U presudi stoji d aje Gozdenović punih deset godina na prijevaran način, zlorabivši njegov težak položaj i odnos ovisnosti, iskorištavao rad oštećenog D. D.-a bez plaćanja naknade, a pritom ga je držao smještenog u garaži u Crnčićevoj ulici u Rijeci u nehumanim uvjetima. U kaznu se Gozdenoviću uračunava i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru, od 19. studenog 2014. do 26. siječnja 2015. godine nakon kojeg razdoblja je pušten i branio sa slobode, piše Novi list.
"Puno je pio, pa sam mu ponudio smještaj u mojoj garaži"
Sutkinja Sandra Juranović Gozdenoviću je kao olakotnu okolnost uzela dosadašnju neosuđivanost, no otegotnom okolnošću smatrala je njegovu upornost i dug period u kojem je zlorabio nesretnog čovjeka i na svojevrstan način ga učinio svojim robom. Ujedno je to prva optužnica koja je na području ovlasti riječkog Općinskog državnog odvjetništva podignuta zbog kaznenog djela trgovanja ljudima.
Prethodno je, iznoseći svoju obranu, Gozdenović u potpunosti odbacio optužbe te u detelaje opisao svoj odnos s oštećenim D.D.-om.
"Upoznao sam ga u Umagu gdje sam izvodio neke građevinske radove, bio je dobar radnik pa sam ga doveo u Rijeku gdje sam mu našao smještaj, najprije na Pulcu, potom na Zametu. No, on je jako pio, nigdje se nije mogao zadržati pa sam mu ponudio smještaj u mojoj garaži. Sve sam građevinske poslove ugovorao ja, on je radio, ali kad bi popio bio bi neugodan i ne bi završio poslove. Svi investitori kod kojih smo radili rekli bi da je neugodan kad se napije. Ja sam ga povezao s vlastitim članovima obitelji, vodio ga u Prijedor, pa u Ljubiju, tražio sam njegovu tetku, kćer mu pronašao u Norveškoj i polusestru, ali se nigdje nije zadržavao dugo, a niti ih je kontaktirao", tvrdio je Gozdenović pred sudom.
"Ja sam bio njegov rob i žrtva. Nisam znao što ću s njime"
Nadalje, istaknuo je da je on zapravo bio žrtva i rob svoga radnika.
"Ja sam najviše iskorištavan, ja sam bio njegov rob i žrtva, ali nisam znao što ću s njime. On je tražio da radi, a nakon nekoliko godina nije zahtijevao ni plaću, sve je to bila njegova slobodna volja, ni na što ga nisam prisiljavao", branio se optuženi.
Na pitanje svoga odvjetnika je li oštećenome oduzeo osobne dokumente, Gozdenović je kazao da ih je ovaj jednom prilikom zagubio, pa mu ih je tada on čuvao. Dodao je i da je "marendu imao kad god je poželio".
"Ja sam bio human čovjek, kupovao sam mu cigarete i nosio hranu, a znali smo biti više gladni nego siti u periodu kada nije bilo građevinskih poslova. Živjeli smo kako smo mogli, nije bio oštećen", tumačio je Gozdenović svoj odnos s D.D.-om.
Oštećeni živio u garaži bez prozora i uz zamku za štakore
Sudska psihijatrijska vještakinja u svom je nalazu istaknula da je "oštećeni prema strukturi ličnosti zavisna osoba koja sebe stavlja u ovisničku poziciju".
"U odnosu na okrivljenika, a u nedostatku vlastite odlučnosti, odgovornosti koje bi bile karakteristike odrasle, stabilne osobe, oštećeni kaže da mu je optuženi kao poslodavac bio najbliskija osoba u životu. Na neki način prepuštao je odluke o svojoj egzistenciji okrivljenom", pojasnila je sudska vještakinja.
Tužitelj je, pak, u završnoj riječi istaknuo da je optuženi "sklapao fiktivne ugovore o radu s oštećenim" te da je "davne 2004. godine prestao s radom njegov građevinski obrt, a iz potvrde HHZO-a se vidi da oštećeni nema status osiguranika od 2005. godine"
"Oštećeni je dobivao samo jedan obrok dnevno. Bez naknade je živio u garaži deset godina, bez vode, prozora, s jednom ventilacijom. Može li se govoriti o smještaju u garaži gdje je živio uz građevinski materijal i uz zamku za štakore? Dokazali smo da je optuženi prepisao automobil na oštećenog, a znamo da niti je znao voziti niti je imao vozačku dozvolu", kazao je tužitelj.