U nesreći koja se dogodila poslije podne u moru ispred plaže u Malinskoj na Krku poginula je 20-godišnja Austrijanka Verena Heinz. Na nju je u prostoru za plivače naletio gliser dok je ronila. Ova studentica Ekonomskog i poslovnog sveučilišta u Beču voljela je ronjenje, baš kao i cijela njena obitelj. S ocem Dieterom napravila je kobni zaron, piše Kronen Zeitung.
"Svi smo mi obučeni instruktori, uvijek smo živjeli s vodom. Spustili smo se na 15 minuta dubine na dvominutni trening pri kraju prostora za ronjenje na dah. Plivali smo do obale kad nam je velikom brzinom prišao brod. Budući da je vozač skrenuo, nismo mogli znati kamo želi ići. Nismo imali vremena reagirati. Brod nas je uhvatio i pregazio. Na tom području, 100 metara od obale, brod nema što raditi", neutješan je Dieter Heinz, koji dodaje kako su i on i Verena imali ronilačke bove, kojima se označava pozicija ronioca pri zaronu.
'Lanac spašavanja je kao u zemlji trećeg svijeta. Hitnoj je trebala cijela vječnost. Nitko ne govori njemački ni engleski'
On je u nesreći zadobio ozljedu stopala, no njegovoj je kćeri brod odsjekao nogu. Austrijanac ima zamjerke i na hitne službe koje su reagirale na poziv.
"Lanac spašavanja je kao u zemlji trećeg svijeta. Trebala je cijela vječnost da dođe Hitna pomoć. Nitko nije govorio njemački ili engleski, osim glavnog liječnika koji mi je rekao tužnu vijest. On je znao nešto engleskog", govori Heinz, koji se vratio u svoj rodni gradić Strobl, kamo će u ponedjeljak stići i Verenino tijelo.
Voljela je ronjenje
Verena je najviše voljela ronjenje na dah. Dieter Heinz govori kako je njihovo četvero djece odraslo uz more u Turskoj, gdje su živjeli do prije deset godina. Ona je stekla najviši stupanj obuke za instruktora ronjenja na Filipinima, a i Dieter se može time pohvaliti. Uz to, on je i trener ronjenja na dah.
Za četiri tjedna Verena je trebala odletjeti na Komodo u Indoneziji, gdje bi s profesionalnim roniocima istraživala podmorje.
TRAGEDIJA U MALINSKOJ MOGLA SE SPRIJEČITI? ‘Sve je upućivalo na to da će se dogoditi nešto strašno. Pisali smo vlasniku, ali…’
