Koronakriza službeno je do veljače ove godine pomela više od 30.000 radnih mjesta, a broj radnika na minimalcu porastao je za 360.000, odnosno čak do trećine od ukupnog broja zaposlenih u Hrvatskoj. Riječ je, naravno, mahom o radnicima iz privatnog sektora. I dok većina zaposlenih u privatnom sektoru strepi od gubitka posla i daljnjeg smanjenja primanja, zaposleni u državnom sektoru i dalje mogu posve mirno iščitavati statističke podatke kao da ih se, zapravo, i ne tiču.

Ali, najviše razloga za sreću, sudeći prema obećanjima koja ispaljuju kandidati na nedjeljnim lokalnim izborima, imaju zaposlenici iz 576 jedinica lokalne uprave i samouprave te tvrtki u njihovu vlasništvu.

Ovo je, dakle, prva kampanja za lokalne izbore u kojoj, osim rijetkih političkih marginalaca, nitko više ne prijeti otkazima u gradskoj, županijskoj ili općinskoj administraciji, odnosno poduzećima u njihovu vlasništvu. Štoviše, kandidati koji imaju šansu biti izabrani baš se iznimno trude uvjeriti zaposlene u tom sektoru kako im od njih ne prijeti nikakva opasnost i kako će svi "koji žele raditi" zadržati svoje mjesto pod suncem ili čak osvojiti i bolju poziciju.

U tome prednjače kandidati za gradonačelnike Zagreba, Splita, Rijeke i Osijeka, bilo s lijeva, bilo s desna, a na povlačenje su se odlučili čak i oni koji su prije godinu dana tvrdili kako će počistiti viškove "uhljeba" u gradskoj administraciji i tvrtkama.

Ni traga smanjenju lokalne administracije

Od čišćenja viškova prešli su na: "prekvalifikacije unutar sustava", "snimanje stanja", "nametanje novog ritma rada", "bit ću menadžer koji traži posao svojim radnicima", "ljudima treba dat posla, a ne ih slat kući", "ne mora se bojati otkaza tko će raditi svoj posao", "nije problem broj zaposlenih nego njihova efikasnost", i tako dalje. Ukratko, tridesetogodišnja obećanja o smanjenju lokalne administracije proglašena su populističkima i bačena u povijesnu ropotarnicu, kamo su oduvijek i pripadala.

Jer, hrvatska politička praksa pokazala je kako se nakon lokalnih izbora, bez obzira na obećanja, broj zaposlenih neprestano i nezajažljivo povećavao. Prema svježem istraživanju Dubravke Jurline Alibegović s Ekonomskog instituta, u proteklih 18 godina u općinama se broj zaposlenih povećao više od dva i pol puta! U županijama je udvostručen broj zaposlenih, dok se u gradovima broj zaposlenih povećao za oko 50 posto. Zagreb je povećao broj službenika i namještenika za čak 21,2 posto.

U Hrvatskoj je potkraj 2019. godine (posljednji raspoloživi podatak) u 576 jedinica lokalne i regionalne samouprave bilo zaposleno 19.047 službenika i namještenika, odnosno 2409 zaposlenih u županijama, 10.777 u gradovima i 5861 u općinama. Pridodajmo tome i 763 direktora tvrtki u vlasništvu lokalnih jedinica, pa 2120 članova njihovih nadzornih odbora i 30-ak tisuća zaposlenih.

Vojska birokracije odlučuje o izborima

S jako niskom izlaznošću birača na izbore te su brojke itekako važne i onaj tko bi zaprijetio otkazima vojsci od oko 50.000 ljudi na lokalnim jaslama (plus članovi obitelji) naprosto bi mogao računati samo na poraz. A to je zapravo porazno.

Jer, u lokalnoj administraciji i tvrtkama posao se, u pravilu, dobiva preko veze i taj je sektor jedan od najvažnijih klijentelističkih mehanizama pomoću kojih vladajuće stranke osiguravaju opstanak na vlasti. Kako to izgleda u praksi konačno smo imali priliku slušati i gledati prije dvije godine na suđenju Milanu Bandiću zbog afere Agram, kad su na red došle snimke uhljebljivanja i izmišljanja radnih mjesta u Gradu Zagrebu i Zagrebačkom holdingu, u kojima je danas zaposleno čak 15.000 ljudi, s prosječnom plaćom od 8310 kn.

Sjećate li se Milkice M.?

E pa o njoj su legendarni razgovor vodili Bandić i pročelnik Vidoje Bulum i glasio je ovako: "Je l' ti znaš gdje je ona? Sad će doći k meni s rješenjem i istim bodom kao kada je kuhala kavu. Vido, radite posao preko k... 'Je l' ti znaš tko je ta mala? To je dijete iz moje familije. Ona je dijete mog rođaka koji je bio u Tigrovima i jedva je živu glavu izvukao. Budi malo čovjek! Imate li vi srca? Osjećate li vi ovu zemlju? Imaš li imalo poštovanja prema gradonačelniku? Što je ona dobila? K... od ovce! I to zahvaljujući vama koje boli k...! Kamen bi proplakao, Vido!"

Nagrada za izmišljanje radnih mjesta

Milkica M. u kratkom je roku napredovala od kuhanja kave, preko pisarnice u Novom Zagrebu do gradske upravne referentice. Bila je tu i gospođa Zrinka za koju je izmišljen čitav odjel kako bi joj plaća mogla porasti s 10.000 na 14.000 kuna, pa Dragutin Kosić kojem je prvi posao bilo upravljanje sportskim objektima, i na stotine, tisuće drugih.

Vido Bulum nije proplakao, riješio je Milkicin problem, riješio je toliko zapošljavanja preko veze i izmišljanja sektora i šefovskih pozicija u izmišljenim sektorima, odjelima i službama da mu je Jelena Pavičić Vukičević rekla kako "zaslužuje Nobelovu nagradu".

Nitko od tako zaposlenih ljudi, od Prevlake do Vukovara, više ne mora strahovati od gubitka posla, dat će im se "novi ritam", "novi zadaci" i budu li novim šefovima služili kao i starima, pred njima je svijetla budućnost.

Ako su izbori festival demokracije, onda su nedjeljni lokalni izbori festival uhljebničke rođačke partitokracije.