenutačno smo u prekidu socijalnog mira s poslodavcem zato što nam uskraćuje informacije. Pa valjda bi sindikat trebao znati nešto više o restrukturiranju i otpuštanju tisuća ljudi od onog što čitamo u medijima!
TEHNOS glasi za najborbeniji sindikat unutar HEP-a i, koliko znam, niste u dobrim odnosima s ostalim sindikatima. Ne bih o tim odnosima. Ranu je do kraja otvorio Zakon o reprezentativnosti, koji je, voljom većih sindikata i poslodavaca, nas kao treći sindikat po veličini izbacio iz kolektivnog pregovaranja, a to je osnovna svrha sindikata. I zato smo na sudu, jer smo u nekim tvrtkama unutar HEP-a u većini. Nemamo prava na informacije iako kolektivni ugovor propisuje da nam svaka dva mjeseca moraju dostavljati informacije o restrukturiranju. Vjerojatno ćemo tužiti tvrtku i zbog toga.
Kako mislite spriječiti posljedice lošeg kolektivnog ugovora koje će se dogoditi ako se pita Vladu i konzultante koji su radili clean start? Kako ćemo sprečavati nepoželjne događaje u HEP-u, zasad nećemo otkriti niti imamo univerzalni recept, ali borit ćemo se svim mogućim sredstvima. U ovom trenutku nam prava nisu ugrožena, ali za svaki slučaj, spremamo se na sve moguće akcije.
http://www.youtube.com/embed/m7kOAYRFLYs Snimio i montirao Franjo Tot
Kako gledate na visinu otpremnina koje se spominju u medijima, pogotovo za bivši rukovodeći kadar? One idu i do pola milijuna kuna. Restrukturiranje, kao što sam i rekao, ne ide u smjeru smanjivanja predimenzioniranog rukovodećeg aparata. Tko god to naglašava, nije istinito prikazao stanje. Ako je toga i bilo, onda se tim ljudima pronašla zamjena u nekom drugom dijelu organizacije. Spominjano je tristotinjak rukovoditelja, ali nije istina. Svakom radniku HEP-a je ponuđen novi ugovor o radu i tko ga odbije, ponuđen mu je otkaz s otpremninom. Oni blizu mirovine će to prihvatiti, dok oni daleko od nje neće. To je stihijski odlazak ljudi, a ne proizvod sustavnog restrukturiranja.
U medijima kritiziraju velike otpremnine. One jesu visoke jer je prema našem kolektivnom ugovoru – 60 posto mjesečne plaće po godini staža. To nije loše. Zašto su tako visoke? Pa upravo zato da poslodavcu ne bi palo na pamet otkazivati ugovore tek tako. Neka naprave pravi program zbrinjavanja i vide gdje je stvarni višak, a onda ni sindikati neće imati ništa protiv ako se pokaže da određeni broj ljudi opterećuje kompaniju i zato mora otići. Tu onda ni poslodavcu ne smeta visoka otpremnina! Svi kolektivni ugovori bi morali imati takve otpremnine. Tu postoji i druga stvar: jedno je kad nekome dajete puno jer ga tjerate iz tvrtke, a drugo je kad nekome date priliku da uzme taj novac iako bi uskoro trebao ići u mirovinu.
Mogao se izbjeći visok trošak otpremnina
Neću se očitovati je li to dobro ili loše jer niti smijem niti želim reći da bi radnicima trebalo dati manje. Naravno da će to opteretiti tvrtku jer radi se o 450 milijuna kuna. No, uprava je lani u lipnju planirala poticano umirovljenje. Da se to napravilo, ljudi bi prije otišli s puno manjim svotama. Sad se došlo u fazu kad se mora napraviti reorganizacija zbog usklađivanja s trećim energetskim paketom Europske unije i dolazi na naplatu izostanak ranijeg zbrinjavanja starijih radnika i pomlađivanja tvrtke. Sada se može uštedjeti samo prevarom radnika kako bi im se dalo manje, a to ne želimo, niti ćemo dopustiti. Nije nam drago što će se puno novca dati ljudima koji bi ionako otišli, ali bi nam puno manje bilo drago da ih se prevari i otjera iz tvrtke praktično besplatno. Ovaj trošak i lošija organizacija su posljedica što se to nije na vrijeme riješilo kvalitetnije.
Ne pristajemo na to da nama mora crknuti krava zato što je crknula susjedova. Napravimo nešto da svima bude bolje, a ne da ubijemo sve, pa da svi budemo na minimalcu. Možda to netko ne razumije, ali velika prevara i laž je da svatko tko se bori za svoje plaće otima nekome drugome iz usta. Upravo suprotno, svi se trebamo boriti za opći prestanak daljnjeg obezvređivanja rada. Vratimo se na pitanje o HEP-ovom poslovanju i curenju novca. Prvo, spomenuli smo već nedovoljnu iskorištenost svih kadrova koje imamo. Drugo, trošak za plaće. Istina je da su naše plaće 20 posto veće od gospodarstva u Hrvatskoj, no ne bih dirao u to jer ne mislim da mi imamo puno, nego da drugi imaju malo. Plaća od 7.000 kuna je velika kad to gleda netko tko prima minimalac ili je ostao bez posla, ali je li to stvarno toliko velika plaća? Mi smo prošli svoje škole, imamo svoj posao i želimo svoje plaće.
'Laž je da svatko tko se bori za plaće otima drugome'
Ne pristajemo na to da nama mora crknuti krava zato što je crknula susjedova. Napravimo nešto da svima bude bolje, a ne da ubijemo sve, pa da svi budemo na minimalcu. Možda to netko ne razumije, ali velika prevara i laž je da svatko tko se bori za svoje plaće otima nekome drugome iz usta. Upravo suprotno, svi se trebamo boriti za opći prestanak daljnjeg obezvređivanja rada. Treće, HEP ne zarađuje koliko bi mogao. Četvrto, moramo spomenuti crne rupe u javnoj nabavi koje nitko ne može kontrolirati. O kakvom se gubitku novca radi, ne znamo. Kad saznamo, proslijedimo ih Državnom odvjetništvu. Gotovo svakodnevno dobivamo anonimne dojave o sumnjivim poslovima, mafiji i kojekakvim ljudima izvana koji ucjenjuju izvođače.
O kakvim se dojavama radi? Naprimjer da tvrtku koja pobijedi na natječaju nazivaju neke druge tvrtke koje tvrde da ona mora njima dati posao. Tih sivih zona sigurno ima jer dobivamo puno dojava, no nitko ne dostavlja prave dokaze.
Kriminal u HEP-u se često vezuje uz izraz da država nije dobar vlasnik. Što mislite o tome? Država je dobar vlasnik, a pojedinci su ti koji mogu biti loši. Kad nešto želimo privatizirati, onda se govori da je država loš vlasnik. Naši ljudi rade po zimi, na buri od 120 kilometara na sat popravljaju kvarove, velikog poremećaja u sustavu već dugo nije bilo i to znači da ljudi dobro rade. Imamo dosta neefikasan sustav, ali i kod nas i šire se pokazalo da privatni vlasnik itekako može upropastiti kompaniju, i to vrlo brzo, posebice ako je nešto bilo državno pa je dano u privatno ruke.
Slučaj Bugarske – račun prije privatizacije 21 euro, a sada 50
Izuzetak su poduzetnici koji su svojim novcem i radom sami nešto razvili i o tome brinu. Država ipak može voditi računa i o socijalnoj komponenti poslovanja svojih poduzeća, pa je i zato bolji vlasnik. Pokazalo se i da je nacionalno bogatstvo bolje zadržati u državnim rukama, a ne dati ga privatniku koji to u pravilu upropaštava za svoj osobni račun ili vodi računa samo o tome kako se dočepati i prodati nekretnine poduzeća.
U Europi i SAD-u imamo primjere djelomične i kompletne privatizacije električne mreže. Što ste spoznali iz tih primjera? Načelno, na papiru, u globalizaciji i liberalizaciji tržišta nema ništa loše. Međutim, u praksi je to potpuno drugačije. Nedavno sam u novinama pročitao tekst s tezom, otprilike: "Pa i u Makedoniji i u Bugarskoj je to privatizirano." Pa pogledajmo do čega je to dovelo! Jedan se Bugarin požalio da mu je račun prije privatizacije bio 21 euro, a sada je 50, a mirovina mu je 80. To se ne gleda. Zašto se borimo za taj tzv. ITO model, da sve ostane pod istom kapom? Biramo manje zlo, da većina te vrijednosti ostane u hrvatskim rukama. Možda bi bio bolji drugi model s izdvajanjem prijenosa, da on bude samostalan. Međutim, na drugim primjerima kompanija u Hrvatskoj se pokazalo da cijepanje kompanije u pravilu završi loše.
Kritizirali ste Kukuriku koaliciju zbog dijeljenja HEP-a jer ste to smatrali upravo uvodom u privatizaciju, iako ona tvrdi da HEP neće biti privatiziran. Po čemu zaključujete da to nije istina? Postoje crne rupe u javnoj nabavi koje nitko ne može kontrolirati. O kakvom se gubitku novca radi, ne znamo. Kad saznamo, proslijedimo ih Državnom odvjetništvu. Gotovo svakodnevno dobivamo anonimne dojave o sumnjivim poslovima, mafiji i kojekakvim ljudima izvana koji ucjenjuju izvođače. Recite mi, ako netko misli privatizirati HEP, hoće li to javno reći? Naravno da neće. Govorit će da to nije normalno, sve do jednog dana kad će s Vlade doći odluka da se ide u privatizaciju. Da sam ja na njihovom mjestu, ne bih to širio na sva zvona. Zakoni i plan restrukturiranja počeli su se raditi prije tri godine, a konačni zakon je objavljen tek neki dan. I sindikati i uprava su za vrijeme bivše Vlade imali jednako mišljenje o tome, a kako je upravu postavila Vlada, to ima svoju težinu i meritum.
Kukuriku od starta teži privatizaciji
Došla je nova Vlada i svojim idejama isprva zgazila sve što je ranije napravljeno i mi smo se tome usprotivili. Zašto su oni išli s cjepkanjem? Pa zato što su ključni ljudi u Vladi u samom startu išli s filozofijom daljnje privatizacije, monetizacije i koncesijama javnog dobra. To im je bila prva ideja – unovčiti što se može. Tu je Hrvatska poštanska banka, Croatia osiguranje, Hrvatske autoceste, hidroelektrane – i sve ono gdje se može brzo namaknuti novac za krpanje rupa. Mi smo protiv toga jer osim ugrožavanja nacionalnih vrijednosti, dugoročno nema ni ekonomsku opravdanost.
Dakle, uvjereni ste da će HEP biti privatiziran i da je ovo priprema terena? Mislim da će vrlo brzo doći do pokušaja privatizacije. Nemamo informacija u kojem obliku i hoće li krenuti s distribucijom po gradovima ili proizvodnjom, koja dolazi zadnja na red u reorganizaciji, i tu se bojimo gadnih iznenađenja. Postoje razni oblici privatizacije u svijetu i mislim da će doći pritisak, a pitanje je samo kako će tada javnost i kako ćemo mi iznutra reagirati.
Kakva su iskustva potrošača s privatiziranim energetskim poduzećima? Mi smo djelomice u svibnju iskusili što se događa kad naraste cijena struje, što je bilo nužno zato što je HEP stalno tretiran kao državna socijala. To ne mora biti loše, jer ako tražite od kompanije da investira i diže gospodarstvo, morate joj nešto i dati. No, loše je ako se to radi da bi se tvrtka organizirala samo da bude profitabilna jer to je ono što traži privatni vlasnik. A gdje god idete na privatizaciju, to mora biti profitabilno i onda, naravno, dolazi do rasta cijene električne energije. Druga stvar koja se jako često događa s privatizacijom, vidi se na primjeru Hrvatskog Telekoma – srozali su održavanje i ne vodi se briga o postrojenjima.
Mreža u rukama stranih investitora
Mi kao državno poduzeće, koje ne trči isključivo za profitom, barem vodimo brigu da postrojenja dugo traju, a ne samo koliko ćemo izvući novca. Vani se događalo da se postrojenja raspadaju ulaskom privatnih vlasnika. Osim toga, ako je stranac vlasnik jednog izvora, on iz Hrvatske može transportirati energiju u svoju državu, a ako mi tada nemamo dovoljno energije, možemo imati i redukcije. On može raspolagati energijom kako želi, a mi smo mu dužni osigurati prijenos preko Hrvatske. To su špekulacije, ali su u konačnici moguće ako se prepustite privatnom kapitalu, a ne osigurate energetsku neovisnost.
Što je s cijenom? Ako se ne varam, u Kaliforniji su cijene struje u godinu dana skočile s 30 na 1.400 dolara po MWh. Imali su i redukcije! I Novi Zeland je imao sličan problem, pa su ponovno vratili mrežu u državno vlasništvo. Privatnik želi ostvariti što veću dobit i onda kreće ucjenjivanje između proizvodnje, prijenosa i distribucije, te svatko ucjenjuje svakoga, a cijenu plaća potrošač. Pogledajte INA-u. Prije privatizacije je rascjepkana, izašao je OKI, DINA, Petrokemija iz Kutine, i vidite što se danas s njima dešava. Na kraju je ostala jedna tvrtka koju je MOL jeftino kupio. Zato se mi borimo da ostanemo zajedno, čim smo rascjepkani gotovi smo i gubimo.
Nedavno sam u novinama pročitao tekst s tezom, otprilike: 'Pa i u Makedoniji i u Bugarskoj je to privatizirano.' Pa pogledajmo do čega je to dovelo! Jedan se Bugarin požalio da mu je račun prije privatizacije bio 21 euro, a sada je 50, a mirovina mu je 80. To se ne gleda. Zašto se borimo za taj tzv. ITO model, da sve ostane pod istom kapom? Biramo manje zlo, da većina te vrijednosti ostane u hrvatskim rukama. Što je s naplatom? Mislite na opskrbu? Ona će morati biti izdvojena iz distributivne djelatnosti jer tržišne djelatnosti (naplata, trgovina) i mrežne djelatnosti (žice, prijenos, distribucija i održavanje) ne smiju biti zajedno prema energetskim direktivama zbog liberalizacije tržišta. Mreži, prema tome, HEP ne bi trebao imati ekskluzivan pristup, nego jednako kao i druga poduzeća.
Cilj je i da energetika na ovaj način postane atraktivnija privatnom kapitalu? Ne bih to direktno povezivao s privatizacijom opskrbe. Ali na dobrom ste tragu, to se dešava, možda i kod nas uskoro. Stvar je u tome da privatni vlasnici uzmu u zakup opskrbu gradova, a nama plaćaju korištenje mreže. Primjer je javna rasvjeta. On je kupio energiju negdje, preprodaje ju i radi komercijalni dio – prikupljanje novca i ugovaranje, a brojila ostaju u vlasništvu HEP-a.
Ali održavanje je na HEP-u. Tko će vam platiti polaganje jednog metra kabela u zemlju, s kopanjem koje je 420 kuna? Ili uzmite distribuciju na malom otoku na kojem imate pet kuća. Tko to može platiti? Ta privatizacija, gdje je velika gustoća potrošača, možda je dobra za Zagreb, ali Lika i otoci? To je preskupo i to privatnik neće htjeti. Pravo je pitanje kolika bi tada cijena kWh trebala biti na otoku, a kolika u Zagrebu?
Nije li to isto nanošenje štete HEP-u ako vama privatni sektor uzima samo ono što je najjednostavnije i time najisplativije? Pa je. To je slično kao i sa City Expressom, koji je preuzeo dio poslova Hrvatske pošte. Oni nose samo pošiljke po gradovima, gdje je to atraktivno, neće vam poslati pismo na otok Vis. Tako se može dogoditi i s električnom energijom ako se privatizira samo ono što donosi profit, a naša će dužnost valjda ostati da trošimo iz državnog proračuna kako bismo osigurali kvalitetan napon do svakog potrošača. Zato je City Express i efikasniji na područjima koja su im interesantna u odnosu na Hrvatsku poštu. Ne smatram privatnike i liberalizaciju krivcima, nego sustav koji se nije na vrijeme pripremio da zadrži tržišni kolač.
Kako komentirate najave iz Vlade da ćemo do 2017. biti energetski neovisni? To je nemoguće. Za jednu elektranu nama treba bar 10 godina da se sve sredi. Smeta nam što se neke investicije rade, ali ne tamo gdje su najpotrebnije. Praktički desetljećima nismo izgradili proizvodni energetski objekt. U 30 godina napravljena je samo HE Lešće.
O kreativnom računovodstvu u HEP-u... Preliminarna dobit je 72 milijuna kuna u 2012. godini, a 2011. je bila 71 milijun. Za otpremnine je rezervirano 245 milijuna kuna, a sad vidimo da će koštati 450 milijuna. Što nam to govori? Rezervirali su upravo toliko da bi imali veću dobit nego godinu prije. Da su rezervirali 450, falilo bi im 200, da im je trebalo manje, rezervirali bi manje – eto, kreativno računovodstvo da bi se pohvalili milijun kuna većom dobiti nego godinu prije. Ispričavam se ako griješim, ali kako baš jedan milijun, dajte, molim vas, pa nismo vesla sisali.
O HE Ombli... Neće nam naškoditi ako se ne bude radila jer postoji još 60 alternativnih projekata koji se mogu razraditi. Prvenstveno su značajni projekti u Lici, kako energetski tako i zbog obrane od poplava.
O procesu cjepkanja javnih poduzeća, obrnutom onome u privatnom poduzetništvu, gdje se teži okrupnjavanju, centralizaciji, formiranjem koncerna i stavljanjem pod istu kapu više različitih djelatnosti... Da, kod nas se to cjepkanje isto događa, ali se to kao ne vidi jer je sporo i postupno. Godinama stvaramo sve više poduzeća. HEP je kao grupa imao jedno poduzeće s tri temeljne djelatnosti – prijenos, distribucija i proizvodnja. Sad imate petnaestak društava s ograničenom odgovornošću, a to je put gdje će netko jednog dana reći da se mora razdijeliti. Iako postoji težnja da sve ostane u jednoj grupi, smatram da u nečijim glavama postoji ideja o cjepkanju.
O načinu da HEP postane kvalitetna firma... Treba dovesti pravi upravljački kadar dokazanih gospodarstvenika, a da HEP ostane u državnom vlasništvu. Nama treba netko s velikom metlom da organizira ovaj proces, a ne netko tko misli da je ovo njegova prćija, bilo privatna bilo državna. Upravljački kadar mora biti politički neopterećen, oštar poslodavac, a vlasnik mora biti država. Kad imate privatno vlasništvo, vlasnik će se boriti da profit kompanije ide samo njemu. Ako treba 3.000 ljudi otići, neka ode, ali neka onda ostali rade pristojan posao, a ne da se ne zna ni tko pije ni tko plaća.
