Da, veličina nam je bitna, pogotovo ako nismo u nekom normalnom rangu, i ako nam je stalo da i ženi bude ugodno u krevetu. Ne dok spava...
Od malih smo se nogu natjecali u pišanju u dalj, kasnije u hvalisanju rekordnim brojem drkica u 24 sata, još kasnije lagali o općenju s djevicama koje nakon te večeri to više nisu bile...
Uglavnom, penisna tematika svakako spada u top 10 najdražih muških spika, doduše ni blizu ženama, govnima, autima i glazbi, ali uz bok tulumima, stripovima i ekstremnim sportovima poput curlinga. I nepresušna je, iako su dečki u škvadri obično dobro upoznati s veličinom frendovih pimpača jer imamo neki utkani običaj luknut sa strane dok smo na pisoaru. Uostalom, to je i neki klasični CV za one tulume kad frendu namještaš curu kojoj se ti sviđaš, a ona tebi nikako. Ono, da je znaš uputiti! U biti znamo sve, osim što nam je nekako strano primiti penis koji nije naš, pa s tom dilemom najčešće i umiremo. Nikad neću zaboraviti riječi frenda "Zamisli da nekom daš guze sad u četrdesetoj i da ti se svidi. Pa ubio bi se što to prije nisam otkrio!"
Pri nastanku nažalost nismo birali u kojem ćemo se obliku probuditi na ovome svijetu, ali ispalo je eto da je 51 % nas dobilo pimpača umjesto pipice, i danas uglavnom smatramo da bismo zbog toga trebali biti sretni. U djetinjstvu nas je žuljao, neki ga pamte tek od operacije fimoze (hladan znoj), u pubertetu su prvoerektivci bili uvučeniji u sebe, da bi onda ohrabreni mlatili pimpačima prije i poslije tjelesnog, dok smo mi malo sporiji u razvoju kući tužno gledali u međunožnog glistivoja i pazuhe na kojima nije bilo dlaka. Dok nam je koristio samo za pišanje, bili smo sretni ako ima kvalitetan mlaz pa da ne zapišavamo dasku što je sa sobom povlačilo mamine i tatine fliske. I onda je jednog dana nešto neurinarno curnulo iz tih cjevčica, nas su napali upitnici, majke su trkale očeve da nam objasne o čemu se tu radi, i uskoro smo curice počeli šlatati na totalno drukčiji način – nježno.
Prvi su se frajeri ohrabreni lošim pričama iz Erotika i Vročih Kajeva počeli busati pričama o skidanju jumfa, što smo mi ostali gutali razjapljenih ustiju, pa vremenom i mi počeli slično lagati mlađima. Sve je to pratilo kriomično gutanje pornića, koje smo na sve načine pokušavali gledati bez da nam ne nanjuše roditelji. Tako me jednom u sedmom be zvao Boris iz sedmog ce gledati svježe sprženog E.T.-ja, a pustio cijeli Desert sa šlagom i pola Vrelih noći Josephine Mutzenbacher. I tada je došlo do prvih raslojavanja, na one koji su se začudili veličini penisa u glumaca, odnosno onih kojima je to bilo normalno. Oni s manjim od glavnih zvijezdi doma su otišli pokunjeno promrmljati da je E.T. super, i uz bezočnu laž da im se sad ne priča o sadržaju, zavukli u sobu s trokutom ili ravnalom iz školske torbe uspoređujuć dimenzije. Oni s većim nisu imali tih briga. I nekako su potiho postajali idoli onoj drugoj skupini. Dan danas postoje frikovi koji usred diska ili tuluma izvade safaladu na stol, i ubrzo završe s nekom velikookom tetom s kojom ste upravo razmatrali rane Floyde ili utjecaj Kundere... Da ne spominjemo košarkaše bez hrvatske putovnice.
Dugotrajnim ispitivanjem i istraživanjem u birtijama svijeta, hrvatski penisolozi su došli do zaključka da žene penise od 15-18 centimetara i prosječne debljine smatraju nečim u rangu kako mužjaci shvaćaju ženske trojčice. Taman, ono, za šaku, prosječno, nit boli, nit fali. Do petnaest centi mogu podnijeti ako su stvarno zaljubljene ili čovjek ima dovoljno love, moći ili nekretnina, ali uvijek im ostaje ta neka praznina, zračak svjetlosti i neispunjenost koju će mu kad-tad prigovoriti nakon par godina braka prilikom prvog uvjeravanja da on nije onakav kakvoga ga je zamišljala. Muškarac, ne penis. Situacija s udovima duljim od, recimo, velike limenke piva, ili debljine grlića boce od Jumbo voćnog soka (za starije generacije) je potpuno drugačija. Jednom je netko rekao da ženama paše kad ih snošaj mrvicu bolucka, a brojne se to ne stide javno priznati.
Naravno da ovom prilikom ne hvalim imbecile koji išta rade na silu, nego samo na one trenutke vođenja ljubavi, kad muškarac čuje i vidi da je žena u ekstazi i ne zna treba li stati ili nastaviti. A najčešće stane jer se prepadne, pa onda čim stane kaže da samo nastavi, ali se onda izgubi kontinuitet... Dakle, osamnaest i više cenata garantiraju užitak svakoj ženi, ukoliko, citiram "On zna što treba s njim." Helou?
Teške su te žene. Ako ti kažu u lice da ti je "mali, ali da su one sasvim zadovoljne", možete li zamisliti ijednog muškarca koji bi nakon te rečenice mogao nastaviti ševiti istim entuzijazmom, ili zamišljate neko totalno popišano siroče kako danima plače konobaru na šanku? Ako lažu, shvatiš da lažu, pa ti opet nije napeto. Otud i težnja muškaraca za razdjevičenjem, vjerojatno im je mali. S druge strane, rak maternice će prije izazvati neka monstruozna sifredasta batina, a vjerojatno barem 20% žena ima preusku ili preplitku vaginu na nešto toliko, pa im je feeling vjerojatno kao da čistiš uho žaračem. No, kao i muškarci i njihova patnja i vječna težnja za što većim, skupljim i jačim stvarima, tako i žene žele barem jednom u sebi probati ogroman komad netom stvrdnute mušketine, i one pričaju o tome na kavicama, vjerovali mi njima ili ne. I vlasnici kapitalaca to dobro znaju, i imaju otvoren ulet na većinu vrata, samo ako im se to poželi. Oni s pimpekima do 15, vremenom razviju nekakvu prostodušnost ako uplove u sretnu i neprezahtijevnu ženu, hoću reći vezu, a neki od tih koji smatraju da su zakinuti koji smatraju da je život stvoren za gomilanje recki na zidu – svoj i život svojih djevojaka pretvaraju u pakao.
Kako nikotin, alkohol i stres utječu na protok krvi u organizmu, odnosno benzin za pišu, tako je muževima s velikom alatkom sve teže vremenom postizati prvotnu erekciju, pa ih to počne nervirati, pa krenu po pilulama i sve ode k vragu, tako da su i oni idealni za upotrebu tek jedan dio vremena. Iako bi se oni s manjim prije mijenjali nego obratno, ali to je ionako znanstvena fantastika. Uglavnom, muškarci bi po defaultu morali voljeti svoje pimpeke jer su im takvi bogom dani, i ne možeš ih nabildati poput bicepsa i tricepsa, napuniti poput mozga, a ni staviti mašnicu da budu ljepši. Seks nije najbitniji u životu, ali je sastavni dio torte, onaj kojeg se itekako osjeti da fali. Koliko muškaraca, toliko i penisa, samo ti je jedan dan, voli ga kao da je od zlata i učini sve da mu bude lijepo. Kako je rekao pjesnik, i pijetlu vrijeme ide, nemojte od njega raditi majmuna, zaljubite se, nađite divno biće koje će mu se veseliti koliko i vama, brojke i centimetre prepustite matematičarima i statističarima i get a life. A svi vi koji mislite da imate problem, sjetite se da ima i puno gorih. Uostalom, pišo je vaš doživotni najbolji frend koji će vas možda nekad i iznevjeriti, ali nikada napustiti!
