Neka savršena, ali nedovršena djela renesansnog genija Leonarda da Vincija pokazuju da je vjerojatno imao poremećaj nedostatka pažnje i hiperaktivnosti (ADHD), kažu stručnjaci.
U to vjeruje profesor psihijatrije Marco Catani koji kaže da bi ADHD mogao objasniti i Da Vincijevu kroničnu sklonost odgađanju posla kao i njegovu kreativnost u umjetnosti i znanosti.
"Uvjeren sam da je ADHD najvjerojatnija teorija koja može objasniti Leonardove teškoće u dovršavanju djela", rekao je stručnjak s Kraljevskog koledža u Londonu.
Čak i majstorovo najslavnije djelo MonaLisa nije posve dovršeno.
Najčešće prepoznat u dječjoj dobi, ADHD se u posljednje vrijeme sve češće dijagnosticira odraslima, uključujući ljude s uspješnim karijerama.
Simptomi su nesposobnost da se dovrše zadaci, lutanje misli te mentalni i fizički nemir.
Iznoseći svoju hipotezu u znanstvenom časopisu BRAIN, Catani kaže kako povijesni podaci svjedoče o tome da je Leonardov problem nedostatka pažnje postojao odmalena.
Njegovi biografi i suvremenici pišu kako je stalno bio u pokretu, skačući s jednog djela na drugo i poput brojnih ljudi s ADHD-om jako malo spavao radeći dan i noć, kaže Catani.
"ADHD bi mogao objasniti neke aspekte Leonardova temperamenta i njegov čudan, živahan genij", rekao je.
Uz to, slavni je renesansni majstor bio ljevak i vjerojatno imao još dvije osobine karakteristične za taj poremećaj: disleksiju i dominantnu desnu stranu mozga.
Catani kaže kako njegov primjer opovrgava uvriježeno mišljenje da su ljudi s ADHD-om problematična djeca niske inteligencije "osuđena" na neuspjeh u životu.
"Leonardo je sebe doživljavao kao čovjeka koji nije uspio u životu, što je nevjerojatno", rekao je Catani. "Nadam se da njegov primjer pokazuje da ADHD nije povezan s niskim IQ-om ili manjkom kreativnosti, nego s teškoćama da se urođeni talent kapitalizira", istaknuo je.
