Tomislav Smuđ probudio se nešto prije 6 ujutro, spustio se u dvorište svoje obiteljske kuće na Tuškancu kako bi pokupio novine i pustio psa da obavi nuždu. Kućna pomoćnica mu je već pripremila omiljeni doručak, prženice s ajvarom, i kavu, a on se još uvijek u bademantilu zavalio u naslonjač, zapalio cigaretu, i otvorio novine na osmrtnicama.
Bio je zadovoljan posljednjim pozdravom koji je poslao u novine, a u kojemu Grgu naziva svojim starim prijateljem, jednim od osnivača društva i vrhunskim pravničkim umom. Osim u osmrtnicama, Smuđ se pojavljuje i na drugoj stranici na kojoj još dodatno izražava žaljenje za svojim dugogodišnjim prijateljem, te nudi bogatu nagradu za sve informacije koje bi mogle pomoći u pronalaženju počinitelja.
"Ne mogu vjerovati da je detektiv iz Certo Certiusa ubio Grbu, koji je i osnovao to društvo!", citiraju ga u jednom dijelu, a nešto niže na toj stranici otisnuta je i njegova fotografija.
Smuđ, predsjednik najveće osiguravajuće kuće u državi i ujedno najveći dioničar spomenute kuće, izuo je šlape, malo prilegao, te nastavio čitati intervju koji je jučer dao nekoj mladoj novinarki. Prisjetio se kako joj je nakon intervjua pokušao još nešto dati, i to u njeno bujno poprsje, a ona ga je prvo odbila, da bi mu se kasnije tijekom dana ponovno javila i zamolila da se navečer opet nađu. Kao razlog navela je da želi još malo porazgovarati o Grbi, ali Tomislav Smuđ bio je uvjeren da se mlada novinarka u redakciji raspitala o njegovom bogatstvu i moći, te bi sada rado promijenila ploču. Pa, kvragu, pomislio je, nije prva koja je tako promijenila mišljenje.
Iako mu se približavao 67. rođendan, Tom, kako je volio da mu tepaju, pogotovo mlade djevojke koje su bile zavedene njegovim bogatstvom, najviše svog radnog vremena provodio je razmišljajući o ženama koje bi mogao zaskočiti. U tome naskakivanju s jedne starlete na drugu, itekako mu pomažu razni biljni preparati koji mu poboljšavaju potenciju, a koje i večeras namjerava koristiti.
Razmišljajući o toj mladoj novinarki, koja je tek izašla s Fakulteta političkih znanosti, a već je na pragu da teško ugrozi svoj novinarski integritet, ali popravi svoju materijalnu situaciju, Tomislav Smuđ je ponovno utonuo u san...
Na posao ionako ne mora prije 11h.
Noćna mora
U tom snu koji je, istina lijepo započeo, pojavio mu se i njegov dojučerašnji poslovni partner i prijatelj Darinko Grbić. Obojica su u tom snu opet bili mladi, jedva punoljetni, stajali su u auli Pravnog fakulteta u Zagrebu i čekali rezultate prijemnog. Tom je isprva bio ispod crte, a Grba među deset najboljih, ali nakon što se crta pomaknula i Tom se uspio upisati, a njihov studentski život u Zagrebu mogao je započeti.
Tom je uvijek bio poduzetnijeg karaktera, vidjelo se to od prve godine, pa je tako znao dobro zaraditi prodajući ostalim brucošima stare knjige koje je prethodno nabavio na veliko, a koje se u toj akademskoj godini zapravo uopće više neće koristiti. Prodavao je i ispitna pitanja do kojih bi dolazio preko jednog rođaka zaposlenog u tajništvu fakulteta, a kada je trebalo naći neku vezu za dobivanje sobe u studentskom domu ili posla preko student servisa - on je bio čovjek kojemu bi ste se obratili. Koliko je novca zaradio preko raznih studentskih udruga i organizacijom brucošijada, te raznih drugih studentskih zabava, nitko ne bi mogao izračunati. Grba je za to vrijeme grijao stolicu, a fakultet je završio u roku i „cum lauda“. Posebno priznanje mu je trebalo odati i jer je za vrijeme cijelog studija šlepao Toma uz sebe. Pisao mu je sve seminarske radove, davao bilješke s predavanja, objašnjavao mu gradivo, a jednom čak i odgovarao umjesto njega. To je valjda jedina petica koja se našla u Tomovom indeksu...
Spomenuto priznanje, umjesto Rektora Sveučilišta, Grbi je nakon studija dao Tomov imućni otac i stari komunistički kadar koji je njima dvojici sredio upravljanje jednim uglednim državnim poduzećem, a koje su u devedesetima, tim divnim godinama za poduzetnike bliske vladajućim strukturama, elegantno privatizirali. Tom je bio zadužen za poslovne kontakte i financije, a Grba je brinuo o pravnoj komponenti društva i time, jebatga, ostao bez velikog dijela financijskog kolača koji je Tom uzeo za sebe. Pa ipak, Grba je uvijek bio uz njega i nikada se nije bunio, iako je shvatio da se Tom od njihovih studentskih dana veoma promijenio, pa više nije ni bio siguran da mu se može obratiti s punim povjerenjem. Ljudi kojima se Tomislav Smuđ okružio, nikako nisu bili po Grbinoj volji, ali već dugo se u Certo Certiusu njega ništa nije pitalo.
U tom snu, Smuđu su se počeli pojavljivati još mnogi likovi s kojima tijekom svog poslovnog, ali i privatnog djelovanja nije razriješio sve račune, pa se taj san koji je zapravo lijepo započeo, lagano počeo pretvarati u noćnu moru. Miris prženica koji je dopirao iz kuhinje činio mu se sada sve udaljenim...
"Što ti radiš ovdje?"
Odjedanput, začuo se snažan prasak. Tomislav Smuđ se naglo trgnuo iz sna, skočio iz fotelje i šokirao se osobom koja se zatekla pred njim.
"Što ti radiš ovdje?", upitao ga je odlučno, "Zvat' ću policiju!"
"Slavica! Zovite policiju!", podviknuo je zazivajući kućnu pomoćnicu, ali iz kuhinje mu nitko nije odgovarao. Ona je već odavno uzela novac koji joj je ostavio na kuhinjskom stolu, i napustila Smuđevo imanje.
"Došao sam po bogatu nagradu za informacije o Grbićevom ubojici...", rekao mu je čovjek koji je stajao pred njim.
Koliko je Tomislav Smuđ ovako krmeljav mogao vidjeti, to je bio Leo Levin, a u ruci je držao pištolj. Pištolj je odmah prepoznao, a Lea baš i ne. Naime, do sada ga je samo jedanput vidio, i to jučer u emisiji kod Maje Sever.
"Ubojica...", rekao mu je Leo i ispružio ruku istovremeno upirući u njega i tražeći isplatu, "to si ti!"
Eksplozivni memoari umirovljenog zagrebačkog detektiva: Tajna na kompjutoru ubijenog (5. dio)
Eksplozivni memoari umirovljenog zagrebačkog detektiva: Pored takvih prijatelja… (4.. dio)
Eksplozivni memoari umirovljenog zagrebačkog detektiva: Tajna koja nije otišla u grob s pokojnikom (3. dio)
Eksplozivni memoari umirovljenog zagrebačkog detektiva: Murtićeva slika krije i tragove krvi (2.dio)
Eksplozivni memoari umirovljenog zagrebačkog detektiva: Ubojstvo na šesnaestom katu (1.dio)
