Danas kad autom prilaziš benzinskoj pumpi, još nisi ni stao a već guraš glavu kroz prozor i dereš se NETREBAAAA, samo da ti perači stakala ne skoče na auto. To što ti je šajba prošarana artiljerijskom paljbom iz golubove guzice, to je najmanji problem jer nauči se čovjek na govna u životu pa mu ni na šajbi ne smetaju. Ono što smeta je to što mi lažemo toj djeci koja peru stakla na benzinskim postajama, jer nitko neće reći istinu:

- Djeco, ne perite ništa, nemam novaca pa vam ne mogu ni platiti!

… nego mi petljamo i lažemo:

- Ne treba, stakla su čista! (aha, kako da ne, a na šajbi govno veličine ko da krave lete a ne ptice)

- Ne treba, oprao sam ga jučer! (a na autu sloj od 2 cm saharske pustinje koju vjetar nanio još u proljeće)

- Evo sad sam bio na jednoj benzinskoj i tamo mi oprali stakla, ne treba, hvala! (majket, reci di je ta benzinska da više nitko ne ide na nju?)

- Može može… operite! (bez brige, ovo je jedna od jačih laži!) Ustvari nemojte, ionako sad idem u autopraonu! (što sam vam rekao)