U Dubi Pelješkoj ostalo je tek 20-tak stanovnika, javlja RTL.

kamenica, koju zovu i kraljicom malostonskog zalijeva gostili su se i bečki carevi i školjkastvo je vila važna grana privrede. No ostaje pitanje hoće li itko nastaviti

Obitelj Marije Radić školjkarstvom se bavi jedno stoljeće.

"Moja obitelj se bavi školjkarstvom već 100 godina, nadam se da će se nastaviti dalje ne samo u mojoj obitelji, već u cijelom ovom malostonskom kraju, da će se nastavit tradicija školjaka kamenica i musula" objašnjava gospođa Radić.

I Dingač je proslavio Pelješac, no i ta tradicija dolazi u pitanje jer Pelješac kao i ostatak Hrvatske stari.

"Tradicija da bi bila tradicija mora biti djece, bez djece to ne može ići. Ja Bogu hvala imam troje djece ja smatram i volio bi ih odgajat da to bude da oni ostanu doma, da naslijedu ovo što ja radim, što mi je otac radio i što su mi didovi radili. Mislim da ima prostora za sve" smatra vinogradar i vinar Potomja Boris Violić.

Više sprovoda nego rođenja

Još jedan lijep primjer je u Kuni Pelješkoj, gdje obitelj Antunović ima seosko gospodarstvo i od njega živi. No, i ovdje kao i u mnogim pelješkim mjestima više se godišnje broji sprovoda nego rođenja.

Napuštene kamene kuće u kojima je nekad odgajano i po desetero braće i sestara danas su postale poželjna akvizicija stranaca. Jednu kuću u Brocama prije par godina kupio je jedan Britanac. Obnovio ju je i od nje je napravio svoj mali privatni pelješki raj. Išla bi prodaja strancima i bolje da nije zamršenih hrvatskih pravno-imovinskih odnosa.

"Mi koji živimo tu na ovomu poluotoku, nama most znači sve. Znači bez mosta nema daljnjeg prosperiteta, nema života za nas" priča stanovnik Dube Pelješke Kristo Murina.

Nakon viseštrukih otvaranja gradilista i stotina milijuna kuna bačenih u ništa, pelješka fatamorgana napokon postaje opipljiva. Peljesčani misle kada se sa mostom spoje sa ostatkom zemlje da će im to sigurno donijeti prosperitet.